NACRT ZAKONA O SOCIJALNOJ I DJEČIJIJ ZAŠTITI

Vujačić: Nesposobni za rad ne mogu biti samohrani

Vujačić je ukazala i na plan države da ukine ličnu invalidninu i definiše novo pravo - uvećani dodatak za njegu i pomoć, kojeg neće moći da ostvare korisnici dodatka za njegu i pomoć
123 pregleda 2 komentar(a)
Marina Vujačić, Foto: Savo Prelević
Marina Vujačić, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 05.02.2019. 05:09h

Novo zakonsko rješenje o socijalnoj i dječjoj zaštiti ne pruža podršku roditeljima sa invaliditetom, predviđa ukidanje lične invalidnine, te definiše da samohrano lice mora biti nesposobno za rad, kako bi spadalo u tu kategoriju, samo su neki od komentara Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG) na Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti.

"Kako će neko da izdržava sebe ako je nesposoban za rad”, kaže izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja (MRSS) predstavili su Nacrt u petak, te uputili poziv zainteresovanima za učešće u javnoj raspravi, koja će trajati pet dana – do 7. juna.

Kritikujući odluku Vlade da se o zakonu odlučuje po skraćenom postupku, Vujačić je kazala da je to “pokazatelj nedostatka strateškog pristupa u kojem ni samo MRSS, kao nadležni državni organ, ne definiše ili ne zna okvire razvoja i mjera kojima treba da se postigne cilj socijalne i dječje zaštite”.

"Posebno zabrinjava činjenica da se, navodno, posebno štite određene kategorije građana među kojima su i osobe s invaliditetom, a da se pritom ne pruža podrška roditeljima s invaliditetom, iako je ovo bio jedan od zahtjeva OSI još prilikom donošenja Zakona 2013", kazala je ona.

Zabrinjava, dodaje Vujačić, i što u MRSS navode da je Nacrt u potpunosti usklađen sa Konvencijom UN o pravima OSI, a datu ocjenu nije dobila od Komiteta UN o pravima OSI, na osnovu Inicijalnog izvještaja koji je podnijela Komitetu 2014. i koji Komitet upravo razmatra.

"Konvencija garantuje adekvatan životni standard i uključenost u zajednicu, a vrlo je upitno kako se on postiže sa dodatkom za njegu i pomoć od 65,35 eura", kazala je ona.

Vujačić je ukazala i na plan države da ukine ličnu invalidninu i definiše novo pravo - uvećani dodatak za njegu i pomoć, kojeg neće moći da ostvare korisnici dodatka za njegu i pomoć.

"Nije jasno šta je svrha tog prava, niti koji su razlozi ukidanja lične invalidnine. Država ni dalje ne želi da definiše ciljeve tih prava i ne prihvata da su to kompezaciona prava po osnovu invaliditeta i da je svrha lične invalidnine materijalna satisfakcija za OSI", rekla je Vujačić, dodajući da novčani iznos tog prava ne bi bio isti za svaku OSI i da bi on trebalo da zavisi od stepena oštećenja i stepena barijera u društvu.

"Tek tada bi država mogla konstatovati da teži dostizanju standarda koje garantuje Konvencija", kazala je ona.

Korisnici lične invalidnine do sada su pravo na dodatak za njegu i pomoć mogli da ostvare po automatizmu, a novo zakonsko rješenje, kaže Vujačić, predviđa potpuno suprotno i diskriminatorno rješenje.

"Korisnici dodatka za njegu i pomoć neće imati pravo na uvećani dodatak za njegu i pomoć, i obratno. U prelaznim i završnim odredbama se navodi da će sadašnji korisnici prava na ličnu invalidninu, a koji nisu korisnici prava na dodatak za njegu i pomoć u skladu sa ovim zakonom zadržati pravo na ličnu invalidninu, ali nije da li će sadašnji korisnici oba prava (lične invalidnine i dodatka za njegu i pomoć) izgubiti neko od ovih prava“, navodi ona, dodajući da bi to bilo potpuno suprotno zakonu, jer se stečena prava ne smiju ukinuti.

Vujačić smatra da Nacrt navodi na zaključak da “država pokušava da opravda diskriminaciju određenih kategorija OSI u odnosu na kategoriju oštećenja u skladu sa važećim podzakonskim aktom. Njime su, podsjeća ona, izostavljene određene kategorije OSI koje imaju utvrđen stepen oštećenja i do 100% iz kategorije “osoba sa teškim invaliditetom”.

U UMHCG smatraju da su novim zakonskim rješenjem pojedini korisnici diskriminisani po osnovu imovnog stanja, da ono predviđa usluge koje i dalje predstavljaju isključivo institucionalizaciju OSI, a ne prelazna rješenja.

"Iako se propisuje dostupnost usluga, država usluge u zajednici nije razvila ni do danas, a neke od njih su se do sada isključivo finansirale kroz projekte koji su se finansirali od igara na sreću", kazala je Vujačić, dodajući da MRSS i dalje nema odgovor kako će osigurati održivost, kontinuitet i ranovrsnost usluga, i kako će omogućiti da one budu jednako dostupne za sve korisnike kojima su potrebne.