Predsjednik opštine Pljevlja Dario Vraneš smatra da današnje generacije od učesnika Bobovske bune moraju učiti kako da se stvaraju uslovi da Srbi u današnjoj Crnoj Gori budu slobodni i ravnopravni sa svim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori.
On je to rekao na obilježavanju 150. godišnjice Bobovske bune, organizovanom u istoimenom pljevaljskom selu.
"Sjećajući se borbe za slobodu tih ljudskih divova, moramo učiti od njih – kako i danas da prevaziđemo brojne probleme i stvorimo uslove da Srbi u današnjoj Crnoj Gori budu slobodni i ravnopravni sa svim drugim nacionalnim i vjerskim zajednicama", rekao je Vraneš.
Izkazao je nadu da će u tome uspjeti i da se jednoga dana "naši potomci neće zastiđeti naše borbe i našeg rada".
"Danas se s ponosom sjećamo naših slavnih predaka i velikih junaka ovoga kraja, koji su prije 150 godina poveli borbu za oslobođenje srpskog naroda od turskog ropstva. Ustanička puška iz Nevesinja odjeknula je širom namučene Hercegovine. Taj pucanj je pozvao u boj hrabre Bobovce, koji su složno i jedinstveno krenuli u oslobodilačke pohode. Među njima su bila bratstva: Bajlovića, Božovića, Boškovića, Vojnovića, Vukovića, Golubovića, Damjanovića, Dragutinovića, Zujića, Ivanovića, Jakovljevića, Jelovaca, Jovića, Laketića, Lukovića, Mijatovića, Pupovića, Pušonja, Railića, Rončevića, Sandića, Svrkota, Starčevića, Sokovića, Tanjevića, Tešovića, Ćirkovića, Džuvera i drugih. Hrabro i složno stali su u borbu za slobodu. Oslobodilačka borba trajala je pune tri godine. Bobovski bataljon, kao jedan od jedanaest hercegovačkih bataljona, učestvovao je i u krvavom boju na Vučjem dolu. Mir je formalno uspostavljen na Berlinskom kongresu 1878. godine. Međutim, pljevaljski kraj, kao i samo Bobovo, ostali su pod turskom okupacijom. Ni tada se Bobovci nisu odrekli borbe. Nastavili su da pružaju otpor sve do konačnog oslobođenja 1912. Godine", rekao je Vraneš.
Prvi čovjek grada ističe da se 150 godina nakon Bobovske bune, "od naših predaka može se učiti njihovoj hrabrosti, sabornosti i mudrosti".
"Hrabrost su pokazali na mnogim bojištima. Sabornost – u slozi i odlučnosti da se nikada ne odustane od borbe za slobodu. Mudrost – u taktici, odlukama i prepoznavanju trenutka. Književnik i novinar Grigorije Božović bilježi da su Bobovci znali koga i kada treba poslati. Đuricu Božovića slali su kada je trebalo izigrati Turke i Švabe, Filipa Jelovca kad je trebalo paši u Pljevljima priprijetiti bunom, a Garana Pupovića kad je narod trebalo podići na oružje. Mudrost Bobovaca ogledala se i u tome što nisu povjerovali u obećanja Mladoturske revolucije. Iguman pljevaljski Serafim Džarić bilježi da su mnogi Srbi povjerovali u lažne turske reforme, ali da je bobovski barjaktar Filip Jelovac tada jasno i glasno upitao: 'Deder, efendijo, reci ti nama – hoće li Srbi dobiti slobodu?' I mi danas slušamo priče o raznim reformama. Ali kao što Bobovci nisu vjerovali u prazna obećanja, i mi moramo postaviti isto pitanje: Hoće li Srbi i kada će Srbi dobiti slobodu", rekao je Vraneš.
Kazao je da "moramo znati koga, kada i gdje šaljemo i da pažljivo biramo naše prvake".
"Obaveza nam je da ih biramo kako nam sveto jevanđelje nalaže, odnosno da ih poznajemo po njihovim djelima i zaslugama, a ne po ispraznim pričama. Te najbolje među nama, kao što su radili nekada Bobovci, neophodno je upućivati tamo gdje će biti od najveće koristi. Taktiku koju su imali Bobovci moramo i mi primjenjivati", rekao je Vraneš, koji je svoj govor završio sa dogodine u Prizrenu.
Istu poruku Vraneš je poslao prošle godine 27. oktobra, tokom slave crkve Svete Petke u Pljevljima.
Akademik Slavenko Terzić u svom obraćanju podsjetio je prisutne na dešavanja tokom Bobovske bune, navodeći detalje sukoba ustanika sa turskom vojskom, kako u samom Bobovu, tako i u okolnim područjima.
Narodni sabor u Bobovu počeo je služenjem parastosa postradalim učesnicima Bobovske bune, Vučedolske bitke, kao i učesnicima Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata. Nakon odsluženog parastosa, mitropolit mileševski Atanasije posthumno je odlikovao Arhijerejskom gramatom Femiju Jelovac, a gramata je uručena i Desimiru Sandiću.
Femija Jelovac odlikovana za pokazanu ljubav i dobročinstvo prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a naročito za iskazanu hrabrost i podnesenu žrtvu u čuvanju Vučedolskog barjaka tokom vladavine Komunističke partije Jugoslavije. Sandić je odlikovan za uloženi trud u očuvanju sjećanja na hrabre Bobovce koji su se borili za oslobođenje u periodu od 1875. do 1918. godine.
Bonus video:
