Evropska komisija (EK) zabrinuta je zbog podatka da trećina crnogorskih građana vjeruje da žene izmišljaju da trpe psihičko nasilje, što je za psihoterapeutkinju Draganu Đokić jasan pokazatelj da živimo u društvu u kojem se taj oblik zlostavljanja ne prepoznaje kao stvaran.
Problematično je i vjerovanje, komentariše Đokić za “Vijesti”, da ako nema fizičkih povreda, nema ni posljedica. To je, ističe, pogrešan stav, jer psihičko nasilje ostavlja dugoročne tragove na samopouzdanje, osjećaj vrijednosti i opšte psihološko blagostanje osobe.
Prema Izvještaja o napretku Crne Gore, Evropsku komisiju brine stav trećine građana koji vjeruju da žene ne govore istinu o psihičkom nasilju koje doživljavaju, već ga izmišljaju kako bi privukle pažnju.
“Takođe, nizak nivo odgovornosti počinilaca ostaje problem - samo 10 procenata osuđujućih presuda za nasilje rezultira kaznom zatvora. Organizacije civilnog društva koje se bave pravima žena imaju ključnu ulogu u pružanju podrške žrtvama rodno zasnovanog nasilja”, poručeno je.
Izvještaj o napretku Crne Gore je godišnji dokument koji se objavljuje u okviru procesa širenja Evropske unije (EU), a njegov cilj je da procijeni koliko je država napredovala u sprovođenju političkih, ekonomskih i institucionalnih reformi.
Crna Gora je, prema tom dokumentu, najnaprednija u procesu pristupanja EU, jer je otvorila svih 33 pregovaračka poglavlja, a do sada zatvorila njih sedam...
Društveno odbacivanje nanovo povređuje
Konstatacija dijela crnogorskih građana da žene izmišljaju da su žrtve psihičkog nasilja je, kaže Đokić, zapravo odraz društvenih stereotipa i neinformisanosti:
“Ovakvi stavovi su način na koji društvo nesvjesno pokušava da izbjegne suočavanje sa realnošću da je nasilje prisutno i da zahtijeva odgovornost”.
Ističe da kada se negiraju iskustva žrtava, one se “na neki način ponovo povređuju” i dodatno im se otežava borba u uspostavljanju zaštite.
Odgovarajući na pitanje zbog čega se stvara stigma prema mentalnom zdravlju žena, Đokić apostrofira da taj problem vuče korijene iz tradicionalnih rodnih uloga.
Prema njenim riječima, žene se “istorijski posmatrano često smatraju ‘stubom’ porodice, kao i da su emocionalno stabilne i sposobne da se nose sa svim izazovima, bez prostora za slabost”.
“Kada žena pokaže da se suočava sa depresijom, anksioznošću ili emocionalnim nasiljem, društvo to često doživljava kao pretjerivanje ili znak slabosti. Uz to, postoji i kulturološki obrazac da se emocije potiskuju, a ne izražavaju. U takvom okruženju, žene koje otvoreno govore o svom psihičkom zdravlju bivaju stigmatizovane, dok one koje ćute, pate u tišini”, rekla je Đokić, istakavši da se tako stvara začarani krug u kojem se gomilaju problemi “što dodatno otežava traženje podrške i pomoći”.
Sagovornica “Vijesti” naglašava da sistem, u slučaju tragedija nastalih zapostavljanjem mentalnog zdravlja, često samo reaguje, umjesto da preventivno djeluje.Dodaje i da sistem nije jedini “krivac”, već je važno apelovati i na društvo.
“Pitanja mentalnog zdravlja se i dalje nedovoljno uključuju u obrazovni sistem, medije, zdravstvene kampanje i javni diskurs. O problemima govorimo tek kada se dogodi tragedija, što pokazuje da i dalje funkcionišemo u okviru ‘reaktivne’ kulture”, ocjenjuje Đokić.
Ističe da crnogorsko društvo “još njeguje mit da je traženje psihološke pomoći znak slabosti, umjesto odgovornosti prema sebi”:
“To je duboko ukorijenjen tabu koji se prenosi generacijama. Sve dok ne počnemo o mentalnom zdravlju govoriti jednako otvoreno kao o fizičkom, mislim da ćemo teško napraviti pomak”.
O mentalnom zdravlju mora glasnije
Prema njenom mišljenju, rješenje ovog problema nalazi se u edukaciji, ali i otvorenom dijalogu. O mentalnom zdravlju se, ističe, ne bi trebalo govoriti samo na jednom mjestu, već je neophodno obuhvatiti više sektora i aspekata.
“Potrebno je da o mentalnom zdravlju govorimo u školama, na radnom mjestu, u medijima, ali ne samo kroz statistike i crnu hroniku, već i kroz primjere oporavka, podrške i razumijevanja. Kroz to šta smo mi zaista uradili za pojedinca i za društvo. Važno je i da stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja budu prisutni u javnom prostoru, da razbijaju mitove i približe građanima znanja iz psihologije na jednostavan način. Na individualnom planu, moramo učiti da slušamo jedni druge bez osuđivanja. Razgovor o emocijama nije znak slabosti, nego hrabrosti”, ocijenila je Đokić, dodajući da tek kada stvorimo kulturu “u kojoj je u redu reći da nismo dobro, možemo očekivati društvo koje istinski brine o svom mentalnom zdravlju”.
Kazne i dalje blage
Evropska komisija u Nacrtu izvještaja upozorava da su kasne u većini slučajeva rodno zasnovanog nasilja i dalje blage, kao i da se često izriču “blizu zakonskog minimuma”.
U izvještaju je precizirano i je tokom ove godine pokrenuto je 862 predmeta.
“U 2024. godini, Ministarstvo rada, socijalne zaštite, brige o porodici i demografije izdvojilo je 300.000 eura za usluge smještaja za djecu, odrasle i starije žrtve nasilja, zanemarivanja i rodno zasnovanog nasilja. U 2025. godini, ovaj budžet je povećan na 500.000 eura. Centri za socijalni rad izdvojili su 151.200 eura za pomoć žrtvama ovakvih oblika nasilja. Međutim, potrebno je obezbijediti adekvatno i održivo finansiranje specijalizovanih servisa za žene žrtve nasilja... Hitno je potrebno preduzeti mjere prevencije i obuke profesionalaca koji rade sa žrtvama nasilja, kao i razviti psihosocijalne programe tretmana za počinioce nasilja. Zemlji takođe nedostaju krizni centri i jasne procedure za postupanje u slučajevima seksualnog nasilja, što žrtve ostavlja bez adekvatne podrške i zaštite”, ocijenjeno je u Nacrtu izvještaja.
Sigurnoj ženskoj kući se lani obratila 651 osoba
Prema godišnjem izvještaju Sigurne ženske kuće, sa iskustvom porodičnog nasilja im se lani obratila 651 osoba.
“Nakon inicijalnog savjetovanja sa korisnicama, u skladu sa njihovim potrebama, pružena im je pomoć i podrška. U 2024. godini inicijalno savjetovanje pruženo je 1.316 puta”.
Prema tom izvještaju, žene su se Sigurnoj ženskoj kući najčešće javljale zbog psihičkog nasilja koje su trpjele i to u 57 procenata.
“Zatim fizičko i psihičko nasilje 30,2 odsto, seksualno nasilje 4,3 odsto, ekonomsko nasilje takođe 4,3 odsto i online nasilje 3,8 procenata”, stoji u izvještaju.
Bonus video:
