Podgorica se širi i oblači u staklo i beton i nastavlja da zaboravlja rodne kuće narodnih heroja u Piperima - Radosava Ljumovića i Ivana Milutinovića, koje ostaju zaključane i obrasle trnjem.
Ostavljene samo zubu vremena i bez jasne namjene, spomen-kuće svjedočanstvo su nedostatka volje državnih i gradskih vlasti da ih sačuvaju od propadanja.
Umjesto prenamjene, rodne kolijevke istorijskih ličnosti prepuštene su rastinju, drači, vlagi, nepristupačnom terenu...
Da su spomen-kuće Ljumovića i Milutinovića tek dio šireg niza značajnih objekata o kojima se ne brine dovoljno, reporteri “Vijesti” uvjerili su se na terenu.
Ekipa “Vijesti” je sredinom prošlog mjeseca obišla rodne kuće znamenitih istorijskih ličnosti, u Piperima, i uvjerila se da se ne nalaze u dobrom stanju.
Iz podgoričke ustanove “Muzeji i galerije”, kao i Ministarstva kulture i medija, izostao je odgovor kada su posljednji put revidirali vrijednost tih objekata. Oni nijesu odgovorili redakciji ni koliko novca ulažu u njihovo održavanje, kao ni da li su im građani predlagali inicijative za njihovu prenamjenu ili očuvanje.
Obnovljena, pa zaboravljena
U piperskom selu Crnci, na samo 25 minuta od centra Podgorice, smještena je kuća pjesnika, revolucionara, borca u Španskom građanskom ratu Radosava Ljumovića, po kojem i podgorička Narodna biblioteka od 1958. godine i nosi ime.
Iako je temeljno obnovljena 2002. godine, od tada gotovo da se nije ulagalo u njeno očuvanje. Obrasla šibljem i dračom, sa nepristupačnim putem, kuća Ljumovića zatvorena je za javnost.
Međutim, tokom obilaska Ljumovićeve kuće, reporteri “Vijesti” zatekli su odškrinuta vrata, razbacane otpatke, plastične čaše i spaljene knjige. Električne energije nije bilo.
To, ističe predstavnik nevladine organizacije (NVO) “Udruženje za razvoj Pipera” Aleksandar Ljumović, govori o “dugogodišnjem nemaru i nepostojanju sistemske brige prema zaostavštini važnih ličnosti naše istorije”.
Mišljenja je da se kulturno nasljeđe posmatra “deklarativno”, kao i da fali stvarne odgovornosti i strategija očuvanja na duže staze.
“Kod nas je sve stihijska reakcija, reagujemo samo kad se nešto desi ili kada se obilježava neki važan istorijski datum. Nemamo razvijenu svijest, da takve kuće i lične zaostavštine, nijesu privatan prostor, već predstavljaju mjesta kolektivnog pamćenja i identiteta, a propadanje kuća znamenitih revolucionara iz Pipera, šalje lošu poruku da ne cijenimo dovoljno svoju prošlost i antifašističko nasljeđe, a za koje su Piperi platili visoku cijenu”, kazao je Ljumović.
Podsjeća da je kuća Radosava Ljumovića u privatnom vlasništvu, dodajući da su postojale ideje da se izvrši prenos prava i obaveza na Glavni grad:
“To je zasad ostalo samo na idejama. Odnosno, čeka se uređenje i rješenje imovinsko-pravnih odnosa. Predmetnu kuću ne obilazi nijedna institucija Glavnog grada, niti brine o njenom održavanju. Trenutno stanje sugeriše i da kuća praktično nema stalnog staratelja”.
video: Ranko Ljumović
Tvrdi da su predstavnici Pipera u lokalnoj vlasti, u više navrata, inicirali uređenje prostora i mobilijara oko kuće, ali da “te ideje nijesu realizovane”.
“... Jer nema jasno definisanog nosica tog procesa. Sve je ostalo, nažalost, na dobrim idejama i namjerama. Prema mojim saznanjima, interesovanje Glavnog grada za obnovu kuće i njenu prenamjenu u memorijalni prostor ili manji muzej, uglavnom je na nivou ideja i razgovora, ali nije bilo konkretnih realizivanih inicijativa. Odnos Glavnog grada i države prema spomen-kućama i zaostavštinama istorijskih ličnosti šalje poruku selektivne brige i kratkoročnog pamćenja. Stvara se utisak da se vrijednosti afirmišu samo povodom jubileja ili prigodnih datuma, dok izostaje trajna institucinalna zaštita”, ocjenjuje Ljumović.
Dodaje da takav pristup ugrožava kulturno nasljeđe, ali i obeshrabruje iduće generacije da uče o istorijskim ličnostima.
“Ne smijemo zaboraviti da kada ne posvetite dovoljnu pažnju svom istorijskom nasljeđu i kada generacije ne učite pravim vrijednostima, desi se da slome spomenik i to onaj koji je posvećen ustanicima i organizatorima Trinaestojulskog ustanka na Ravnom lazu u Piperima. Takođe, desi se i da ‘NN lica’ nacrtaju nacističku svastiku na spomeniku palim borcima u Narodnooslobodilačkom ratu (od 1941. do 1945. godine) i žrtvama fašističkog terora sa područja Pipera, na brdu Trijebač”, kaže Ljumović.
Gradske vlasti nijesu ispunile obećanje
Nakon rodne kuće Radosava Ljumovića, ekipa “Vijesti” zaputila se ka drugom kraju Pipera u posjetu domu narodnog heroja Ivana Milutinovića.
Na petnaestak minuta od Podgorice, u piperskom selu Cerovice, nalazi se rodna kuća Milutinovića. Vijek i po stara kamena kuća, njegova “kolijevka” u tom selu, pamti mnogo bolje dane.
Riječi ugravirane na spomen-ploči, postavljenoj na Milutinovićevoj rodnoj kući, svjedočanstvo su lika i djela istorijskog, ali zaboravljenog revolucionara:
“U ovoj kući rođen je 27. septembra 1901. narodni heroj Ivan Milutinović član Politbiroa CK KPJ (Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije), član Vrhovnog štaba NOV i POJ (Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije), komadant glavnog štaba NOPO (Narodno-oslobodilačkih partizanskih odreda) za Crnu Goru i Boku, član Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije - poginuo 23. 10. 1944. godine kod Beograda”.
Iako su reporteri “Vijesti” prije nešto više od godinu posjetili Milutinovićevu kuću, njeno stanje se od tada gotovo nije promijenilo.
Ovog puta znatno više se osjetila vlaga, a prostor, kao ni tada, nema struju, na šta je domaćin Milutin Milutinović već jednom upozoravao. Istakao je da se kuća nalazi u toliko lošem stanju, da je morao da otkine stablo murve.
“Plašio sam se da grane dodatno ne oštete ili sruše krov, koji je već u katastrofalnom stanju”, kazao je.
Napominje da je fasadu kuće “krpio” više puta, o čemu svjedoče i brojni tragovi maltera.
Podsjetio je da su gradske vlasti, lani, posjetile kuću, ali da nijesu održali obećanje - rodna kolijevka Ivana Milutinovića se, čak, nalazi u gorem stanju.
Ne krije razočarenje što se nadležne institucije nijesu više pozabavile stanjem u kojem se nalazi kuća, ali da se “dosta naslušao obećanja raznih delegacija”. Dodao je i da su, ranije, djeca iz obližnjih osnovnih škola “znala da posjete kuću”.
“... Ipak je ovo nešto bitno, ne za ovaj kraj, nego za cijelu državu. Ivan Milutinović je, tada, bio izuzetno pozicioniran u dijelu vlasti. Bio je i u centru svih tadašnjih ratnih dešavanja. Čovjek koji nije imao apsolutno ni jednu jedinu mrlju u svojoj karijeri”, rekao je Milutinović.
Prema njegovim riječim, obnovu kuće prenijeće na svoja pleća, “ukoliko to institucije ne žele da učine”.
“Ako hoće Opština Podgorica da radi, onda dobro. Ako neće, ja ću je sam obnoviti”.
Milutinović je “Vijestima” kazao da se uvijek trudi da turistima stavi do znanja da se “tu nalazi kuća narodnog heroja, ali da je u toliko lošem stanju da nije za pokazivanje”.
“Čak i kad je bila državna delegacija ovdje, nisam htio ni da se očisti paučina. Želio sam da se vidi u kakvom stanju se nalazi kuća”.
Međutim, Milutinović ne gubi nadu u potpunosti. Istakao je da ga naročito raduje što je odabran vršilac dužnosti predsjednika Mjesne zajednice Stijena.
To je, kaže, “bitno za eventualno korektnije podnošenje zahtjeva za razvoj samog kraja, puteva, infrastrukture, električne mreže...”.
Nada se i da će se time promijeniti odnos vlasti prema samoj kući Ivana Milutinovića.
“Da se konačno postavi na ono mesto na koje treba da bude, kao kulturno-istorijski spomenik, kao muzej. Nebriga koja je bila sve ovo vrijeme prisutna dovela je do faze urušavanja”.
Vučinić: Obnova možda 2027.
Odbornik Pokreta za Podgoricu (PzPG) Dragutin Vučinić je tokom posljednje sjednice parlamenta prošle godine, napomenuo da se "Muzeji i galerije" moraju organizaciono spremiti za narednu godinu.
Problematizovao je i stanje u kojem se nalaze kuće Ljumovića i Milutinovića.
"Kuća Ivana Milutinovića je za dlaku obnovljena 2022. godine. Tada je bilo sporno oko priključaka na instalacije. Tako da se nadam da ćemo makar taj projekat uraditi i revidirati i da se u budžetu za 2027. budu našle pare da se kompletna kuća Ivana Milutinovića obnovi. Kuća Radosava Ljumovića je u lošem stanju. Niko je ne održava. Nasljednici nijesu završili ostavinske postupke. Tražili smo da se očisti oko te kuće, ali nemamo taj zakonski osnov - da uđemo u dvorište čiji vlasnik nije Glavni grad. Ja bih da se te i druge takve kuće nazovu 'Muzeji Titograda' i da obuhvataju sve što je vezano za Drugi svjetski rat", objasnio je odbornik PzPG-a.
Bonus video:
