Nedavni izbor Milana Markovića, nekadašnjeg dekana Fakulteta političkih nauka (FPN) Univerziteta Crne Gore (UCG), za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) otvorio je ozbiljna pitanja o kriterijumima i standardima koji se primjenjuju u izboru akademika i akademkinja.
Marković je, prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u konkurenciji sa univerzitskim profesorom Srđanom Darmanovićem i docentom Vojinom Golubovićem, kandidatima sa snažnijim i međunarodno prepoznatljivijim referencama, ipak izabran za člana CANU, iako je njegova biografija skromnija.
Osim Markovića, na nedavnoj sjednici Skupštine CANU za akademike i akademkinje izabrani su, kao redovni članovi - Vaso Antunović, Zoran Stojanović, Siniša Jelušić, Mileta Bojović i Branko Baletić. Za vanrednog člana izabran je Milan Marković, dok su za inostrane članove i članice imenovani Jarmila Vešović, Jurij Nesterov i Petar M. Seferović.
Milan Marković je doktor pravnih nauka i univerzitetski profesor koji je gotovo čitavu akademsku karijeru vezao za UCG. Diplomirao je na Pravnom fakultetu UCG-a, a magistrirao i doktorirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu (UBG). Tokom višedecenijske karijere predavao je na Pravnom fakultetu i FPN-u UCG-a, gdje je obavljao i visoke upravljačke funkcije, uključujući dva mandata kao dekan FPN-a. Bio je član Senata UCG-a i predsjednik Savjeta za visoko obrazovanje, a obavljao je i istaknute pravosudne funkcije kao što su sudija i predsjednik Ustavnog suda Crne Gore (USCG) i bio je i član Sudskog savjeta (SS). Dobitnik je Pisma počasti Kopaoničke škole prirodnog prava, Povelje zahvalnosti USAID/OTI Serbia & Montenegro, za doprinos reformi državne uprave u Srbiji i Crnoj Gori i priznanja Univerziteta Crne Gore za postignute rezultate i doprinose razvoju naučno-istraživačkog, umjetničkog i stručnog rada na FPN-u UCG-a u 2019. godini. Objavljivao je u domaćim i regionalnim naučnim časopisima i zbornicima iz oblasti ustavnog prava, javne uprave i ljudskih prava.
Srđan Darmanović je redovni profesor FPN-a UCG-a, jedan od osnivača tog fakulteta i njegov prvi dekan, a bio je i osnovač jedne od prvih nevladinih organizacija u Crnoj Gori - Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Njegov naučni opus je obiman i međunarodno prepoznat, s fokusom na komparativnu politiku. Njegovi radovi objavljivani su u nekim od najuglednijih svjetskih časopisa iz oblasti političkih nauka, među kojima se posebno izdvaja Journal of Democracy. Pored toga, objavljivao je i kod renomiranih međunarodnih izdavača, uključujući Brill. Dugogodišnji je član Venecijanske komisije Savjeta Evrope i gostujući predavač na univerzitetima u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi, a bio je i naš ambasador u Vašingtonu i minstar vanjskih poslova.
Vojin Golubović je ekonomista, istraživač i docent Univerziteta Donja Gorica (UDG), koji se bavi socio-ekonomskim istraživanjima i javnim politikama. Doktorirao je na UDG-u, a usavršavao se na prestižnim međunarodnim institucijama, uključujući ETH Cirih i Karlov univerzitet u Pragu. Više od decenije angažovan je u Institutu za strateške studije i projekcije (ISSP), gdje učestvuje u izradi istraživanja za Evropsku komisiju, Svjetsku banku, UNDP i Evropsku fondaciju za obuke. Autor je knjige Ekonomija u istoriji Erika Hobsbauma i niza radova objavljenih u važnim međunarodnim časopisima i bazama poput Cambridge University Press i RePEc (Research papers in economics). Član je više međunarodnih istraživačkih mreža i tijela CANU.
Uprkos ovakvoj konkurenciji, Marković je izabran za vanrednog člana CANU, iako je njegova biografija značajno siromašnija od Darmanovićeve i Golubovićeve - ne samo po obimu, već i po prirodi navedenih “naučnih radova”. U Markovićevoj prijavi se kao “relevantne reference” nalaze i govori i obraćanja na književnim promocijama, konferencijama i okruglim stolovima, pa čak i jedan In memoriam. Posebno je zanimljivo da su, kao relevantne reference, navedeni i Markovićevi radovi koji u trenutku kandidature nijesu objavljeni, već se ističe da su “u štampi”.
Ovakav izbor CANU otvara pitanje da li su u ovom procesu presudni bili akademski kriterijumi, ili neki drugi, manje transparentni. CIN-CG se obratio CANU, na čijem čelu je Ljubiša Stanković, ali odgovore na brojna pitanja do objavljivanja ovog teksta nije dobio.
“Tokom istraživanja u vezi sa konkursom za izbor novih članova i članica CANU, naišli smo na podatke koji su otkrili brojne probleme u funkcionisanju ove institucije”, kaže za CIN-CG Sara Čabarkapa, koordinatorka programa Aktivno građanstvo Centra za građansko obrazovanje (CGO).
Prema njenim riječima, u sva četiri odjeljenja u kojima se glasalo za kandidate o referencama kandidata nije se ni raspravljalo. “U dva od četiri odjeljenja samo je odabran jedan kandidat o kome se odlučivalo na Skupštini CANU, iako je konkurs bio raspisan za dva kandidata u Odjeljenju umjetnosti i Odjeljenju prirodnih nauka. Na kraju, na samoj Skupštini CANU odabran je samo jedan kandidat, iz Odjeljenja društvenih nauka, te se postavlja pitanje zašto se uopšte i raspisao konkurs za devet članova, a primljen je samo jedan”, navodi Čabarkapa.
Slučaj Pejović
Crna Gora ima mnogo značajnih imena koja su se dokazala u svijetu, ali izgleda da za njih nema mjesta u CANU. Jedan od takvih je sigurno i Časlav Pejović, profesor emeritus na Univerzitetu Kjušu u Japanu (titula koju zavređuje osoba koja se posebno istakla svojim naučnim, odnosno umjetničkim radom i stekla međunarodnu reputaciju). Kjušu je među 300 najboljih svjetskih univerziteta prema Šangajskoj listi (Academic Ranking of World Universities - ARWU), a u Japanu je među prvih pet.
Prema Pejovićevim riječima, koji već neko vrijeme pola godine provodi u Crnoj Gori i tu je veoma aktivan, a pola godine u Japanu i po drugim centrima gdje drži predavanja, bivši predsjednik CANU Dragan Vukčević mu je više puta govorio da je ozbiljan kandidat za članstvo i da mu je nagovještavao da će ga predložiti za akademika CANU.
Pejović, koji zvanično nije bio kandidat za člana CANU, kaže da je prije nekoliko mjeseci saznao da je Vukčević ipak predložio Milana Markovića za akademika.
“Nazvao sam ga da ga pitam da li je to tačno. Potvrdio mi je i rekao da sačekam naredni izbor, jer sada ne bih prošao. Podsjetio me je na problem koji je nastao sa štampanjem moje knjige koju je trebalo da objavi CANU, kada je akademik Dragan Radonjić odbio da za nju napiše recenziju pod izgovorom da se radi o udžbeniku, iako knjigu nije pročitao. Dakle, stavio mi je do znanja da bi moj izbor bio blokiran od strane Radonjića. Odgovorio sam Vukčeviću da, što se mene tiče, narednog izbora neće biti. Zamolio sam ga da moje ime ‘izbriše iz svog notesa’, jer ne želim biti član CANU, jer ne pristajem na ponižavanje”, kaže Pejović.
“Smatram da je ovo pitanje neprimjereno, jer do sada nije inicirana kandidatura Pejovića, pa nije ni bilo prilike da po tom pitanju iznesem svoje stavove, niti je moguće da bilo koji pojedinac onemogući nečije predlaganje i izbor u CANU, jer to onemogućava propisana procedura. Zatečen sam ovim tvrdnjama i smatram ih dijelom neprimjerenih kampanja, koje na žalost nastoje da uključe i širu javnost”, kaže Radonjić za CIN-CG u odgovoru na pitanje da li se protivio Pejovićevom eventualnom izboru i, ako jeste, iz kojih stručnih razloga.
Dragan Vukčević nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a do objavljivanja ovog istraživanja.
Pejović je pravnik sa izuzetnom međunarodnom akademskom karijerom, najvećim dijelom ostvarenom van Crne Gore. Prvo je magistrirao na Pravnom fakultetu u Beogradu, a potom je iz oblasti pomorskog prava magistrirao i na japanskom jeziku na prestižnom Univerzitetu u Kjotu, doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a potom decenijama predavao i istraživao na Kjušu univerzitetu u Japanu, gdje je stekao naveća zvanja. Napisao je više knjiga objavljenih kod vodećih svjetskih izdavača, poput Routledgea i Informa Law (nekadašnjeg Lloyd’s of London Press), radove u međunarodnim časopisima i kapitalnim izdanjima Oksford univerziteta. Predavao je na univerzitetima širom svijeta, a član je elitnih međunarodnih akademija za uporedno, trgovačko i potrošačko pravo, u kojima je članstvo ostvario tek mali broj najznačajnijih stručnjaka iz pravne sfere. Pejovićevi radovi bilježe visoku citiranost u naučnim studijama na Google Scholaru, uključujući i rad citiran više od 200 puta, što je u oblasti pravnih nauka izuzetno rijetko.
Uprkos bogatoj biografiji, Pejoviću je, kako kaže, “vremenom postalo jasno da njegov izbor nije stvar stručne procjene, već odnosa i unutrašnjih dinamika u CANU”.
“Ako neko može da me blokira zbog lične netrpeljivosti, to onda nije mjesto za mene. Problem je način na koji se odluke donose”, navodi Pejović, koji nikada nije tražio da bude član CANU, već je, kako kaže, ta ideja potekla od Vukčevića.
“Želim da ukažem na nepravdu koja prati ovakve izbore. Mislim da je CANU prevashodno jedna interesna skupina, u koju dobar dio ulazi zbog apanaža, koje su značajne. I, naravno, statusa, koji je Crnogorcima uvijek bio bitan”, kaže Pejović.
Njegov utisak je da su lične veze i lobiranje ključni za ulazak u CANU. Pejović smatra da je problem upravo to što je karijeru izgradio van Crne Gore i van lokalnih akademskih krugova.
“Takve biografije CANU sistemski ne prepoznaje, jer se radi o zatvorenom krugu u kojem se simbolička moć, status i apanaže čuvaju unutar uskog kruga ljudi bliskih jedni drugima, profesionalno, ideološki ili politički”.
Izvrsnost (ni)je presudna
Da je postupak izbora novih članova i članica CANU vođen netransparentno, bez jasno utvrđenih kriterijuma i bez obrazloženog vrednovanja stručnih i umjetničkih referenci, smatra i Jelena Tomašević, međunarodno afirmisana umjetnica i jedna od odbijenih kandidatkinja za članicu CANU u Odjeljenju umjetnosti.
“Proces odabira kandidata na Odjeljenju umjetnosti u potpunosti je zloupotrijebljen pukim preglasavanjem u korist kandidata s kojim članovi Odjeljenja imaju poslovno-političko-prijateljske veze, čime je ovaj postupak potpuno obesmišljen i izvrgnut ruglu i najprimitivnijim spletkama. To sigurno ne služi na čast najznačajnijoj instituciji”, kaže ona za CIN-CG.
Tomašević, koja je izlagala širom svijeta i ima zavidnu biografiju, i arhitekta Rifat Alihodžić eliminisani su u ranijoj fazi izbora, iako su bili predloženi u Odjeljenju umjetnosti uz Branislava Mićunovića, dugogodišnjeg profesora Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju i reditelja. Na kraju je Mićunović bio jedini kandidat Odjeljenja umjetnosti. Oko toga se u javnosti digla velika prašina, isticano je da su Tomašević i Alihodžić eliminisani, iako su imali znatno bolje reference od Mićunovića. Mićunović, na kraju, ipak nije izabran za akademika, jer nije imao dovoljan broj glasova.
Kako CIN-CG saznaje, većina članova Odjeljenja umjetnosti je u ličnim i prijateljskim odnosima sa Mićunovićem, zbog čega je CANU imala obavezu da takve članove izuzme iz odlučivanja.
Tomašević naglašava da je sama logika procesa izbora bila problematična od početka. Prema njenim riječima, ukoliko stručne i umjetničke reference nijesu presudne ili ih pojedini članovi Odjeljenja svjesno ignorišu, onda je čitav proces izbora “iluzoran i ozbiljno kompromitovan”.
“Nažalost, stiče se utisak da je Odjeljenje umjetnosti dalo prednost kandidatu koji se bavio politikom i čije su ‘reference’ van profesionalne i stvaralačke sfere, što baca sjenku na vjerodostojnost i objektivnost postupka”, ocjenjuje Tomašević.
Branislav Mićunović ima profesionalni opus koji se gotovo u potpunosti oslanja na institucionalnu pozorišnu režiju u okviru nekadašnjeg jugoslovenskog kulturnog prostora. Njegovih 55 režijskih ostvarenja realizovano je u periodu od skoro pet decenija, najvećim dijelom tokom 1970-ih, 1980-ih i 1990-ih. Njegova karijera bila je snažno povezana sa političkim strukturama moći - bio je ministar kulture u vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i blizak saradnik dugogodišnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.
Reference Jelene Tomašević ukazuju na višedecenijsku međunarodnu umjetničku praksu, uključujući učešće na dva Venecijanska bijenala (2005. i 2022), kao i izložbe i projekte u najznačajnijim svjetskim umjetničkim centrima. Ona je rangirana među prvih 10.000 umjetnika na svijetu na međunarodnoj platformi ArtFacts, koja prati izložbenu aktivnost i relevantnost umjetnika na globalnoj sceni, što potvrđuje njen međunarodni profesionalni kredibilitet.
Ni Alihodžiću, arhitekti čiji se rad mjeri desetinama realizovanih objekata od javnog značaja i nagradama na domaćim i međunarodnim konkursima, uključujući Venecijansko bijenale arhitekture i nominaciju za nagradu Mies van der Rohe, reference takođe nijesu bile dovoljne da postane zvanični kandidat za člana CANU.
Mićunović nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a do objavljivanja teksta.
Iako Mićunović na kraju nije izabran za akademika, način na koji su iz procesa uklonjeni njegovi protivkandidati je problematičan. Kako Tomašević upozorava, ovakav obrazac ponašanja, u kojem se unaprijed eliminišu kandidati sa snažnim međunarodnim referencama kako bi se otvorio prostor za unaprijed favorizovanog kandidata, dugoročno urušava kredibilitet CANU i šalje poruku da izvrsnost nije presudna.
“Ovakav pristup nije samo nepravedan, već i duboko štetan za ugled institucije, umjetničku zajednicu i buduće generacije koje u CANU vide primjer integriteta i izvrsnosti”, navodi ona.
Tomašević smatra da se radi o nastavku “višedecenijskih modela ponašanja uske familijarno-prijateljsko-partijske grupe, koja je sve privilegije u kulturi i umjetnosti brutalno prigrabila za sebe”.
“Ovo je dokaz da oni imaju stručne i naučne reference za kreiranje mračnog okruženja, prostora bez nade. Baš ovakve manipulacije su usavršavali tri decenije i stvorili kulturu ponižavanja za potrebe sticanja ličnih koristi”, navodi Tomašević.
Netransparentno i na odjeljenju prirodnih nauka
Slične netransparentnosti u izboru kandidata dogodile su se, upozorili su još iz CGO-a, i u Odjeljenju prirodnih nauka CANU, gdje je na konkursu za tri vanredna člana, na koji je prijavljeno čak deset naučnika, na kraju izabran samo jedan kandidat - David Kalaj, iako među preostalih devet kandidata postoje naučnici sa nesporno relevantnim referencama. Kalaj ipak nije izabran za akademika.
U zapisniku sa sjednice, kako navode iz CGO-a, nema podataka da je bilo rasprave o stručnim referencama prije tajnog glasanja, niti objašnjenja zašto je izabran samo jedan kandidat umjesto predviđenih tri, što je i izazvalo nezadovoljstvo većine članova Odjeljenja prirodnih nauka CANU, a što je zabilježeno u zapisniku.
Iz CGO-a podsjećaju i da je profesor Gojko Joksimović, jedan od prijavljenih kandidata, prije tri godine ušao u završnu fazu izbora i dobio 19 od potrebnih 20 glasova na Skupštini CANU, te da ostaje nejasno po kojim kriterijumima se odlučuje kada taj isti kandidat, uz iste reference, sada nije dobio podršku ni Odjeljenja prirodnih nauka.
Ignorisali statut
Prema Pravilniku o izboru članova CANU, koji je dostupan na oficijalnom sajtu, postupak izbora započinje podnošenjem pisanog i obrazloženog prijedloga kandidata, uz obaveznu biografiju i detaljnu bibliografiju, odnosno pregled stručnih, naučnih ili umjetničkih referenci.
Kandidature razmatra nadležno odjeljenje CANU, koje o predlozima odlučuje glasanjem i utvrđuje listu kandidata za dalju proceduru. Konačnu odluku donosi Skupština CANU na posebnoj sjednici, tajnim glasanjem svih članova u radnom sastavu, pri čemu se izbor mora zasnivati na kriterijumima utvrđenim Statutom i Pravilnikom, a ne na neformalnim ili ličnim razlozima.
Uvodom u dostupnu dokumentaciju i prema navodima sagovornika CIN-CG-a, čini se da u postupku izbora u CANU nijesu bodovane, niti suštinski razmatrane stručne i naučne reference kandidata i kandidatkinja, iako je to obaveza propisana Statutom CANU, članom 11.
Kriterijumi za ocjenjivanje rezultata, prema tom članu, su: “Izuzetan doprinos nauci, odnosno poseban značaj za nauku, podrazumijeva originalne istraživačke rezultate i na njima zasnovane radove, visokoocijenjene u zemlji i inostranstvu, kojima se bitno unapređuje spoznaja u odgovarajućoj naučnoj oblasti. Izuzetan doprinos umjetnosti, odnosno poseban značaj za umjetnost, podrazumijeva vrhunsko stvaralaštvo koje sadrži nove, originalne oblike izraza i imaginacije. Doprinos društvenom razvoju Crne Gore podrazumijeva naučno i umjetničko stvaralaštvo koje doprinosi ukupnom napretku države Crne Gore”.
Odluke donesene suprotno Statutu su nelegitimne. Takvo postupanje može sa sobom nositi i disciplinsku i etičku odgovornost (po internim aktima institucije), upravnu i građansku odgovornost (poništenje odluke), ali i krivičnu odgovornost ukoliko se utvrdi postojanje elemenata zloupotrebe službenog položaja, nesavjesnog rada u službi ili nekog drugog krivičnog djela propisanog Krivičnim zakonikom Crne Gore.
Osim kršenja Statuta, dovodi se u pitanje i poštovanje osnovnih pravnih principa, poput jednakosti pred zakonom, prava na pravičan postupak i prava na zakonit izbor i napredovanje.
Kako CIN-CG saznaje, u zapisnicima sa sjednica pojedinih odjeljenja CANU eksplicitno je izraženo nezadovoljstvo načinom sprovođenja izbora.
Istorija ćutanja
CANU je osnovana početkom sedamdesetih godina i predstavlja najvišu naučnu i umjetničku instituciju u Crnoj Gori, a članstvo u CANU ne nosi samo simbolički prestiž, već i materijalne benefite. Akademici i akademkinje CANU ostvaruju pravo na doživotnu mjesečnu apanažu iz budžeta države, bez obzira na to da li su i dalje radno aktivni ili u penziji, kao i na razne dodatne beneficije i prava vezana za rad u CANU. Iznos apanaža višestruko premašuje prosječnu penziju u Crnoj Gori koja iznosi oko 550 eura i idu i preko 1.500 eura, što članstvo u CANU čini ne samo vrhuncem akademske karijere, već i dugoročnom materijalnom koristi. Rad na projektima CANU donosi dodatne finansijske benefite.
Iz CGO upozoravaju da CANU troši značajna javna sredstva i da budžet CANU kontinuirano raste. U 2021. godini bio je 1,33 miliona eura, dok je u 2025. - 2,87 miliona eura, što je povećanje od više od 115 odsto za četiri godine.
“Po Prijedlogu Zakona o budžetu Crne Gore za 2026. godinu, za CANU je predviđeno 3,13 miliona eura, što je za 135 odsto više u odnosu na 2021. godinu i najveće izdvajanje za ovu instituciju ikad. Ova institucija, kao i sve ostale institucije u Crnoj Gori, mora biti podložna kritikama javnosti, te opravdati novac koji je za nju izdvaja. Zbog toga je CGO predložio svim poslaničkim klubovima da se budžet za ovu instituciju revidira i umanji, a kasnije je predložio i Ženskom klubu da se 1,5 miliona preusmjeri tako što će 1 milion biti namijenjen samohranim roditeljima, a drugih 500 hiljada mladim naučnicama i naučnicima”, kaže Čabarkapa.
Godinama se CANU suočava sa kritikama zbog zatvorenosti i izostanka jasnog javnog angažmana u ključnim društvenim pitanjima, poput političkih, ekonomskih ili ekoloških kriza.
“Uloga CANU bi trebalo da bude i emancipatorska. No mišljenje CANU o najvažnijim temama u crnogorskom društvu čujemo jako rijetko, a o nekim važnima temama nikada. Naravno, izuzeci postoje, i treba spomenuti nekoliko akademika koji zaista jesu prisutni u javnosti i dijele sa javnošću svoja mišljenja o važnim temama, poput akademika Slobodana Backovića, Vukića Pulevića, Šerba Rastodera i Branka Baletića”, navodi Čabarkapa.
Nova zgrada CANU, otvorena 2023. godine, koštala je oko 9 miliona eura. Taj je projekat više puta kritikovan kao preskup i netransparentan, a dodatno je izazvao negodovanje javnosti, jer su zarad izgradnje posječena stabla stara više decenija, čime je trajno narušen javni prostor Podgorice. Sve je to pojačalo utisak da se odluke u CANU donose bez dovoljno odgovornosti prema javnom interesu.
Iz CGO-a su ranije upozorili i na ozbiljnu rodnu neravnotežu pri izboru novih članova i članica CANU. Od deset kandidata za vanredne članove, samo tri su žene, Prema informacijama na sajtu CANU, od 29 redovnih članova je čak 27 muškaraca, što znači da muškarci čine 93 odsto redovnog članstva CANU. Od osam vanrednih članova, sedam su muškarci, a jedna žena, odnosno 87,5 odsto vanrednnog članstva CANU su muškarci.
“Dramatična razlika u broju članica i članova pokazala je koliko je crnogorsko društvo i dalje duboko patrijarhalno i kako su najprestižnija mjesta u nauci i umjetnosti i dalje rezervisana za muškarce i to one koje te pozicije dobijaju po vrlo upitnim kriterijumima. Naučnice i umjetnice koje imaju aspiraciju da jednog dana budu članice najviše državne institucije iz oblasti nauke i umjetnosti imaju višestruko manje šanse od njihovih muških kolega. Ovaj podatak je zasigurno demotivišući i za mlade žene koje tek počinju svoj akademski ili umjetnički put”, kaže Čabarkapa.
Sumnjivi izbori kandidata i kandidatkinja, ali i samih akademika i akademkinja, kao i slučaj Časlava Pejovića, otvaraju pitanje: da li CANU zaista bira najbolje koje ima ili one koji se najbolje uklapaju u postojeći sistem odnosa? Odgovor na to pitanje je i poruka koju CANU, kao najviša kulturna i naučna institucija, šalje stručnoj zajednici i javnosti.
Bonus video:
