U Izmjene i dopune Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, usvojene u avgustu 2025. bez ozbiljnih demografskih, ekonomskih i infrastrukturnih projekcija, ucrtani su i projekti koji decenijama izazivaju snažan otpor stručne i šire javnosti - hidroelektrane (HE) na Morači (Zlatica, Milunovići i Raslovići).
Planovi o izgradnji ovih HE ranije su obustavljeni upravo zbog velikih ekoloških i finansijskih rizika, a prvi put su se pojavili još u drugoj polovini 20. vijeka i bili su zamišljeni kao sistem od četiri brane. Vlada Crne Gore pod vođstvom Mila Đukanovića je reaktivirala taj projekat 2008. i donijela odluku o izradi Detaljnog prostornog plana za višenamjenske akumulacije na rijeci Morači, a 2010. godine, u mandatu premijera Igora Lukšića, utvrđen je i Nacrt plana sa pratećom strateškom procjenom uticaja na životnu sredinu.
Plan je obuhvatao hidroelektrane Andrijevo, Raslovići, Milunovići i Zlatica, a procjena vrijednosti investicije bila je oko pola milijarde eura. Tender koji je za njihovu izgradnju bio raspisan 2011. godine propao je, jer nije stigla nijedna ponuda, što je shvaćeno kao znak da projekat nije ekonomski održiv. Na ocjeni projekta i njegove izvodljivosti radili su i stručnjaci Svjetske banke, to jest njene Međunarodne finansijske korporacije (IFC) i ocijenili su da se radi o lošem i rizičnom rješenju. I razne ekološke organizacije su godinama upozoravale da bi podizanje brana imalo ozbiljne posljedice po okolinu, da bi ugrozilo Skadarsko jezero, izmijenilo tok Morače, povećalo rizik od klizišta i potapanja naselja, dovelo u pitanje vodosnabdijevanje i uništilo prirodni ekosistem u kanjonu. Posebno se pocrtavalo da projekat na trusnom području kakvo je ovo, nosi dodatne rizike po Podgoricu.
HE na Morači se ne pominju samo u izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice, već se, doduše diskretno, provlače i u kontroverznom, nedavno usvojenom, Prostornom planu Crne Gore (PPCG):
“Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) razrađuje i druge potencijalne projekte hidroelektrana istražujući optimalni način realizacije prepoznatog hidrološkog potencijala na rijekama Ćehotini i Morači, uvažavajući sve relevantne aspekte, a posebno energetski, ekološki i ekonomski”.
Iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPPUDI) za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da se izmjenama i dopunama PUP-a ne planira konkretna izgradnja hidroelektrana na Morači, već da se “ona navodi kao jedan od potencijalnih razvojnih pravaca, što je u skladu sa PPCG-om”.
“Ponovno ucrtavanje hidroelektrana na Morači u izmjene i dopune PUP-a Podgorice je pokušaj da se kroz niže planske akte oživi projekat koji nije prepoznat ni u Prostornom planu Crne Gore, niti u Nacrtu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana, koji je predat na komentare Energetskoj zajednici. Građani i stručnjaci su već dokazali da je riječ o ekonomski neisplativom i besmislenom projektu koji bi uništio područja od međunarodnog značaja (EMERALD i potencijalna Natura 2000 staništa)”, kaže za CIN-CG ekološka aktivistkinja i koordinatorka za energiju u CEE Bankwatch Network Nataša Kovačević.
Ona još ističe da bi, bez prevođenja rijeke Tare u Moraču, vodni potencijal bio nedovoljan, a to bi značilo kršenje međunarodne Konvencije o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (Konvencije o vodama).
“Crna Gora već sada ima 63,55 odsto obnovljivih izvora u energetskom miksu, ali čak 90 odsto te energije dolazi iz hidroelektrana, što je tokom suša u periodu od 2019. do 2022. godine dovelo do nestašica i velikih troškova uvoza. Umjesto povratka na zastarjele i visokorizične hidro-energetske projekte, državi je potrebna hitna diverzifikacija tj. ulaganje u solar i energetsku efikasnost, čiji udio danas iznosi svega manje od jedan i po odsto”.
Hidroelektrane su zavisne od stabilnih vodotokova, a ekstremne suše, toplotni talasi i promjene u padavinama, što su sve posljedice klimatskih promjena, dovode do smanjenog dotoka vode i sve češćih zastoja u proizvodnji. Osim toga, brane mijenjaju prirodne tokove rijeka i uništavaju staništa i graditi ih danas znači ulagati u sistem koji postaje neodrživ upravo zbog klimatskih promjena. Umjesto toga, stručnjaci preporučuju preusmjeravanje ka solaru i vjetru, koji su otporniji na klimatske ekstreme i ne uništavaju vodene ekosisteme. Zato je gradnja HE sve rizičnija i štetnija i zato se mnoge države odlučuju na druge načine proizvodnje struje.
Kanjon Morače je stanište za više od 115 vrsta ptica, a, kako se navodi u Procjeni uticaja na životnu sredinu brana na Morači na ptice kanjona Morače i Skadarskog jezera (Procjena) iz 2009. godine, izgradnja brana na Morači drastično bi se odrazila na stanje flore i faune kanjona, a imala bi i nesagledive posljedice na stanje okoline nizvodno.
“Potapanjem kanjona uzvodno trajno bi se izgubila staništa za boravak, razmnožavanje i ishranu ptica i drastično izmijenilo kvalitativno i kvantitativno stanje ornitofaune kanjona. Nestale bi vrste koje gnijezde na visokim stijenama love u otvorenijem dijelu kanjona, kakvi su orlovi, sokolovi i sove, na primjer, kao i brojne pjevačice koje gnijezde u samom koritu i u niskom rastinju ili na drveću iznad vode”.
Upitno je, navodi se u Procjeni, i kako će promjena mikro-klime i geomorfologije potapanjem kanjona Morače uticati na dva okolna i već ustanovljena Emerald staništa u Crnoj Gori - kanjon rijeke Mrtvice i kanjon Male rijeke.
“Dostupne mape ukazuju na drastično narušavanje stanja i u ovim kanjonima tako što će se akumulacije iz Morače širiti i potopiti i djelove Male rijeke i Mrtvice, koje već imaju međunarodno priznanje kao Emerald staništa”, navodi se u još u ovom dokumentu.
Kovačević ističe da bi Crna Gora trebalo da se ugleda na regionalne primjere saradnje, gdje postojeće hidroelektrane služe samo za balansiranje solarne i vjetroenergije.
Institucije ukazale na brojne propuste
Ovakvo planiranje velikih i spornih energetskih postrojenja, ali i cijelih novih glomaznih naselja, pokazuje da vizija izmjena i dopuna PUP-a nije zasnovana na održivom planiranju, već više na ucrtavanju projekata na osnovu različitih interesa, rjeđe građana, a češće dobro povezanih investitora.
Na to ukazuju i mišljenja brojnih institucija koje su bile obavezne da daju saglasnost na izmjene i dopune PUP-a Podgorice, a u koje je CIN-CG imao uvid.
Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) dala je saglasnost, ali uz upozorenje da realizacija plana ne smije započeti bez sprovođenja dodatnih studija i procjena, naročito za područje Veljeg brda, koje je označeno kao osjetljivo i vrijedno sa stanovišta zaštite prirode.
“Za planirani projekat Velje brdo neophodna je izrada strateške procjene uticaja na životnu sredinu, sa fokusom na hidrologiju, seizmiku, geomorfologiju, biodiverzitet, sociološku studiju, uticaj na demografiju, studiju biodiverziteta, kao i sprovođenje postupka procjene uticaja na životnu sredinu”, navode iz ove institucije.
Iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES) su formalno dali saglasnost, ali uz uslov - da se planski dokument dopuni smjernicama za rekonstrukciju ključne trafostanice TS 400/110kV Podgorica 2. Ta stanica, stara pedesetak godina, više ne zadovoljava potrebe pouzdanog snabdijevanja i u CGES kažu da je neophodna njena potpuna rekonstrukcija. Dakle, Podgorica nema dovoljno sigurnu elektroenergetsku infrastrukturu ni danas, a kamoli nakon izgradnje novih naselja i planirane ekspanzije stanogradnje i urbanizacije koje predviđaju izmjene i dopune PUP-a.
Problem je i saobraćajna infrastruktura. Iz Sekretarijata za saobraćaj Glavnog grada smatraju da ovakvo prostorno rješenje nije dovoljno precizno kada je to u pitanju. Predlažu da se u izmjene i dopune PUP-a ugrade važeći pravilnici i Strategija razvoja saobraćaja Crne Gore za period od 2019. do 2035. godine i da se preciziraju obaveze u vezi sa parkingom po naseljima.
Izmjene i dopune PUP-a i nelegalne i nelegitimne
Izmjene i dopune PUP-a Podgorice predviđaju i gradnju golf terena i turističkih naselja, opere, sportskih dvorana, vjerskih objekata. Podgorica bi u narednim godinama trebalo da dobije i još 20 hiljada novih stanova, iako već sada ima više stanova nego domaćinstava.
“Vodovod i kanalizacija DOO Podgorica” dao je samo uslovnu saglasnost na izmjene i dopune PUP-a, jer planirana stanogradnja u naselju Velje brdo nije usklađena sa postojećim kapacitetima vodovodnog sistema glavnog grada.
“U tehničkom smislu, ukoliko bi se naselje Velje brdo i budući rezervoari bez detaljne analize povezali na postojeće potisne cjevovode sa izvorišta Mareza, postoji rizik od ugroženosti kompletnog sistema vodosnabdijevanja na teritoriji Podgorice”, navode iz tog preduzeća i insistiraju da je za priključenje novih naselja potrebno sprovesti detaljna hidrogeološka istraživanja. Pored toga, ukazuju i na druge tehničke nedostatke - neprecizno ucrtane rezervoare, izostanak pojedinih izvorišta i nepostojanje kompletne dokumentacije o hidro-tehničkim instalacijama.
Zakon o prostornom planiranju i izgradnji objekata (Zakon) ne poznaje kategoriju “uslovne saglasnosti”, saglasnosti ili ima ili nema.
“Vodovod i kanalizacija Tuzi” nije dao saglasnost na nove izmjene i dopune PUP-a.
Bez mišljenja i saglasnosti institucija koje upravljaju vodom i kanalizacijom, nijedan urbanistički plan ne bi smio biti usvojen, jer je riječ o osnovnoj infrastrukturi bez koje se naselja ne mogu širiti.
“Stiče se utisak da se izmjene prostora rade bez primjena principa postavljenih strateškim dokumentima, bez ikakve prethodne analize, projekcija ili pozitivne planerske prakse, niti ih prate infrastrukturne potrebe, već da se radi o ispunjavanju investicionih zahtjeva”, kaže za CIN-CG demograf Miroslav Doderović.
On ističe da je potpuno neplanerska odluka graditi još stanova.
“Izmjene i dopune PUP-a ne uvažavaju ni demografsku, niti ekonomsku realnost Podgorice”, upozorava Doderović, navodeći još da Podgorica već ima oko 10.000 praznih stanova.
Ističe i da lokalna vlast nije usvojila ni odluku o formiranju Agencije za izradu lokalnih planskih dokumenata.
Na pitanje zašto se predviđa masovnu gradnju stanova iako je broj stanovnika u Podgorici gotovo stagnirao, iz resora Slavena Radunovića odgovaraju da se izmjene i dopune PUP-a “ne temelje isključivo na podacima iz popisa, već i na unutrašnjim migracijama, promjenama u strukturi domaćinstava i povećanoj potražnji”.
Usvajanje Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice pratile su brojne nezakonitosti, a prva se odnosi na to što javne rasprave, koja je zakonska obaveza, praktično nije ni bilo, samo je simulirana.
Druga nezakonitost odnosi se na odgovore na primjedbe, koji su, suprotno Zakonu, objavljeni tek nakon osam mjeseci nakon tako simulirane javne rasprave, iako je zakonski rok 30 dana.
Izvještaj sa javne rasprave nijesu potpisali svi članovi Savjeta za reviziju, već se jedini prostorni planer u Savjetu Dragoljub Marković javno ogradio od dokumenta i odbio da stavi potpis.
“Nijesam potpisao dokument, jer mi u suštini tu nemamo planiranje, već ucrtavanje. Umjesto vizije razvoja grada, samo je ucrtavano - kome šta treba i ko šta želi. Izmjene i dopune PUP-a Podgorice potvrđuje da o planiranju prostora ovdje nema ni govora”, kaže za CIN-CG Marković.
On navodi da se, ako se želi sačuvati makar dio prostora, moraju umjesto ovih raditi drugi planovi.
“Oni moraju biti sa jasnom vizijom i pravilima, a ne parcijalno mijenjani i dopunjavani dokumenti nastali u vrijeme buma nekretnina, kada su se pravili prema ambicijama da svako proda svoju njivu i na njoj podigne zgradu od više spratova, gdje će stanove prodavati bogatim strancima”, ističe Marković.
Finalna verzija plana objavljena je tek poslije više od mjesec dana, od usvajanja, u Centralnom registru planskih dokumenata, iako je rok sedam dana.
Iz MPPUDI za CIN-CG tvrde da su “izmjene i dopune PUP-a izrađene u skladu sa zakonom, kroz sve propisane faze i uz učešće stručne i zainteresovane javnosti”.
“Rađene su uz poštovanje Zakona o uređenju prostora i Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, a u procesu su organizovane četiri javne prezentacije, u Zeti, Tuzima i dva puta u Podgorici”, navode.
“Ovo prostorno rješenje nema društveni legitimitet. Cijeli proces je vođen u atmosferi koja je onemogućila kvalitetno učešće u raspravi, a odgovori na primjedbe koje su građani uspjeli da pošalju bili su formalni i paušalni. Savjet za reviziju se bavio formom, ne suštinom, a jedini prostorni planer u Savjetu izuzeo je mišljenje i dosljedno osporio kvalitet dokumenta”, kaže za CIN-CG istraživačica na Univerzitetskom institutu u Lisabonu (ISCTE-IUL) i članica organizacije Ko ako ne arhitekt (KANA) Sonja Dragović.
“Ukratko: nije bilo javne rasprave, ali biće krivičnih prijava i protesta”, kaže Dragović.
I ona, kao i Marković, smatra da je izrada novog PUP-a Podgorice jedino rješenje.
“Postojeći dokument je po obimu i posljedicama zapravo novi plan, maskiran kao izmjene i dopune da bi se izbjegla analiza koja bi trebalo da bude osnova strateškog planiranja za narednu deceniju”.
Dragović još navodi da će Podgorica u godinama koje dolaze najvjerovatnije polako postajati sve gore, vrelije, neudobnije mjesto za život.
“Sa još većim saobraćajnim gužvama, restrikcijama vode i struje, koje ljeti guši dim okolnih požara, a zimi smog iz kućnih ložišta, dok slojevi loše izrađenih fasada padaju na parkinge (jer trotoara više nemamo, sve je parking) pod naletima vjetra sa sjevera? Podgorica već decenijama ide ka tom scenariju; čak, rekla bih, uveliko živi taj scenario”, smatra ona.
I pored dužeg čekanja, CIN-CG nije dobio od Glavnog grada odgovore na brojna pitanja oko usvajanja izmjena i dopuna PUP-a Podgorice.
Botun - politička manipulacija granicama
Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) u Botunu, čija je izgradnja jedan od najvažnijih uslova za ispunjavanje obaveza iz pregovaračkog poglavlja 27 (Životna sredina i klimatske promjene) na putu Crne Gore u Evropsku uniju (EU), predviđeno je ne samo Izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice, već i Prostornim planom Crne Gore (PPCG) do 2040. godine, koji je usvojila Vlada. Ipak, i Opština Zeta i tamošnja vlast koju dominantno čini Demokratska narodna partija (DNP), partija koja je glasala za PPCG, protive se gradnji kolektora, tvrdeći da se projekat sprovodi na štetu Zete, iako dostupna zvanična dokumenta ukazuju na nejasnoće kojoj opštini pripada lokacija postrojenja.
Skupština Gradske Opštine Golubovci je krajem 2017. godine donijela odluku kojom je jednostrano povukla nove granice svoje opštine, bez saglasnosti Glavnog grada i bez donošenja posebne odluke o granicama Podgorice u Skupštini Glavnog grada. Tada su iscrtane granice koje su Golubovcima dale veliku teritoriju, pri čemu je, kako se može vidjeti, nastao nepravilni oblik granice (u vidu “zuba”), a lokacija predviđena za PPOV ostavljena van tog zahvata.
Iako su tadašnje vlasti Golubovaca tvrdile da je Botun u njihovoj nadležnosti, iz odluke se vidi da su ga formalno uvrstili u svoj sastav, ali tako da su izbjegli da obuhvate upravo lokaciju za PPOV. Ova odluka, donijeta za vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS), nikada nije poništena, niti je izmijenjena od strane nove vlasti u Zeti. Zbog toga status lokacije budućeg PPOV ostaje nerazriješen, a ni proces razgraničenja između Glavnog grada i novoformirane Opštine Zeta nije još sproveden.
Sama forma “zuba” ucrtana u granice dodatno podstiče sumnje da se teritorijom manipulisalo iz političkih razloga još davne 2017. godine, što dodatno komplikuje tumačenje nadležnosti i pravni okvir u kojem se projekat PPOV pokušava realizovati.
Nejasnoće o tome kojoj teritoriji pripada lokacija budućeg PPOV ostavljaju prostor za dalje političke manipulacije i produbljuju kontroverze oko samog projekta.
Dodatnu dilemu unosi nedavna najava Opštine Zeta da će raspisati lokalni referendum na kojem bi građani i građanke odlučivali o izgradnji PPOV.
Takva inicijativa bila bi sporna iz više razloga. Prije svega, Zakonom o lokalnoj samoupravi jasno je propisano da se na referendumu može odlučivati isključivo o pitanjima iz nadležnosti te opštine. Ako lokacija PPOV, prema važećim odlukama, nije dio teritorije Zete, postavlja se pitanje kako bi se referendum mogao odnositi na nju. Uz to, proces razgraničenja nije se pomjerio sa mrtve tačke, uprkos ranijim najavama da će to pitanje biti brzo riješeno. Takva situacija dodatno komplikuje pitanje nadležnosti, dok trenutno stanje ukazuje da su sve ključne ingerencije u rukama Glavnog grada i preduzeća Vodovod i kanalizacija, koje je i formalno investitor projekta.
Iz Glavnog grada nijesu odgovorili ni na pitanja CIN-CG-a u vezi sa ovom situacijom.
Bonus video:
