Nikšićanki Slavki Adžović kao da je nevolja suđena. U nedjelju, 6. jula, na Krnovu, gdje svake godine izdiže, nestala joj je krava. Slučaj je prijavila policiji, a “Vijestima” se, kako je kazala, po ko zna koji put “izjadala”, jer joj se čini da joj je tako lakše, da će njena muka “zaboljeti nadležne” i da će konačno i ona moći da odahne od svih problema sa kojima se deceniju stoički bori.
“Uvijek ustajem oko četiri i po, pet sati i prvo se pozabavim kravama. To jutro smo sestra Nada i ja cijeli dan, do pet sati poslije podne, okopavale baštu i krompir. Kad smo završile s poslom poslala sam bratanića da pusti krave na ispašu. Došao je i rekao da je sve krave pustio, osim jedne koje nema. Našao je kolac, ali ne i uže i kravu”, priča jedina Romkinja u Crnoj Gori, ali i šire, koja se decenijama bavi stočarstvom.
U ponedjeljak je nestanak krave prijavila policiji, a od nedjelje sestra i ona pokušavaju da je nađu, ali bezuspješno.
“U policiji sam dala izjavu i rekli su mi da im javim ukoiko saznam nešto novo za kravu. Policija nije dolazila da napravi uviđaj. To je treća krava koja mi je na Krnovu ili ubijena ili nestala. Krava je trebalo u avgustu da se oteli. Za štetu koja mi je nanesena mogla sam da kupim nedostajuću mehanizaciju”, kaže Adžović.
Godinama je na meti zlonamjernika, palili su joj štalu, ubijali krave, klali jagnjad, sijeno je gorjelo više puta, kao i kamp kućica u kojoj je živjela. Na Krnovu su joj izgorjele koliba i tri pomoćna objekta, psi su joj zaklali i rastjerali više od 50 ovaca...Počinioce niko nikada nije našao.
“Ne znam šta više da radim. A muke mi ne fali. Svjesna sam da i drugi imaju problema, ali čini mi se niko kao ja. Majka mi je bolesna, i u bolnici je evo desetak dana, bolestan je i gluvonijemi brat od ujaka koji mi pomaže. Nekako uspijevam da sve probleme riješim, sa ovim mukama i nedaćama nikako da se izborim”.
Ima 20 velikih grla i više od 150 grla sitne stoke, i čine joj, kako kaže, više nevolja, nego zadovoljstva.
“Molim državu, lokalnu upravu, policiju, sve nadležne da reaguju i da konačno pronađu počinioce ili počinioca, ali i da mi plate odštetu, jer ovo više ne mogu da izdržim. Nikada nijesam dobila odštetu, a toliko štete sam pretrpjela. Ne znam šta da radim. Boriću se i dalje, ali me sramota što svako malo novinarima pričam o svojim nedaćama. A voljela bih da pričam samo o dobru”.
Bonus video:
