Sveštenik Gojko Perović, aktivista za ljudska prava Aleksandar Saša Zeković i građanski aktivista Vojin Grubač pozvali su Vladu da formira komisiju za identifikaciju lokacija prikrivenih grobnica iz Drugog svjetskog rata i poratnog perioda.
“Postsocijalističke, postreferendumske, pa ni politike nakon avgusta 2020. godine nijesu iskoristile puni potencijal odbrane i afirmisanja ljudskih prava. Nije osnažena građanska i solidarnost u društvu. Nijesu ni dostojanstveno zbrinuti svi mrtvi. Prošlost je, uz sve rizike koji neminovno postoje i stvarni su, važno sagledati u cjelini. To podrazumijeva i mračne strane i događaje, obilježene zločinima, a koji su i dalje praćeni tabuima i obavijeni velom tajne. Zato u aktuelnom trenutku i kontekstu treba prestati sa opravdanjem poricanja, minimiziranja i prikrivanja ozbiljnih kršenja ljudskih prava u prošlosti. U tom smislu, cijenimo da je mudrije i plodonosnije, dijalog početi na temu utvrđivanja stratišta i imena nevino postradalih, prije nego verbalnim sukobima oko proglašavanja heroja sa jedne ili druge, ideološke i ratne strane, ma u kom od bratskih sukoba naših predaka", poručili su.
Podgorički paroh, aktivista za ljudska prava inače član Građanske inicijative "21. maj" i direktor NVO "Centar za realnu politiku" i publicista zajedničku izjavu "Vijestima" su dali nakon razgovora o, kako su naveli, društvenim prilikama u zemlji i pitanjima koji opterećuju i duboko polarizuju Crnu Goru.
Osvrnuli su se i na napade na novinare: “Slobodni mediji zaslužuju najveće uvažavanje jer pomažu da se na prošlost Crne Gore gleda i iz perspektive ljudskih prava što inače uporno izostaje.”
Poručili su da je na državnim i lokalnim vlastim odgovornost da ispune svoju dužnost poštovanja i promovisanja ljudskih prava i jačanja unutrašnjih integracija u Crnoj Gori.
"Kroz saradnju sa naučnim institucijama i civilnim društvom treba obogatiti razumijevanje i prošlosti i ljudskih prava. A društvena kohezija bez učešća i vjerskih zajednica nije moguća, niti je održiva.Ozdravljenje i pomirenje zajednice je moguće kroz dijalog, demokratizaciju sjećanja, objektivne i nepristrasne naučne argumentovane diskusije o prošlosti i svim njenim kontroverznim i spornim pitanjima i temama a koje bi pomogle javnosti da se bolje razumije i prihvati prošlost. Nasuprot takvog djelovanja stoji buka jednostranosti", dodali su Perović, Zeković i Grubač.
Istakli su da "društvena kohezija bez učešća vjerskih zajednica nije moguća”.
"Da bismo krenuli u pravcu sloge i jedinstva sigurno bi bilo lakše kloniti se jednostranih iskaza i svega što dodatno povrijeđuje potomke žrtava masovnih zločina, ali je važno i potrebno podsticati i voditi zdrave razgovore koji bi mogli da pomognu u rješavanju ključnih pitanja našeg vremena. Društveni dijalog, koji treba biti otvoren za sve i u kojem su svi dobrodošli, ne treba nužno da rezultira određenim dogovorom. Suština je da se razgovara, saslušaju drugi i njihovi argumenti. Tako se humanizuje strana koja se čini protivnom ili protivničkom. Bolje razumijevanje i drugih i sebe, sve nas odmiče od jednostranih narativa i djelovanja. Uz druge vjerske zajednice i uvažavanje civilnog društva, Srpska Pravoslavna Crkva je takođe poželjan, značajan i dobrodošao akter u prevazilaženju brojnih savremenih pitanja i nedoumica. Decenijama, a posljednjih godina naročito, među nama postoji tendencija nipodaštavanja, blaćenja, ismijavanja i svakojakog etiketiranja svakog ko ima drugačije mišljenje od nas samih", saopštili su.
Upozorili su na “tendenciju nipodaštavanja i etiketiranja onih sa drugačijim mišljenjem”, emotivno i ideološki obojene rasprave o prošlosti, pokušaje nenaučne revizije i “potcjenjivanje, ali i idealizaciju partizanskog pokreta, uz zanemarivanje političkog nasilja i kršenja ljudskih prava” iz tog vremena.
"U Crnoj Gori, prošlost se i dalje emotivno raspravlja što, uz uključenje ideoloških matrica i politizaciju, pogoduje daljim podjelama. Brojni su pokušaji nenaučne i negativne revizije prošlosti i kompromitovanja dostignuća u određenim istorijskim epohama. Na drugoj strani prisutno je i podcjenjivanje uloge i žrtve partizanskog pokreta u borbi protiv okupatora i oslobođenju zemlje, ali i istovremeno i ideološki pristrasan odnos prema tom istom pokretu, koji se idealizuje uz potpuno zanemarivanje dogođenog političkog nasilja i institucionalizacije kršenja ljudskih prava što ih je nametnuti revolucionarni sistem proizveo. To se odražava i na odnos prema civilnim i nevinim žrtvama Drugog svjetskog rata, poratnog perioda i socijalističke revolucije u cjelini. Decenijama se čeka na njihovo priznanje i dostojanstvenu sahranu posmrtnih ostataka. Zanemarivanje istine i činjenica, stvara, kod većine građana, bijes i revolt, uz jačanje govora mržnje, retoričkog i drugih vrsta nasilja. U takvim okolnostima događaju se i apsolutno neprihvatljivi i opasni napadi na medijske radnike i novinare. Slobodni mediji zaslužuju najveće uvažavanje jer pomažu da se na prošlost Crne Gore gleda i iz perspektive ljudskih prava što inače uporno izostaje", saopštili su Perović, Zeković i Grubač.
Bonus video:
