Glavni grad nema registar starih objekata koji bi mogli biti kandidati za status kulturnog dobra.
Iz Sekretarijata za kulturu Glavnog grada to objašnjavaju činjenicom da je većina objekata u privatnom vlasništvu.
Kazali su i da vlasnici mogu da podnesu Upravi za zaštitu kulturnih dobara inicijativu za uspostavljanje zaštite kulturnog dobra.
Arhitekta Aleksandar Ašanin kaže da je poznato je da svako može da podnese incijativu za uspostavljanje zaštite kulturnog dobra, ali da je porazna činjenica da skoro punu deceniju od donošenja Zakona o zaštiti kulturnih dobara, još ne postoji njihov funkcionalan elektronski registar.
Prema njegovim riječima, bilo bi prirodno i očekivano da te inicijative pokreću “upravo institucije koje su zadužene da vode brigu o kulturnim dobrima i da obezbjeđuju planske pretpostavke za očuvanje istorijskih slojeva grada”.
“Zakon jasno propisuje da samo objekti koji imaju trajan istorijski, arhitektonski, umjetnički, naučni, arheološki, antropološki, tehnički ili drugi društveni značaj mogu imati status kulturnog dobra. Utvrđivanju ovog značaja moraju da prethode temeljna terenska i arhivska istraživanja u kojima učestvuju stručnjaci različitih profila”, rekao je Ašanin “Vijestima”.
I iz Sekretarijata preciziraju da je članom 19 Zakona o zaštiti kulturnih dobara propisano da svako može da podnese Upravi inicijativu za uspostavljanje zaštite kulturnog dobra.
“Kulturnu vrijednost nepokretnog, pokretnog i nematerijalnog dobra utvrđuje stručno tijelo koje obrazuje Uprava. Ona se utvrđuje na osnovu istraživačkih nalaza i drugih relevantnih dokaza o svojstvima, značaju i osobenostima dobra i njihovom valorizacijom. U postupku utvrđivanja kulturne vrijednosti dobra stručno tijelo sačinjava elaborat koji sadrži detaljan opis sprovedenih radnji i obrazložen stručni stav o valorizaciji svojstava, osobenosti, značaju i kategoriji dobra, kao i opis, katastarske oznake i grafički prikaz granica nepokretnog dobra i granica njegove zaštićene okoline, režim i mjere zaštite”, rekli su iz Sekretarijata za kulturu.
Ašanin ističe da na izostanak adekvatne zaštite kulturnih dobara i istorijskih objekata u Podgorici utiče više faktora.
“Imam utisak da malobrojnost visokoobrazovanog stručnog kadra u institucijama zaduženim za zaštitu kulturnih dobara i nedovoljna finansijska sredstva koja se opredjeljuju za njihov rad, uz hroničan nedostatak političke volje i šireg društvenog konsenzusa kao neophodnih preduslova za proaktivan odnos prema zaštiti, primoravaju te institucije da na konkretna pitanja, gotovo po pravilu, odgovaraju opsežnim citiranjem zakonskih odredbi”, kazao je.
Smatra da su takvi odgovori “uglavnom frustrirajuće uopšteni”.
“Prije svega zato što se u njima, gotovo nikada, ne pominju konkretni objekti, mjere zaštite i rokovi za preduzimanje tih mjera”, ocijenio je Ašanin.
Odgovarajući na pitanje “Vijesti” o uslovima koje starinski objekti moraju ispuniti da bi dobili status kulturnog dobra, Ašanin apostrofira da “bi bilo neozbiljno odgovoriti direktno i jednoznačno”.
“Mogu, međutim, da kažem da smatram da bi bilo značajno utvrditi da li pojedini ulični nizovi i neki pojedinačni objekti u istorijskim nukleusima Podgorice posjeduju kulturne vrijednost i autentičnost neophodnu za uspostavljanje zaštite na njima”.
Naglasio je da prije svega misli na djelove Džeher i Kiš mahale i pojedine stambene objekte u Staroj varoši, nizove kuća u Bokeškoj i Njegoševoj ulici i ulicama Miljana Vukova i Stanka Dragojevića, kao i na Kuslevovu kuću, dodajući da bi bio prijatno iznenađen ako bi se isti postupak sproveo i za zgradu nekadašnje fabrike “19. decembar”, “koja je prvobitno projektovana kao pekara i fabrika tijesta i predstavlja jedan od prvih industrijskih objekata u Podgorici sagrađenih nakon Drugog Svjetskog rata”.
Smatra, međutim, da “smo ključne prilike za zaštitu vrijednih objekata i cjelina u našem gradu nepovratno propustili”.
“Još početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, stručnjaci Jugoslovenskog instituta za zaštitu spomenika i Arheološkog instituta u Beogradu izrazili su sumnju da bi se Stara varoš mogla sa uspjehom restaurirati, s obzirom na to da je već tada bila izgubila svoju autentičnu fizionomiju. Danas bi se isto moglo konstatovati i za Novu varoš”, poručio je Ašanin.
Odgovarajući na pitanje da li bi uloga Glavnog grada u markiranju starinskih objekata koji mogu steći status kulturnog dobra trebalo da bude veća, Ašanin apostrofira da je to neophodno.
“Ukoliko želi da sačuva makar dio svog graditeljskog nasljeđa, Glavni grad bi morao da inicira reviziju svih urbanističkih planova za Staru i Novu varoš. U novim planskim rješenjima morale bi biti propisane detaljne smjernice za očuvanje vrijednih pojedinačnih objekata, uličnih nizova i ambijenata i definisani jasni tipomorfološki principi za sve buduće arhitektonske intervencije”, rekao je Ašanin.
Bonus video:
