Podgorički Centar za socijalni rad ne bi trebalo da daje usmena saopštenja korisnicima koji se obrate za uslugu dnevnog centra, već bi morao da, ako neko za uslugu podnese pisani zahtjev, o tome donese rješenje. I rješenja kojima se odlučuje o pravu na uslugu, trebalo bi da ubuduće sadrže cjelovitija obrazloženja, sa potpunijim podacima, razlozima i dokazima.
To se, pored ostalog, navodi u preporukama koje je zaštitnik ljudskih prava i sloboda (ombudsman) dao CSR Podgorica, nakon što je sproveden ispitni postupak po pritužbi roditelja djeteta sa smetnjama u razvoju.
Kako stoji u mišljenju zaštitnika, oni nisu uspjeli da ostvare pravo na uslugu, a o tome da u Dnevnom centru u Podgorici nema mjesta, jer su kapaciteti puni, iz CSR saopšteno im je usmeno.
Zaštitnik je preporuke uputio i Dnevnom centru, Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, na čijem je čelu Damir Gutić, kao i Glavnom gradu.
Uz prostor, fali i kadar
Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju u Podgorici osnovala je Skupština glavnog grada 2015. godine, a licenciran je za 20 korisnika, uzrasta devet do 22 godine.
Zaštitnik je nakon sprovedenog postupka utvrdio da Dnevni centar nema dovoljno prostornih i kadrovskih kapaciteta i da ne može da zadovolji potrebe porodica i djece za tom vrstom usluge. To, kako stoji u mišljenju, potencijalne korisnike dovodi u neravnopravan položan u odnosu na one koji su zahtjev podnijeli ranije i uslugu bez prekida koriste duži niz godina.
“Polazeći od činjenice da su korisnici u Dnevnom centru, uzrasta od devet do 22 godine, Zaštitnik cijeni da nije dobro da u istom prostoru borave odrasla lica sa invaliditetom i djeca sa smetnjama, zbog brojnih razlika u razvojnim potrebama, ciljevima programa i bezbjednosnim standardima”, navodi se u mišljenju
Zaštitnik u mišljenju u pitanje dovodi dosadašnju organizaciju rada u ustanovi u odnosu na starosnu strukturu.
Ukazuje da je lani i ove godine samo dvoje djece ostvarilo pravo na uslugu, a da su za 14 korisnika donijeta rješenja o nastavku korišćenja prava.
“Te proizilazi da tu uslugu koriste duži niz godina, te sada uslugu koristi devet punoljetnih korisnika…”, stoji, pored ostalog, u mišljenju.
Podsjeća da je propisano da se usluga dnevni boravak pruža do 20, odnosno od 21 do 40 sati nedjeljno, da šest korisnika ima pravo na uslugu od 20, a njih deset koristi uslugu od 40 sati nedjeljno.
“Može se primjetiti da iako je određeni broj korisnika dobio uslugu na 20 sati nedjeljno, nije došlo do povećanja broja korisnika, kako bi eventualno pažljivom organizacijom, još neki korisnici mogli da koriste tu uslugu, do 20 sati dnevno, a što je prema izjašnjenju Ministarstva trebalo da se desi”.
Nejasno kako je pravo ostvareno
Zaštitnik dodaje i da se iz onoga što je njima dostavljeno “ne može zaključiti kada su korisnici ostvarili pravo na uslugu prvi put”.
“Na osnovu koje dokumentacije, da li je tokom perioda korišćenja usluge dolazilo do promjena u psiho-fizičkim sposobnostima djece i promijenjenih okolnosti, te da li je u tom smislu vršena revizija rješenja, a takođe ni da li je bilo slučajeva da je nekom korisniku prekinuto pravo na uslugu iz nekog konkretnog razloga”.
Zaštinik dodaje i da u izjašnjenjima Dnevnog centra i nije naznačeno i da li je prije donošenja odluke o priznavanju prava na uslugu, uspostavljena komunikacija i saradnja sa pružaocem usluge, a da bi to, smatraju, “bilo značajno, iako nije propisana obaveza pribavljanja saglasnosti prije donošenja rješenja o boravku”.
Ukazuje da se, prema Zakonu, prava na usluge socijalne i dječje zaštite priznaju na osnovu dokaza i individualnog plana usluga, koji centar sačinjava u saradnji sa korisnikom, članovima njegove porodice i drugim licima važnim za korisnika, da prethodno centar treba da obavi pažljivu procjenu stanja, potreba, snaga i rizika korisnika i drugih lica značajnih za korisnika.
“O zahtjevu za ostvarivanje prava iz socijalne i dječje zaštite u prvom stepenu rješava centar za socijalni rad. U izjašnjenju Centra, nije navedeno da li je za potencijalne korisnike, njih 13 za koje je navedeno da nema mjesta u dnevnom centru, donijeta odbijajuća odluka na koju bi stranka imala pravo na pravni lijek”, stoji u mišljenju i dodaje se da bi, “shodno principima dobre uprava, Centar bio dužan da donese odluku o zahtjevu stranke i da svoju odluku adekvatno obrazloži”.
Djeca i odrasli u istom prostoru
Na osnovu podataka koji su dostavljeni zaštitniku, navodi i da je u Dnevnom centru raznolika starosna struktura korisnika, da je većina u međuvremenu postala punoljetna i da su nastavili korišćenje prava do 27. godine.
Podsjeća da je Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti definisano da su mladi lica do navršene 26. godine života, što, dodaje, nije u saglasju sa Zakonom o mladima koji propisuje da su mladi lica od 15 do 30 godina.
“Polazeći od činjenice da su korisnici u Dnevnom centru, uzrasta od devet do 22 godine, Zaštitnik cijeni da nije dobro da u istom prostoru borave odrasla lica sa invaliditetom i djeca sa smetnjama, zbog brojnih razlika u razvojnim potrebama, ciljevima programa i bezbjednosnim standardima”, navodi se u mišljenju, uz podsjećanje da je zaštitnik i ranije ukazivao na te okolnosti.
“Mišljenja smo da bi upravo zbog nagomilanih problema koji se vezuju za starosnu dob korisnika, osnivač ustanove u saradanji sa relevantnim institucijama trebalo da izvrši ponovnu procjenu, za koji uzrast ovakva ustanova može biti najsvrsishodnija, u odnosu na limitirane prostorne uslove objekta, te da nakon sprovedene procjene eventualno izmijeni akt o osnivanju”.
Preporuke
Zaštitnik je Dnevnom centru preporučio da, u skladu sa propisima, procijeni trenutno stanje svih korisnika, njihovi napredak i potrebe, te da se utvrde njihova postignuća u odnosu na prethodni period i, shodno tome, definišu dalje aktivnosti.
Preporučeno je i da, u saradnji sa Zavodom za socijalnu i dječju zaštitu, Dnevni centar preduzme aktivnosti na edukaciji zaposlenih o postupanju u različitim situacijama, kao i da “dosljedno poštuje usvojene procedure”.
Podgoričkom CSR preporučeno je da izvrši reviziju svih donijetih rješenja u odnosu na razvojne potrebe korisnika i realne kadrovske, prostorne i druge kapacitete pružaoca usluge.
Takođe, CSR je preporučeno da rješenja kojima se odlučuje o pravu na uslugu ubuduće sadrže cjelovitije obrazloženje sa potpunijim podacima, razlozima i dokazima, kao i da donese rješenje, ako neko podnese pisani zahtjev za ostvarivanje prava na uslugu.
Ministarstvu je preporučeno da, u međusobnoj saradnji, preduzmu aktivnosti na proširenju servisa dnevni boravak na teritoriji Glavnog grada, kao i da se ustanove kriterijumi po kojima bi se odlučivalo o priznavanju prava na tu uslugu dnevnog boravka, kao i da, prema potrebama, planiraju otvaranje i drugih servisa - usluga u zajednici.
Glavni grad bi, kako je navedeno, trebalo da revidira odluku o osnivanju Dnevnog centra, “kako bi se upodobila realnim mogućnostima ustanove”.
Od preporuke iz 2023. problem postao samo veći
Zbog nedovoljnih kapaciteta podgoričkog Dnevnog centra, zaštitnik je, podsjeća se, i krajem 2023. dao mišljenje sa preporukama tadašnjem Ministarstvu rada i socijalnog staranja.
“Ministarstvo je obavijestilo zaštitnika da su preduzimane određene aktivnosti, te da je u Crnoj Gori u tom trenutku (sredina 2024) ukupno 30 djece ‘čekalo’ na ostvarivanje prava na uslugu dnevni boravak, a u Podgorici je taj broj bio tri, dok je najveći broj potencijalnih korisnika koji su čekali uslugu bio u Opštini Zeta, 15”, navodi se u mišljenju i dodaje da je od tada prošlo više od godinu dana, a da je broj djece koja čekaju na uslugu u Podgorici “gotovo pet puta veći, a situacija je ostala nepromijenjena”.
“Zaštitnik razumije činjenicu da ova situacija ne može da se riješi za kratak rok, te da je potrebno vrijeme i angažovanje više sektora. Međutim, ne može, a da ne primijeti da je od upućivanja preporuke do danas situacija složenija, a pravo na uslugu čeka veći broj djece/porodica”.
Bonus video:
