Za Nikšićanku Rajku Dimitrijević bilo je potpuno normalno da postane hraniteljka. Njena majka je godinama otvarala vrata i srce za djecu koja su u jednom trenutku ostajala bez roditeljskog staranja i Rajka je odmalena naučila koliko je čovjek veliki kada “toj djeci da krila da iz toplog doma krenu u nove pobjede”.
“Majka je dugo godina bila hraniteljka. Rano smo ostali bez oca i borila se da nas četvoro izvede na pravi put. Ali je odlučila i da se bori za djecu koja ostanu bez roditeljskog staranja. Tako sam se i ja odlučila da uzmem jedno dijete i podižem ga uz moje troje biološko, da mu pružim ljubav, sigurnost. Nijesam ni slutila da će to biti u ovolikim razmjerama”, kaže Rajka koja je 13 godina hraniteljka.
I koja je isto toliko djece primila u svoj dom i u svoje srce.
“Njih devetoro je našlo svoj put - neki su usvojeni, neki su se vratili svojim biološkim porodicama, i trenutno je kod mene četvoro djece, od kojih je troje na standardnom smještaju i jedno urgentno. Vrata mog doma su uvijek otvorena za te urgentne slučajeve iz Centra za socijalni rad, sa kojim imam odličnu saradnju, znaju da mogu da me zovnu u pola dana i pola noći za bilo koje djete. Dvoje djece koje je kod mene su djeca sa posebnim potrebama. Potreban je veliki rad, odricanje, briga, posjete defektolozima, psiholozima, logopedima, ali ljubav je presudna i čovjek bez ljubavi ne može ovo da radi”.
Uz ljubav, tu je i podrška porodice, a Rajka ima nesebičnu podršku supruga i svoje troje, kako ona naglašava, biološke djece. Jer i ostala djeca su njena.
“Moje troje biološke djece, koji su sad veliki studenti i srednjoškolci, bili su oduševljeni kada su saznali da će kod nas doći dijete koje će s njima rasti, družiti se, biti dio naše porodice. Sve su probleme preživljavali zajedno i mi smo jedna velika porodica. Najteži su nam rastanci, kada ta djeca odlaze od nas”.
Objašnjava da su u većini slučajeva službenici Centra za socijalni rad donosili bebe koje bi ostajale kod nje godinu-dvije do usvojenja, ili dok se ne riješe porodični problemi i vrate ih u biološku porodicu. Međutim, dvoje, od četvoro djece koja su trenutno kod nje, su članovi porodice Dimitrijević već šest, odnosno sedam godina.
“U velikoj većini slučajeva postali smo porodični prijatelji sa ljudima koji su usvojili djecu ili koji su biološki roditelji te djece. Budu dirljivi susreti moje porodice, mene i te djece, kao i djece koja su u jednom trenutku zajedno bila kod nas. Prije nekoliko dana djeca iz nikšićkog vrtića su posjetila djecu iz Danilovgrada i dvoje djece koja su bila kod mene, slučajno su se sreli i prepoznali. Bili su oduševljeni, a sve to je djelovalo i na vaspitačice i mene. Lijepi su to trenuci, bez obzira koliko je teško”.
Kaže da će hraniteljka biti dok god joj to zdravlje i godine budu dozvoljavale. Kao što je ona to postala zahvaljujući svojoj majci, možda jednog dana i njena kćerka krene istim putem.
“Sva djeca me zovu mama - ja sam jedna ‘big’ mama. Praktikujemo da, kada možemo, djecu koja su u jednom trenutku bila zajedno vodimo na rođendane, da se gledaju, da se ne zaborave. Imamo pojedine roditelje, ili one koji su tu djecu usvojili, da ne žele da imaju kontakt sa nama i drugom djecom, da žele da izbrišu taj period njihovog djetinjstva. Ali, ja znam da će doći dan da ću okupiti sve te male-velike ljude, kada ćemo se svi zajedno družiti, a oni vidjeti gdje su proveli najranije dane svog djetinjstva, ko je brinuo o njima, pružio im ljubav i toplinu doma”.
Tihi heroji
Svako dijete je važno i svako zaslužuje toplinu roditeljskog doma, ljubav i pažnju. Ukoliko se desi da neko dijete ostane bez toga, tu su hranitelji. Zbog toga je važno što više promovisati hraniteljstvo. Upravo to su i uradili nevladino udruženje (NVU) “Impuls” iz Nikšića i Centar za podršku lokalnog i regionalnog razvoja iz Herceg Novog, koji su u prethodnih 18 mjeseci, koliko je trajao projekat “Svako dijete je važno - podrška hraniteljskim porodicama, djeci u hraniteljskim porodicama i porodicama u riziku u Nikšiću i Herceg Novom”, skrenuli pažnju na hraniteljstvo. I ne samo skrenuli pažnju, nego i povukli konkretne poteze.
“Uradili smo program obuke za hraniteljstvo koji je akreditovan rješenjem Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu, sproveli smo obuku za stručne radnike koji će kasnije da obučavaju potencijalne hranitelje, u Nikšiću i Herceg Novom organizovali smo Dan otvorenih vrata kako bi građane upoznali sa hraniteljstvom i mogućnošću da i oni to postanu. Snimljeno je sedam video-spotova sa brojnim javnim ličnostima iz Crne Gore na temu hraniteljstva, a u pomenuta dva grada su otvorena savjetovališta posvećena djeci na hraniteljstvu i hraniteljima”, kazala je asistentkinja na projektu Marina Doknić, na događaju koji je bio posvećen završnici projekta.
Hranitelji mogu biti porodica ili pojedinci koji žele i imaju mogućnost da djetetu obezbijede njegu i uslove za život, a ispunjavaju uslove propisane zakonom.
“Mnoga istraživanja su pokazala da djeca koja odrastaju u institucijama, posebno kada se radi o ranom uzrastu, mogu da zaostaju u psihofizičkom i emocionalnom razvoju u odnosu na svoje vršnjake. To je zbog toga jer je svakom djetetu potreban taj prisan odnos, rad jedan na jedan, koji ne može da mu pruži ni najbolja, ni najorganizovanija ustanova, ni najposvećeniji kadar u toj ustanovi”, kazala je Irma Dizdarević, socijalna radnica.
Ona je prisutne upoznala kako se postaje hranitelj, kao i o značaju obuka koje se organizuju za potencijalne hranitelje.
“Hranitelji su tihi heroji našeg društva. Koliko god da pričamo o hraniteljstvu je nedovoljno, jer nezamjenljivo je to ko jednom djetetu pruži toplo, sigurno, porodično okruženje. Ne može se ni na jedan način učiniti tako veliko djelo kao kad primite jedno dijete i brinete o njemu. Ponosna sam što imamo hranitelje i potrebno je da ih imamo još više”, poručila je Dizdarević, koja je edukatorka za hraniteljstvo.
I Maja Marojević smatra da priče o hraniteljstvu nikada nije dovoljno, jer potrebno je što više promovisati “najznačajniju oblast podrške djeci bez adekvatnog roditeljskog staranja”.
“Hranitelji su najhumaniji ljudi na planeti, jer oni ne otvore samo vrata svog doma, nego otvore i srce za tu djecu, svoje porodice. Svi zajednički moramo raditi na većem približavanju hraniteljstva”, kazala je Marojević, koja je socijalna radnica.
Događaj, na kome su predstavljeni rezultati projekta i gdje je Rajka Dimitrijević govorila o tome kako to izgleda kada otvorite srce za djecu bez roditeljskog staranja, započet je stihovima “Pesme o napuštenom detetu” Desanke Maksimović, koje je govorila učenica OŠ “Mileva Lajović Lalatović” Amina Jašarević. U programu su učestvovali i učenici Muzičke škole “Dara Čokorilo”, Zoja Minić, Ksenija Sarić i Vuk Vujačić, a prikazani su i video-spotovi sa poznatim ličnostima koje su govorile o značaju hraniteljstva.
Projekat “Svako dijete je važno - podrška hraniteljskim porodicama, djeci u hraniteljskim porodicama i porodicama u riziku u Nikšicu i Herceg Novom” realizovan je u okviru Jednogodišnjeg akcionog programa za Crnu Goru za 2020. godinu “Podrška pametnom i inkluzivnom rastu - zapošljavanje i socijalna inkluzija” u okviru IPA II finansijske perspektive, uz finansijsku podršku EU i Vlade Crne Gore.
Bonus video:
