Pune 23 godine traje pravna borba poznatog crnogorskog fudbalera, sada sportskog radnika i turističkog privrednika, Budvanina Igora Gluščevića da nekadašnju zabavnu terasu na samoj Slovenskoj plaži, koju je tada za 880 hiljada maraka koje je zaradio igrajući u evropskim klubovima kupio od tadašnje HTP “Budvanska rivijera” uknjiži kao svoju imovinu.
HTP “Budvanska rivijera”, akcionarsko društvo u mješovitoj svojini, je početkom ovog vijeka na javnom nadmetanju prodala mnoge svoje hotele, od “Avale” za tri miliona maraka, do “Maestrala” u Pržnu, “Asa” u Perazića dolu, bečićke hotele “Splendid”, “Belvi”, “Montenegro, ali i restorane od kojih neke za mnogo manju svotu nego što je kupio Gluščević. Za razliku od njega, svi su uspjeli da nekretnine uknjiže kao svojinu.
“Igrajući profesionalno fudbal širom Evrope zaradio sam pristojan novac. Želja mi je bila da dio uložim u neki projekat u mojoj rodnoj Budvi i napravim luksuzan objekat poput mnogih u Evropi... U sredstvima javnog informisanja 2002. godine vidio sam Javni poziv Komisije za javnu aukciju Savjeta za privatizaciju za učešće na javnoj aukciji na kojoj će se vršiti prodaja dijela imovine kompanije HTP “Budvanska rivijera” (pet objekata). Među njima i objekat “Zabavna terasa” na Slovenskoj plaži. Javna aukcija je održana 17. oktobra 2002. godine u zgradi Vlade, na osnovu člana 12 Uredbe o prodaji akcija i imovine preduzeća putem javne aukcije. Budući da sam htio kupiti isključivo svojinu, a tako je i glasio Javni poziv, a da je u to vrijeme svuda bilo zemljište tretirano kao “društvena svojina” s korisnikom koji je upravljao tim zemljištem konsultovao sam advokata. On mi je skrenuo pažnju da se radi o korišćenju, ali da se u praksi to tretira kao svojina. Budući da Javni poziv tretira svojinu HTP “Budvanska rivijera” AD, u sobi sa podacima Komisije Savjeta za privatizaciju sam se upoznao sa pratećom dokumentacijom-podacima za zainteresovanu nepokretnost”, navodi Gluščević.
On je kazao je tada bio izložen List nepokretnosti br. 355 KO Budva u kom je za zainteresovanu katastarska parcela broj 2913, u dijelu “Podaci o vlasniku ili nosiocu prava” bilo napisano “svojina” u obimu prava 1/1, vlasnika HTP “Budvanska rivijera” AD.
“Bilo mi je čudno kako svojina, kada je svuda društvena svojina s pravom korišćenja. I danas kod mnogih je upisan takav pravni status zemljišta, recimo Instituta Igalo. Po istom pitanju u pravnom sektoru “Budvanske rivijere” AD su mi objasnili da se kompanija iz društvenog preduzeća 1991. godine transformisala u dioničarsko društvo, kasnije akcionarsko”, naglasio je on.
Prema njegovim riječima, u tom postupku identifikacijom takozvanog neindetifikovanog društvenog kapitala procijenjeno zemljište je identifikovano kao državno.
“Tadašnja Vlada odlučila je da ne zadrži u svojinu to zemljište, već da ga u HTP “Budvanska rivijera” unese kao akcijski kapital, čime zemljište gubi status državnog i njegov vlasnik postaje HTP “Budvanska rivijera” AD, a država po tom osnovu vlasnik 41,64 odsto akcija u kompaniji. S obzirom na to da me je interesovala samo svojina, odlučio sam da učestvujem na aukciji. Za objekat bio je još jedan zainteresovani učesnik. Moja ponuda je bila prvorangirana. Postignuta cijena na osnovu koje sam 29. oktobra 2002. zaključio ugovor o kupoprodaji bila je 426.360 eura, što je više od četvrtine cijene mnogih tada privatizovanih hotela kompanije. Navedeni iznos sam uplatio u ostavljenom roku”, kazao je Gluščević.
Međutim, kako ističe od te 2002. godine pa sve do danas teče njegova borba za uknjižbu prava svojine na kupljenom zemljištu.
“Tri puta u katastru sam knjižen kao vlasnik u obimu prava 1/1 i isto toliko puta mi je zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Kotor osporavao uknjižbe, uglavnom pod obrazloženjem da se radi o državnoj svojini, iako, kao što sam naveo, nisam kupio zemljište od države, već od legalnog vlasnika HTP “Budvanska rivijera” AD. Obrazloženje zaštitnika uglavnom je da se radi o zemljištu u zoni morskog dobra, odnosno državnom zemljištu. Treba napomenuti da je danas HTP “Budvanska rivijera” AD jedini uknjiženi vlasnik zemljišta, kako van zone, tako i u zoni morskog dobra. Čak ovih dana kompanija poziva JP Morsko dobro da joj ustupi na upravljanje plaže koje su, kako sami kažu u sredstvima javnog informisanja “vlasništvo HTP “Budvanska rivijera” AD na više od polovine morskog dobra”. I tačno je, jer ova kompanija je svuda upisana kao jedini vlasnik zemljišta”, navodi Glušćević.
Takođe, kako dodaje, svi subjekti koji su u procesu privatizacije kupili objekte i zemljište od HTP “Budvanska rivijera” AD, a većina u zoni morskog dobra, kao što su hotel “Avala”, bečićki hoteli, hotel “Maestral”, hoteli “Rivijera i “Monte kasa” (ranije “4. jul”), mnogi restorani, vlasnici kupljenih objekata uknjiženi su i kao vlasnici pripadajućeg zemljišta.
“Da bude kuriozitet veći, sva preostali četiri objekta sa javne aukcije 2002. kad i moj objekat, restoran “Brežine”, vila “Sutjeska”, kafe “Adriatik” i restoran “Golubinj” uknjiženi su kupci kao vlasnici i na zemljištu. Na objektu HTP “Budvanska rivijera” AD u zoni morskog dobra koji se graniči sa mojim objektom i u istoj liniji je sa mojim i nalazi se ispod šetališta je, takođe, pripadajuće zemljište uknjiženo kao svojina. Jednom riječju, sve zemljište koje je pripadalo društvenom preduzeću “Budvanaska rivijera” 1991. godine kada je izvršena privatizacija danas je uknjiženo kao svojina bilo HTP “Budvanska rivijera” AD, bilo kupaca u procesu privatizacije, kako ono van zone morskog dobra, tako i ono u zoni morskog dobra. Jedino moje kupljeno zemljište se tretira kao državno”, naglašava Gluščević.
On smatra da se zaštitnik imovinsko pravnih interesa iz Kotora nije uključio u tematiku i da je po difoltu pisao žalbe.
“Vjerujem da će se ipak u rješavanje ovog slučaja uključiti glavna zaštitnica imovinsko pravnih intresa Crne Gore Bojana Ćirović, u koju polažem nadu, kao i Savjet za privatizaciju od kojeg do sada nijesam tražio mišljenje i da će riješiti predmet u skladu sa zakonom’’, zaključio je Gluščević.
Umjesto luksuznog objekta, bučne diskoteke
Upravo zbog cijele situacije, kako ističe Gluščević, ni poslije 23 godine objekat ne može da renovira i napravi luksuzni objekat koji bi upotpunio turističku ponudu Budve i Crne Gore.
“Naprotiv, prinuđen sam da ga rentiram i zakupci ga uglavnom koriste kao improvizovane diskoteke, u stanju kako je izgledao 1984. kada je izgrađen i koji često zbog buke ugrožavaju kvalitet ponude Budve. Advokati su mi savjetovali da, shodno tački 4 člana 419 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, od Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte zatražim da mi izda odgovarajuće mišljenje da je u postupku privatizacije za kupljeni objekat plaćena tržišna naknada. Budući da je bio Javni oglas, da je na aukciji bilo više učesnika, smatram da je nesporno da je plaćena tržišna cijena i da će mi Savjet izdati takvo mišljenje, čime ću kompletirati zahtjev za uknjižbu prava svojine na predmetnom zemljištu. To bi konačno odagnalo moj osjećaj da sam obmanut i prevaren od države”, kazao je Gluščević.
Bonus video:
