Rale, pa ja nemam riječi da opišem koliko si me usrećio danas - tako je svoje iskustvo nakon što je prvi put prošao feratom Štirovnik, na Lovćenu, opisao Ljubo Radović, prijatelj Rajka Popovića iz Alpinističkog kluba “Slobodni penjači - Cetinje”, koji je feratu osmislio i instalirao sa sinovima Dejanom i Vukom.
Takvo je iskustvo i reporteke “Vijesti” - sredinom sedmice i sama sam, sa drugom grupom, koju su vodili Popovići, prvi put prošla tom novom atrakcijom Nacionalnog parka Lovćen. Ta ferata sigurno će biti posjećena i gledaćemo bezbroj video-zapisa i fotografija onih koju budu prolazili tuda.
Do tačke koja vodi do početka ferate ide se asfaltnim putem, ferata ima ocjenu C, pogodna je i za početnike, a opet atraktivna i za iskusnije planinare. Nalazi se u istočnim stijenama Štirovnika, gdje je i jedina vertikalna stijena te visine na cijelom Lovćenu.
“Većina stijena na Lovćenu su krušljive, manjeg nagiba i visine. I ova stijena je krušljiva, ali feratu smo izvukli najkompaktnijim dijelom, između naših alpinističkih smjerova: ‘Kamikaza’, ‘Lovćenski ljepotan’ i ‘Jama pred vrh’. Jedan složeni previsni krušljivi detalj riješili smo ljestvama od sajli i željeznih šipki”, opisuju feratu Popovići.
Po završetku, pred vama je Jezerski vrh, drugi po visini vrh Lovćena (1.657), na kojem je Njegošev mauzolej. Iznad vas je Štirovnik, najviši vrh Lovćena (1.749), i repetitor. Sa završnog dijela ferate, prije table na kojoj je ispisana čestitka za sve koji prođu “gvozdenim putem”, pruža se pogled na Njeguše s jedne i Skadarsko jezero s druge strane. U daljini, kad je dan vedar, kakav je bio u srijedu, prepoznaćete Komove... Ko se razumije, i mnoge druge vrhove i planine Crne Gore.
Prva na Lovćenu, jedna od nekoliko u Crnoj Gori
Ferata Štirovnik, čiji su domaćini “Slobodni penjači - Cetinje”, prva je na Lovćenu, a jedna od tek nekoliko na teritoriji Crne Gore. Pored te, ranije je instalirana ferata na Durmitoru, Uvita greda, jedna u Kotoru, ferata na Slanom jezeru, kod Nikšića, u posljednje vrijeme popularne su i posjećene i ferate Lipovo i Ćehotina, koje su zapravo vojni poligoni.
Prije nekoliko mjeseci, instalirana je i ferata Piva, kod Plužina.
Iako iza sebe imaju ogromno alpinističko, Popovići, Rajko i njegovi sinovi, do sada nisu imali i iskustvo ferate.
Tokom prolaska sa grupom, u kojoj sam bila i ja, ispričao je kako mu je neko zapravo predlagao da, “uz sav taj alpinizam”, ipak mora da osjeti i proba i neku feratu.
“Neko ti kaže da probaš feratu, a ti ne probaš, nego napraviš svoju”, šalili smo se nakon te njegove priče.
Pogodna i za početnike
Ferata na Lovćenu zvanično je otvorena nedavno, kada je u grupi bio i Ljubo Radović, direktor Luke Kotor, koji mu je, kaže Rajko, i prenio najiskrenije utiske sa te prve ture.
“Taj osmijeh i energiju koju smo svi razmjenjivali u toj prvoj turi ili, kako sam se šalio s njima tog dana, da su oni ‘atest tura’, energija je koju nisam osjetio u proteklih sedam mjeseci.”
Kad govori o utiscima učesnika, Rajko potvrđuje i moj: Ferata Štirovnik nije previše fizički zahtjevna.
“Osim što vertikala i visina kod učesnika budi psihološki efekat, koji daje draž i ispunjava cilj same instalacije ferate, a to je da probudi taj osjećaj slobode, avanture, adrenalina, odvažnosti i sreće. Da kad prođe naboj adrenalina, osjeti olakšanje i sreću, što većinom budi kod čovjeka osjećaj skromnosti i zahvalnosti za sve blagodeti koje mu život pruža”, kaže on.
Kako do ferate
Pristup ferati je od Međuvršja sa 1.340 metara nadmorske visine. Do Međuvršja se može doći autom, potom se do ferate pješači 35 minuta planinarskom stazom kroz bukovu šumu do izrazitog istočnog kuloara Štirovnika.
Sa njega se dalje ide desno do ispod istočnih stijena, na kojima je ferata. Ferata Štirovnik počinje na 1.540 metara, a završava se na 1.645, dakle, njena je dužina 145 metara, a tokom prelaska ferate, savladava se 105 metara visinske razlike.
Ferate imaju i ocjene težine, a ferata “Štirovnik” dobila je ocjenu C. Ferata “Štirovnik” sastoji se od pet sektora: “Sadašnji trenutak”, “Travnata dijagonala”, “Viseće ljestve”, “Vertikala slobodnih” i “Vilina traverza”.
Po izlasku iz vertikale može da se pristupi vrhu Štirovnika, ili se može spusti predviđenom stazom za povratak po izlasku na 1.645 metara, koji vodi lijevim grebenom, do istočnog kuloara i njime nazad kroz šumu planinarskom stazom do Međuvršja - istom stazom kuda se i pristupa ferati.
Na dijelu odakle počinje spuštanje sa ferate sada je postavljeno uže, a Rajko kaže da će ga zamijeniti sajla. Na tom dijelu preporučuje se poseban oprez i kretanje uz stijenu i uže, odnosno sajlu, jer se na kraju staze, prije ulaska u sipar, sa lijeve strane nalazi ulaz u jamu, koji prilikom silaska nije očigledan.
Kako bi osigurali i taj dio, Popovići razmišljaju da na neki način “zatvore” ulaz u jamu.
Saglasnost za postavljanje ferate, “Slobodni penjači - Cetinje” dobili su od Agencije za zaštitu životne sredine.
Nabavku opreme pomogla je Turistička organizacija Cetinje.
Posjeta ferati moguća je u svojoj režiji, ili u organizaciji Alpinističkog kluba “Slobodni penjači - Cetinje”.
Ukoliko neko ide u svojoj režiji ili sa vodičem koji nije iz SAK, tada plaća 10 eura (po osobi) na račun kluba.
Ukoliko se na feratu ide sa “Slobodnim penjačima”, cijena po osobi je 45 eura (za grupe od najmanje pet osoba), odnosno 60 eura, ukoliko su u pitanju stranci.
Strancima priroda draža
Iako je ferata otvorena polovinom oktobra, Popovići kažu da je interesovanje za nju veliko.
“Ture organizujemo dva puta sedmično. Ima i onih koji se najave porukom, uplate kotizaciju na žiro-račun kluba i idu u svojoj režiji. I od njih smo dobili pozitivne utiske o ferati”, kazao je Rajko Popović.
Na komercijalnim turama, dodaje on, polovinu učesnika čine stranci - Rusi i Ukrajinci, koji žive u Crnoj Gori.
“Takav je slučaj i u Viber grupi, u kojoj je 60 članova, sa kojima idemo u razne lovćenske avanture, polovina članova su Rusi. A zašto je to tako? Zato što oni prepoznaju benifite boravka u prirodnom okruženju NP Lovćen ili na bilo kojoj planini u Crnoj Gori. Na avanturama mi im priredimo i nešto malo uzbudljivijeg sadržaja od klasičnog planinarenja, zbog čega nas preporučuju zemljacima u gradovima u okruženju, pa se i naša Viber grupa stalno uvećava”, kaže Rajko i dodaje da je to posebno slučaj sad kad je otvorena i ferata Štirovnik.
Primjećuje i da to nije slučaj i sa njegovim sugrađanima.
“Slobodni penjači” organizuju i ture kroz osam kanjona u Crnoj Gori. Rajko procjenjuje da je tokom proteklih devet godina među učesnicima bilo oko 60 odsto domaćih, iz različitih crnogorskih gradova i 40 odsto stranaca.
Bolja promocija planinskog turizma
Rajko poručuje da bi planinski turizam i aktivnosti na planinama trebalo promovisati više nego što je to sada slučaj.
“Od televizijskih kuća, kao što je Javni nacionalni servis (RTCG), očekujem mnogo više emisija iz prirode, kao i promovisanja različitih aktivnosti... Portali, lokalne televizijske kuće, da što više emituju emisije iz prirode, sa planine i na taj način inspirišu mlade da zavole prirodu i aktivnosti u prirodi. Da nije tema politika, nekoliko ekipnih sportova, i reklame koje pozivaju na klađenje - kockaj odgovorno! Alpinizam, kanjoning, ferata, riječi su koje su nepoznanica kod većine građana. Zato služe mediji da građane upoznaju, pogotovo što je Crna Gora ‘poligon’ za takve aktivnosti”.
Da dočara koliko ljudi iz njegovog okruženja ne razumiju šta su alpinizam, kanjoning... - kaže da kad se govori o alpinizmu, najčešće dobija pitanja - “šeta li se gdje”, a da kanjoning nerijetko povezuju sa raftingom.
“Za feratu pitaju - šta ti je to? Ali, zahvaljujući Damiri Kalač, novinarki ‘Vijesti’, i strastvenoj avanturistkinji i pionirki u prezentovanju svega ovog što sam naveo, dolaze bolji dani i ovako polako dolazi do građana Crne Gore i ova oblast”, kaže on.
U cilju promocije aktivnosti na otvorenom, očekuje i konkretniju saradnju Ministarstva turizma i Planinarskog saveza Crne Gore.
Nakon ferate, Popovići, kažu, imaju i drugih planova.
“Uvijek imamo planove, kad je u pitanju razvoj avanturizma na Lovćenu, tim prije, ako taj potencijal prepoznaju lokalna zajednica i uprava NP Lovćen.”
Gvozdenim putevima po nepristupačnim stijenama
Ferata (ili via ferrata) je osigurana planinska staza kroz stjenovite terene, što u prevodu sa italijanskog znači “gvozdeni put”. Sastoji se od čeličnih sajli, klinova, merdevina i visećih mostova koji omogućavaju bezbjedno kretanje po nepristupačnim stijenama.
Te staze su prvobitno korišćene u vojne svrhe u Prvom svjetskom ratu, a danas su popularna turistička atrakcija za ljubitelje avanturizma, koji ne moraju biti profesionalni penjači, ali poželjno je da su fizički i psihički pripremljeni.
Na feratama se koristi oprema - pojas, ferata set (ili drugo osiguranje), kaciga. Tokom kretanja feratom, učesnici su sve vrijeme obezbijeđeni, a lekciju o načinu kretanja svi dobiju prije nego i načine prvi korak na ferati.
Ko su “Slobodni penjači - Cetinje”?
Rajko i njegovi sinovi počeli su da planinare prije oko 15 godina, kad su Vuk i Dejan bili djeca. Od tada, do danas, praktično pišu istoriju crnogorskog alpinizma, ispitali su i više od 30 jama na teritoriji opštine Cetinje...
Van Crne Gore oprobali su se na Monblanu, Materhornu, tu su i Monh, Groslokner, Vajšorn, Tri vrha Lavareda, Grand Žoraes... Za Rajka, posebno je emotivan uspon na Materhorn Lion greben, koji su izveli nakon nepune tri godine bavljenja alpinizmom, kada je mlađi sin Vuk imao 16 godina i time postao najmlađi alpinista u svijetu koji se popeo na Materhorn iz pravca Italije.
Početkom marta Rajko i Dejan, stariji sin, tradicionalnom alpinističkom tehnikom popeli su se na sjevernu stranu Ajgera i savladali takozvani “posljednji problem Alpa”.
Ajger je jedno od najozloglašenijih alpinističkih odredišta, to je 1.800 metara visoka čista stijena Bernskih alpa.
Bonus video:
