Nacionalni park "Durmitor" ništa ne radi kako bi unaprijedio turističku ponudu kanjona Tare.
To je zaključak nedavno formiranog Udruženja koje okuplja 10 firmi sa područja NP “Durmitor” koje se bave raftingom i splavaranjem.
Udruženje je formirano kako bi zajednički djelovali i štitili svoje i interese zbog, kako ističu, brojnih problema, naročito najave mogućnosti davanja raftinga pod koncesije.
"Godinama nas obmanjuju i lažu, svake godine ista priča o gradnji svlačionica za goste na polazistu i na Žugića luci. Posljedica je da nas je sramota od gostiju koji se presvlače na otvorenom prostoru, iza automobia, po šumama našeg kanjona. O toaletima i da ne pričamo, a iz NP-a “Durmitor” i Nacionalnih parkova Crne Gore kažu da je sve u redu i da tu ne treba ništa mijenjati. Gosti su ogorčeni i ne mogu da razumiju da se to ne može uraditi i napraviti deset svlačionica i tri nekoliko toaleta. Nadležni znaju da svaki euro što naplate gostima za ulaznice i takse ponesu za Podgoricu, a ni klupu da naprave u kanjonu. Vučemo čamce do rijeke preko kamenja i obratno jer nijesu u stanju da to naprave da ne uništavamo opremu i čamce. Njih to ne interesuje, već samo da nam se naplate takse i da nam se uzmu novac. Pitamo nadlež ne šta su uradili na zaštiti kanjona Tare i kada su zadnji put čistili korito rijeke Tare", kaže predsjednik Udruženja Goran Leković, i podsjeća da je čišćenje obavila jedna NVO prije 15 godina.
Leković kaže da Udruženje, za takse i ulaznice, uplati NP ”Durmitor” oko 200.000 eura svake godine.
"Za taj novac dobijamo rijeku punu automobilskih guma, kesa i smeća, goste koji idu po šumi i dolinama u toalete... Dobijamo put koji je toliko loš da se ni sa džipovima ne može kretati. Zašto plaćamo pet eura komunalne takse po čamcu kad nema ni elementarnih uslova za rad, kad nemamo gdje smeće već ga stavljamo u automobile i nosimo do prvog kontejnera u Žabljaku. Ne znamo kuda i kome taj novac ide".
On podsjeća da je Tara rezervat Prirode jedini takve vrste u Evropi, pod duplom zastitom "Čovjek i biosfera".
"Ako se čovjek isključi iz ove cjeline, kao što to pokušava u Nacionalnim parkovima Crne Gore, automatski čitavo područje može da se isključi iz UNESCO zaštite, a u ovom slučaju i iz programa 'Čovjek i biosfera'. Priča o davanju koncesiju na rafting rijekom Tarom znači izbacivanje svih ljudi koji žive i rade u ovom zaštićenom području iz svih varijanti da rade i zarađuju za život".
Leković je istakao da će "braniti" Taru od svega što "nije u kontekstu programa 'Čovjek i biosfera' i da će se obratiti kancelariji UNESCO.
Rekao je da firme - članice Udruženja, zapošljavaju 150 ljudi i ostvaruju više od 90 odsto prihoda od raftinga.
Bonus video:
