Ivana Vlaović ima 23 godine i u novinarstvu je četiri godine. Olivera Lakić je u tom poslu skoro tri decenije. Njih dvije nikada nisu radile zajedno, vjerovatno se nikada ni nisu srele na istom terenskom zadatku. Ipak, nešto ih povezuje – sudnica Višeg suda u Podgorici.
Olivera već godinama u toj sudnici, čeka da država konačno nekog osudi za pokušaj njenog ubistva iz 2018. godine. Ivana već duže vrijeme, kao novinarka, prati slučaj i izvještava sa suđenja. Skoro svaki njen povratak sa suđenja u redakciju počinje rečenicom: „Suđenje je odloženo, opet.“
Ivana, koja je ujedno i koordinatorka Sekcije mladih novinara/ki Sindikata medija Crne Gore, kaže da je suđenje u slučaju napada na novinarku Oliveru Lakić jedan od najočiglednijih primjera gdje su izostali napori države da se sistemski pozabavi ovim slučajem.
„Brojne opstrukcije od strane okrivljenih, ali i nemogućnost sudstva da adekvatno odgovori na njih, dovele su do toga da danas postoji realna mogućnost da slučaj zastari“, dojam je koji Ivana ima nakon dana provedenih prateći ovaj slučaj.
Dodaje da motivi, kao i eventualni nalogodavci napada, i nakon sedam i po godina ostaju nepoznati.
„Suđenje praktično tapka u mjestu, uprkos činjenici da su nakon devet mjeseci od ranjavanja – 19. februara 2019. godine, samo dva dana prije dolaska tadašnjeg evropskog komesara za proširenje Johanesa Hana u Podgoricu, Uprava policije i tužilaštvo saopštili da je organizator napada Filip Bešović, koji je navodno pratio, ali i pucao na novinarku. S obzirom na to da je optužnica potvrđena tek pet godina kasnije, očigledno je da je to bila samo predstava za javnost“, zaključuje dalje naša sagovornica.
Motivi i nalogodavci, međutim, ostali su nepoznati. Ovaj slučaj postao je test za vladavinu prava u Crnoj Gori i jasan pokazatelj koliko je država (ne)spremna da zaštiti temeljne vrijednosti demokratije.
S druge strane, ovaj slučaj ima i jednu dobru stranu, ako je to moguće u ovakvoj priči. Naime, činjenica da Olivera Lakić, i pored svega što je preživjela, i dalje radi, za mladu novinarku poput Ivane je snažna poruka i motivacija.
„Njena istrajnost pokazuje da novinarstvo, uprkos brojnim problemima, još uvijek ima budućnost dok postoje pojedinci koji hrabro i savjesno obavljaju svoj posao“, kaže Ivana.
Priznaje da je vidljiv određeni napredak u reakcijama nadležnih institucija kada su u pitanju napadi na novinare, ali i dodaje da novinari dalje rade u nebezbjednom okruženju.
„Napadi na fotoreportere i novinare u Gornjem Zaostru u Beranama, fizički napad na Anu Raičković, kao i sve što je doživjela, a i dalje doživljava Jelena Jovanović, svjedoče da kao društvo još uvijek nedovoljno cijenimo novinarsku profesiju“, podsjeća Ivana na samo neke od posljednjih napada na novinare.
Ne može, a da ne primijeti i da je pad Crne Gore na Indeksu bezbjednosti novinara još jedan od pokazatelja da stanje u medijima može i mora biti bolje.
„Slučaj Olivere Lakić podsjetnik je svima nama koliko je važno istrajati u borbi za istinu, ali i koliko je ta borba i dalje skupa i opasna“, zaključuje Ivana.
Olivera Lakić je novinarka koja je od 2011. godine kontinuirano meta napada zbog istraživanja kriminala i korupcije, uključujući krijumčarenje cigareta u fabrici Tara povezano sa policijom i ANB-om. Prvi napadi na nju i njenu porodicu dogodili su se 2012. godine, a izvršilac je osuđen dok nalogodavac nikada nije otkriven. Kulminacija napada bila je šest godina kasnije, kada je ranjena u nogu.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo je krajem 2023. optužnicu protiv 14 okrivljenih koje sumnjiči za napad na novinarku Oliveru Lakić 8. maja 2018. godine i ubistvo Miodraga Kruščića 21. maja 2018. godine. Na novinarku je pucano 8. maja 2018. godine ispred ulaza zgrade u Podgorici, kada je ranjena u nogu. Trinaest dana kasnije, 21. maja, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u kafiću na Starom Aerodromu u Podgorici.
Krajem 2020. godine iz SDT-a je saopšteno da je grupa okrivljenih u spuškom zatvoru dogovarala ubistvo Olivere Lakić. Među optuženima su visokopozicionirani članovi kriminalnog kavačkog klana, koji su na kontroli optužnice u aprilu 2024. negirali krivicu. Tužilaštvu je, pored Sky prepiske,pomogao i iskaz svjedoka saradnika Bajrama Piste, koji je tužiocima, navodno, ispričao da su mu osumnjičeni za ubistvo novinarke nudili 200.000 eura.
Iako je odbrana Olivere Lakić više puta tražila da se ova dva slučaja razdvoje, jer pokušaj ubistva Kruščića ne može zastariti, što nije slučaj sa napadom na Lakić, sudija to nije dozvolio, a ročišta se samo odlažu. Novo je zakazano za 24. novembar 2025. godine.
Prema evidenciji sudova, u koju je imao uvid Sindikat medija Crne Gore od 2012. do 2014. godine vođeno je pet predmeta pred Osnovnim sudom u Podgorici u kojima je meta napada bila novinarka Lakić. Od pet predmeta u kojima je tužiteljka bila Olivera Lakić zbog ugrožavanja bezbjednosti, u dva predmeta je donesena osuđujuća presuda dok su u tri predmeta tuženi oslobođeni optužbi. Iste godine kada je počela da piše o fabrici Tara dobila prijetnje od strane zaposlenog u mojkovačkoj fabrici cigareta Slavka Musića. Optužen zbog ugrožavanja sigurnosti Musić je osuđen na samo četiri mjeseca zatvora. U slučaju prijetnji kojima je bila izložena procesuiran je Milan Grgurović, koji je sam sebe lažno optužio da joj je prijetio. On je oslobođen optužbi, a da nije ni utvrđeno koji su motivi takvog čina. Iako su napadi bili kontinuirani a policijska i tužilačka istraga navodno dovodile do brojnih učesnika, sudovi su nastavili praksu donošenja oslobađajućih presuda. Tako su optužbi bili oslobođeni i Milenko Rabrenović, blizak nekadašnjem direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću, zbog prijetnji novinarki, njenoj kćerki i cimerki njene kćerke, kao i Siniša Stojković, šef kriminalističke policije područne jedinice Budva, zbog vršenja uticaja na postupak koji se vodio protiv Rabrenovića. Samo dvije godine nakon toga, 2014. godine uslijedio je pokušaj zastrašivanja od osoba bliskih počiniocu napada iz 2012. U pravnom postupku koji je u ovom slučaju vođen, Dejan Čurović i Ivan Siništaj su oslobođeni, a kao i u prethodnom napadu nikada nije istraženo ko je bio nalogodavac prijetnji i napada,
I da se vratimo na početak priče. Ivana će 24.novembra opet otići do sudnice u Njegoševoj ulici u Podgorici, I gledeta kao sve vodi ka tome, da i pored brojnih prijetnji i fizičkih napada, sudovi često oslobađaju optužene, a nalogodavci ostaju neotkriveni.
A Olivera Lakić, čeka presudu i dalje živi pod policijskom zaštitom.
Ovaj tekst urađen je uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
Tekst je dio projekra Transnational Advocacy for Freedim of Information in Wester Balkan-ATLIB, koji je sufinansiran sredstvima italijanskog Ministarstva spoljnih poslova i međunarodne saradnje. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i nužno ne odražava stavove donatora.
Bonus video:
