Iako su decenijama redovno izdvajali novac od zarada u stambeni fond nekadašnje JNA, i prije odlaska u penziju imali pravo na stambeno obezbjeđivanje, nekoliko stotina penzionisanih profesionalnih pripadnika vojske ni danas nema riješeno stambeno pitanje.
Po svemu sudeći, oni i neće u skorije vrijeme doći u situaciju da dobiju svoj “krov nad glavom” jer se država i Ministarstvo odbrane (MO) danas prave nenadležni da skuće vojne veterane.
“U cijeloj Crnoj Gori ima 259 penzionisanih oficira, podoficira i civilnih lica na službi u vojsci, a koji su u penziju otišli bez riješenog stambnog pitanja na koje su imali pravo. Ovaj naš problem traje već 34 godine od kada je dobar dio nas, po naređenju vrhovne komande JNA, iz bivših jugoslovenskih republika koje su se osamostalile 1991-1992, u skladu sa potrebama službe, prekomandovan u Crnu Goru. Nastavili smo potom službu ovdje, u Vojci Jugoslavije, Vojsci Srbije i Crne Gore i na kraju Vojsci Crne Gore, dočekali smo odlazak u penziju, ali ne i rješavanje stambenog pitanja na što smo svi stekli pravo”, kaže za “Vijesti” zastavnik I klase u penziji Dragomir Rajačić, predsjednik NVO “Beskućnik” iz Herceg Novog koje okuplja 65 bivših vojnika što žive u toj opštini, bez sopstvenog krova nad glavom, odnosno 10 udovica jer su im supružnici - vojni penzioneri, u međuvremenu preminuli ne dočekavši da dobiju stan.
U poodmaklim godinama, sve narušenijeg zdravlja, ljudi koji su nosili činove od zastavnika zaključno sa pukovnikom, odnosno kapetanom bojnog broda, decenijama žive kao podstanari, nadajući se da će ipak jednog dana dočekati ono na šta se država, u čijim su oružanim snagama decenijama služili, ugovorom bila obavezala kada su kao mladići stupali u srednje vojne škole, odnosno kao pitomci na vojne akademije, te započinjali aktivnu službu.
“Dolaskom u JNA na školovanje, sa državom smo potpisali ugovor da nas poslije završene škole čekaju posao, plata i stan. Obavezali smo se da u prvih osam godina službe ne možemo tražiti prekomandu iz garnizona/jedinice u koju nas rasporede. Tek poslije 12 godina službe mogli smo, eventualno, podnijeti zahtjev za otpust iz JNA, uz obavezno vraćanje državi sredstava za školarinu, koje je ona u nas uložila. U vojno-stambeni fond smo za cijelo vrijeme trajanja naše aktivne službe uplaćivali po 6,4 odsto ličnih dohodaka”, kazao je Rajačić, dodajući da se u fond izdvajalo sve do 1993. godine i da su po tom osnovu neki od njih uplatili ukupno između 50.000 i 70.000 eura.
Rajačič, koji je u Crnu Goru došao 1991. kao pripadnik obalske artiljerije JRM sa ostrva Korčula, kaže da su on i stotine njegovih kolega tada ovdje došli po naređenju vrhovne komande, nakon potpisanih ugovora između Ujedinjenih nacija, Evropske zajednice, rukovodstava bivših jugoslovenskih republika i državnog vrha SFRJ koja se raspadala na početku krvavog građanskog rata.
“Tog trenutka, na stotine mojih kolega i ja, predajemo ključeve naših službenih stanova koje smo svi imali po bivšim jugoslovenskim republikama gdje smo do tada službovali tamošnjim kriznim štabovima i postajemo praktično izbjeglice, s tim što se naše supruge i djeca, koji su morali napustiti dodatašnje živote, škole, kontakte s prijateljima, po naređenju vojnog vrha, ovdje u Crnoj Gori i Srbiji, nisu smjeli prijaviti da zvanično dobiju status izbjeglica. Samim time, naše porodice su bile lišene mogućnosti da im se kasnije, kao izbjeglicama, rješava stambeno pitanje po programima koji su u međuvremenu bili sprovođeni za izbjegle iz raznih djelova bivše SFRJ koji su došli u Crnu Goru. Zajedno sa svojim porodicama, sa ponekim kuferom i zavežljajem, došli smo ovdje da izvršavamo zadatke po Ustavu SFRJ, odlukom vlasti SFRJ, naređenjima vrhovne komande, sporazumnim ugovorima sa UN i Evropskom zajednicom i time sebi, kako će se kasnije ispostaviti, nanijeli nesagledive negativne posljedice i štetu koju decenijama trpimo”, ističe Rajačić, dodajući da su se izjalovile njihove nade da će dobiti stanove u novim mjestima službovanja u Crnoj Gori, gdje su postepeno završavali aktivne karijere i odlazili u penziju.
Pogriješili što nijesu tužili državu
Kaže da su porodice 259 penzionisanih vojnih lica, koja ni danas nemaju riješeno stambeno pitanje, prvobitno jednoglasno odlučile da zbog gorućeg problema i nepoštovanja njihovog stečenog prava i ugovorene obaveze države prema njima, ipak neće tužiti državu.
“To se, međutim, pokazalo kao velika greška jer uprkos svim dosadašnjim obraćanjima i uvjeravanjima koja smo dobijali od bivšeg predsjednika države Filipa Vujanovića, aktuelnog Jakova Milatovića, te crnogorskih ministara odbrane - Bora Vučinića, Milice Pejanović-Đurišić, Predraga Boškovića, Raška Konjevića, Olivere Injac i aktuelnog Dragana Krapovića, naš problem ni do danas nije riješen”, kaže Rajačić, dodajući da su od predsjednika Skupštine Andije Mandića dobili odgovor da je problem stambeno neobezbijeđenih vojnih penzionera “hitan i prioritetan” i da će ga on postaviti na prvoj sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost, što se nije desilo, dok im premijer Milojko Spajić, kako tvrdi, već mjesecima, i pored više urgencija, uopšte ni ne odgovara.
Iz kancelarije Ombudsmana obaviješteni su samo da ta institucija “prati rad naših udruženja”, a sličan stav dobili su i iz Delegacije EU u Podgorici.
Rajačić tvrdi da su svi državni zvaničnici, do ministra odbrane Raška Konjevića, potvrdili da država ima obavezu da ih stambeno zbrine i to preko Ministarstva odbrane, dok ih je Konjević pitao “sa kojom su to državom oni potpisali ugovor i stekli pravo na stambeno zbrinjavanje”.
“Odgovorili smo mu - sa istom onom, gospodine ministre Konjeviću, čije ste vi podijelili i prodali avione, helikoptere, topove, tenkove, ratne brodove, zlato, ambasade, pa ste valjda uz ta prava, dobili i poneku obavezu koju je ta država imala prema ljudima što su služili u njenim oružanim snagama”, ističe Rajačić, dodajući da ih je aktuelni ministar odbrane Dragan Krapović obavijestio da, iako je to njihovo stečeno pravo, vojni penzioneri navodno više nemaju pravo da budu stambeno zbrinuti preko MO.
“On nam je time poručio da mi, zapravo, nemamo pravo na život. Podsjetiću da smo u odgovoru na poslaničko pitanje koje smo u Skupštini Crne Gore postavili preko tadašnjeg poslanika Obrada Gojkovića iz Herceg Novog, dobili odgovor da je Vlada Crne Gore donijela odluku da mi i dalje ostajemo kod MO na rješavanju stambenog pitanja, zbog specifičnih uslova naše službe”, kaže on, dodajući da je u međuvremenu MO, pozivajući se na izmjenu Zakona o VCG i novu Odluku o rješavanju stambenih potreba državnih službenika i namještenika Vlade Crne Gore, saopštilo da ono više nije nadležno za rješavanje stambenih potreba vojnih penzionera.
Isplaćuju im “uvećane troškove stanovanja”
Prethodno je, dok je bila aktuelna situacija da se za njih stanovi dobijaju preko MO, prema riječima Rajačića, prvo određeno da umjesto stanova od 85 kvadrata, koliko je po starim propisima sledovalo četvoročlanu porodicu, MO iz obračuna izbacilo djecu penzionera i odredilo da im pripadaju stanovi od 42 kvadrata.
Ističe da je iz MO saopštavano da navodno iz Beograda, gdje se vodila centralna personalna i finansijska evidencija JNA, nisu dobijene potvrde o obračunatom i revalorizovanom iznosu doprinosa za stambenu izgradnju uplaćenih u fond od strane vojnih penzionera koji sada žive u Crnoj Gori.
“Sada MO tvrdi da, navodno, nemaju obavezu da nas stambeno riješe, a cijelo ovo vrijeme od nas 259 porodica vojnih beskućnika, MO za 112 isplaćuje tzv. uvećane troškove stanovanja, što je svojevrsno indirektno priznanje da nam duguju stambeno obezbjeđenje”, kaže Rajačić, dodajući da im nije jasno zašto se i u Crnoj Gori, kao što je to ranije urađeno u Sloveniji, od prodaje viška vojne imovine i nekadašnjih velikih i atraktivnih lokacija koje je koristila vojska, dio novca ne izdvoji za rješavanje stambenih pitanja za aktivna i penzionisana vojna lica.
Misterija 144 stana u Herceg Novom
Tvrdi i da nisu dobili suvisli odgovor od MO što se desilo sa potraživanjima vojske prema nekadašnjem građevinskom preduzeću “Prvoborac” Herceg Novi koje je 1995. krenulo da u naselju Topla 3 u Herceg Novom gradi 144 stana za pripadnike tadašnje Ratne mornarice VJ, od čega im je 69 stanova bilo avansno uplaćeno iz vojnog budžeta.
“Prvoborac” je izlio temelje tri nove zgrade i onda otišao u stečaj, a na konto potraživanja za neisporučene stanove RMVJ, MO Crne Gore je u međuvremenu postalo vlasnik dijela akcija preduzeča “Novi prvobrac” koje su osnovali povjerioci propale prvobitne građevinske firme.
Na pitanje što se desilo sa temeljima te tri zgrade i kako je MO valorizovalo svoj vlasnički udio u “Novom prvoborcu”, iz resora Dragana Krapovića “Vijestima” nije konkretno odgovoreno. Istakli su samo da u posljednjih 10 godina Vlada Crne Gore imenuje svog predstavnika u Odboru direktora, jer Crna Gora ima 21,4 odsto kapitala u “Novom prvoborcu”.
“Odbor direktora je tročlan, dva su predstavnika stranog kapitala dok je jedan od članova predstavnik MO i odluke se donose većinom glasova. Do sada nije razmatrano pitanje, niti ima inicijativa da Vlada Crne Gore proda svoj udio u društvu”, saopštili su iz MO, ne pominjući što je sa 69 plaćenih, a nikad isporučenih stanova.
MO tvrdi da, shodno važećim zakonskim propisama, ne vodi evidenciju vojnih penzionera sa neriješenim stambenim pitanjem, te da “shodno Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, lica kojima je prestala služba u Vojsci, svoja prava (pa i stanarsko - prim. aut.) ostvaruju kao i svi drugi penzioneri”.
Od formiranja MO Crne Gore 2006. do danas, prema podacima tog resora, penzionisanim oficirima, podoficirima i civilnim licima na službi u vojsi, dodijeljena su ukupno 164 stana.
“O postupcima po oglasima (iz 2008, 2009, 2010. i 2012. godine) - 41 stan; u skladu sa Zaključcima Vlade Crne Gore br. 03-4687 od 10. 4. 2008. godine i br. 03-9597 od 2. 10. 2008. godine (zamjena rješenja o dodjeli službenog stana rješenjima o davanju stana u zakup na neodređeno vrijeme) - 123 stana”, ističu u MO, dodajući da je po zaključcima Vlade iz 2007. “MO zaduženo da u skladu sa Pravilnikom o upotrebi, uslovima i načinu korišćenja sredstava za poboljšanje materijalnog položaja korisnika vojne penzije bez stana, za 110 korisnika vojnih penzija, koji su podnijeli zahtjeve za ostvarivanje prava na naknadu dijela troškova stanovanja, utvrdi to pravo ukoliko su stekli uslove za njegovo priznavanje do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni list RCG”, br. 47/07) odnosno do 15. 8. 2007. godine.”
“Istim zaključcima zadužen je Fond PIO da vrši isplatu navedene naknade korisnicima vojnih penzija bez stana, do dana rješavanja njihovog stambenog pitanja”, kazali su iz MO.
Nova pravila nakon ostamostaljenja
Tvrde da su “svi zaposleni u bivšem i sadašnjem Ministarstvu odbrane i Vojsci imali mogućnost da rješavaju svoje stambene potrebe shodno tada važećim pravilnicima koji su propisivali postupak dodjele stanova ili kredita”.
Naglašavaju da je nakon osamostaljena Crne Gore, formiranja njenog MO i donošenja Zakona o odbrani i Zakona o VCG, “prestala da važi pravna regulativa SRJ i SCG u pogledu rješavanja stambenih pitanja”.
“Primopredaja dokumentacije stambenih interesenata sa teritorije Crne Gore između predstavnika Uprave za kadrove Sektora za ljudske resurse Ministarstva odbrane Republike Srbije i predstavnika Vojske Crne Gore, izvršena je u avgustu 2006. godine, čime je Generalštab VCG, zapisnički preuzeo 2.815 stambenih dosijea, kako zaposlenih, tako i penzionisanih oficira, penzionisanih podoficira i penzionisanih civilnih lica sa prebivalištem na teritoriji Crne Gore. MO je 21.11. 2007. donijelo Pravilnik o rješavanju stambenih potreba u MO, čijim stupanjem na snagu prestaju da važe Pravilnici o rješavanju stambenih pitanja, odnosno davanju službenih stanova u zakup zaposlenima u MO i Vojsci Srbije i Crne Gore. Pravilnikom iz 2007. godine (kao i kasnijim pravilnicima) bilo je propisano da pravo na rješavanje stambene potrebe u ovom ministarstvu, osim državnih službenika i namještenika zaposlenih u Ministarstvu odbrane i lica u službi u Vojsci Crne Gore, mogu ostvarivati i penzionisani oficiri, podoficiri i civilna lica. Pravni osnov za donošenje pravilnika ovog Ministarstva zasnivao se na tada važećim odlukama o rješavanju stambenih potreba državnih službenika i namještenika Vlade Crne Gore (‘Službeni list RCG’, broj 11/97 i ‘Službeni list CG’, broj 69/08 i 23/09). Stupanjem na snagu Odluke o rješavanju stambenih potreba državnih službenika i namještenika Vlade Crne Gore (‘Službeni list CG’, br. 31/14 i 3/18), te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore (‘Službeni list CG’, br. 34/19), više ne postoji pravni osnov da ovo ministarstvo donese podzakonski akt o rješavanju stambenih potreba lica u službi VCG, kojim bi eventualno, bilo predviđeno da pravo na rješavanje stambene potrebe imaju i lica kojima je prestala služba u Vojsci. Potrebno je ukazati na to da prema članu 145 Zakona o VCG, profesionalna vojna lica gube status vojnog lica po prestanku službe, čime prestaju i prava koja su direktno vezana za aktivnu službu, uključujući pravo na stambeno zbrinjavanje. Shodno Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju (‘Službeni list CG’, br. 54/21 i 14), lica kojima je prestala služba u Vojsci svoja prava ostvaruju kao i svi drugi penzioneri, bez posebnih prava koja bi proizilazila iz prethodnog statusa (zaposlenog lica)”, objašnjavaju iz resora ministra Krapovića.
Na pitanje kako je moguće da penzionisani ostanu bez ranije stečenog prava na stambeno zbrinjavanje, iz MO su poručili:
“Nesporno je da su do 2006. godine licima na službi u Vojsci, a po njihovom ličnom zahtjevu, donošeni zaključci o utvrđivanju prava na rješavanje stambenog pitanja, a koji su donošeni u skladu sa tada važećim propisima. Međutim, navedeni zaključci ne mogu biti pravni osnov za rješavanje stambenog pitanja u ovom Ministarstvu, jer na osnovu istih nije donijet konačni pravni akt tj. rješenje o dodjeli stana ili stambenog kredita. U prilog tome su i stavovi Osnovnog suda u Podgorici iskazani u pravosnažnim presudama P. br. 5015/10 od 9. 1. 2012. godine i P. br. 2020/13 od 18. 7. 2014. godine.”
Država “solidarno” uzimala od plata, ali nema “zakonskog osnova” da vrati novac
Rajačić je kazao da Udruženje vojnih penzionera traži da država donese lex specialis kojim bi se konačno riješila stambena pitanja ove populacije i po kojem bi svi, bez obzira na čin, broj članova porodice i druge okolnosti, dobili po stan od 50 kvadrata.
Alternativno, traže da im MO vrati novac koji je decenijama od njihovih plata izdavajan u vojno-stambeni fond iz koga oni, do kraja svojih aktivnih karijera, ipak nisu dobili stanove. To bi, prema njegovoj računici, bilo u prosjeku oko 50.000 eura, a tim novcem bi, kaže Rajačić, na nekoj od parcela u vlasništvu MO, uz podršku lokalnih samouprava koje bi ih oslobodile komunalija i drugih dadžbina i uz podršku banaka, mogli biti izgrađeni stanovi za njih.
Međutim, MO je već ranije eksplicitno odbilo zahtjev da se za stambenu izgradnju vojnih penzinera dodijeli neka od neperspektivnih vojnih lokacija jer su one, kao državna imovina, kako su rekli, u nadležnosti Vlade koja ima pravo raspolaganja, a ne MO.
Tvrde i da nema mogućnosti da se vojnim penzionerima vrati novac koji im je decenijama uziman za stambeni fond. Iz MO su potvrdili da su iz bruto ličnih dohodaka zaposlenih u bivšoj vojsci izdvajana sredstva za stambenu izgradnju “koja su predstavljala doprinos zaposlenih za rješavanje stambenih potreba”. “Sredstva su izdvajana na načelima uzajamnosti i solidarnosti do kraja 1990. godine i predstavljala su doprinos svakog zaposlenog finansiranju stambene izgradnje, a obaveza izdvajanja bila je utvrđena zakonom. S obzirom na socijalnu komponentu izdvajanja, zaposleni nije imao bilo kakvo pravo po osnovu sredstava koja su izdvojena iz njegovog bruto ličnog dohotka, osim da ravnopravno sa drugim zaposlenima i pod istim uslovima učestvuje za dodjelu stana ili stambenog kredita. Iz takvog zakonskog određenja proizilazi da nema osnova da se izvrši povraćaj novčanih sredstava koja su izdvajana po osnovu doprinosa za stambenu izgradnju”, kazali su iz MO.
Spremni za Strazbur, EU i NATO
Vojni penzioneri su, kaže Rajačić, ukoliko država ne pokaže razumijevanje za njihove potrebe i zahtjeve, spremni da svoja prava brane svim dozvoljenim sredstvima: od protesta i blokada saobraćajnica u blizini graničnih prelaza, do podizanja tužbi od kojih su prije odustali iz patriotskih razloga, te obraćanja diplomatskom koru u Crnoj Gori i međunarodnim institucijama, poput Savjeta Evrope.
“Sa sudskim postupcima ćemo ići i do Evropskog suda za ljuda prava u Strazburu, obratićemo se NATO savezu i upoznati ga kako se Crna Gora odnosi prema svojim vojnim veteranima. Obratićemo se Ujedinjenim nacijama, kao i predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Lajen sa zahtjevom da se uspori prijem Crne Gore u EU do rješavanja ovog pitanja”, naveo je on, dodajući da su sve bivše jugoslovenske republike, na ovaj ili onaj način, riješile sva statusna pitanja aktivnog ili penzionisanog starješinskog kadra u svojim oružanim snagama, te da Crna Gora ovako neprimjerenim odnosom prema svojim vojnim penzionerima i “čekanjem da mi pomremo, prije nego dobijemo stanove na koje smo stekli pravo”, šalje veoma lošu poruku budućm profesionalnim vojnicima - mladim ljudima koje pokušava motivisati i privući da se odluče za karijeru u uniformi.
Bonus video:
