Starom gradu Ulcinju prijeti gubitak autentičnosti, smatra arhitektica iz tog grada Zenepa Lika, dok iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara upozoravaju da je gradnja mimo struke i konzervatorskih pravila dovela do određene degradacije kulturne vrijednosti.
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara kazali su agenciji MINA da ne mogu biti zadovoljni stanjem u Starom gradu Ulcinju, koji ima status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, dodajući da su u velikom broju intervencija izostali poštovanje zakonske procedure i reakcija nadležnih inspekcijskih službi.
„Činjenica je da je posljednih decenija u Starom gradu bilo gradnje mimo učešća struke i konzervatorskih pravila, što je u izvjesnom smislu degradiralo njegove kulturne vrijednosti“, naveli su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Oni su ukazali na rekonstrukcije objekata čija se prizemlja privode ugostiteljskim namjenama, formiranje na mjestima ostataka srušenih objekata, platoa koji imaju funkciju terase susjednog ugostiteljskog objekta, kao i formiranje platoa bez upotrebne funkcije, navodeći da je to zapravo već „spremna“ lokacija za moguću novu gradnju.
Iz Uprave su kazali da su imali mnogo postupanja vezanih za Stari grad, kao i veliki broj terenskih obilazaka za potrebe izdavanja konzervatorskih uslova, ali i povodom nelegalnih intervencija.
„Kada govorimo o nelegalnim intervencijama, evidentno je da su izostale reakcije nadležnih inspekcijskih službi“, kazali su iz Uprave.
Institucionalno nečinjenje dovelo do stanja koje zabrinjava
Lika je agenciji MINA kazala da je stanje Starog grada u Ulcinju danas zabrinjavajuće, ističući da do toga nije došlo iznenada, već tako što se godinama gledalo u stranu, problemi se ignorisali, a briga izostajala.
„Neki bi rekli da je prostor čak i svjesno prepušten propadanju“, upozorila je Lika.
Prema njenim riječima, bedemi, posebno južni, dugo su slali jasna upozorenja prije nego što je upravo na tom dijelu došlo do ozbiljnog oštećenja i urušavanja.
Lika je pojasnila da do toga nije došlo slučajno, već kao posljedica institucionalnog nečinjenja.
„Upozorenja struke i građana o protivzakonitoj izgradnji u zoni takozvanog Casina, danas ruševine, nijesu uvažena, a tim zahvatom trajno su uništeni vrijedni slojevi istorije tog prostora. Bahato ponašanje izvođača tih radova pokazalo je potpuni izostanak razumijevanja i poštovanja prostora u kojem se gradilo“, ocijenila je Lika.
Kako je dodala, slična situacija primjetna je i na sjevernim zidinama, iznad platoa i parking prostora, gdje su već vidljive pukotine i znaci konstruktivnog slabljenja. „To nijesu sitnice, već jasni signali da Stari grad trpi ozbiljan pritisak“.
Lika je istakla i da problem Starog grada nije samo statičke prirode, već i način na koji se mijenja njegov karakter.
„Neusklađene adaptacije, loši i neprimjereni materijali, zapušteni sokaci, objekti u ruinama koji prijete da se sruše, kao i potpuni izostanak osjećaja odgovornosti pojedinih vlasnika prema ljudskim životima i ovoj jedinstvenoj kulturnoj cjelini, dodatno narušavaju prostor“, upozorila je Lika.
Kako je dodala, tome se pridružuje i prekomjerna komercijalizacija, kao i nekontrolisano postavljanje panoa i reklama, bez estetskog kriterijuma i mjere, što polako briše ono zbog čega je Stari grad poseban.
Ona je ukazala na činjenicu da je Kalaja jedinstvena ne samo po svojoj lokaciji, već i po ljudima koji su u njoj živjeli, pojašnjavajući da su stare ulcinjske porodice nakon zemljotresa 1979. godine branile taj grad od pretvaranja u zatvoreni hotelski kompleks.
„Živjeli su u ruinama i ostajali u Starom gradu kako se ne bi ponovio scenario „Svetog Stefana“, jer je upravo to tada bio cilj – da se Stari grad pretvori u još jedan hotel-grad“, podsjetila je Lika.
Ona smatra da je zabrinjavajući i odnos Javnog preduzeća Morsko dobro, koje podnožje Starog grada daje u zakup, jer se radi o zoni kojom upravlja.
„Tokom ljetnje sezone, buka, vibracije i neprimjereno korišćenje tog prostora ozbiljno narušavaju ambijent i dodatno opterećuju bedeme“, navela je Lika, ističući da to nije pitanje ličnog ukusa, već pitanje odgovornosti i razumijevanja obaveze očuvanja prostora i njegove ambijentalne vrijednosti.
Nažalost, kako je istakla, i tu se često pokazuje da je kratkoročni profit važniji od zaštite kulturnog dobra.
„Godinama se o Starom gradu brine reaktivno – reaguje se tek kada šteta postane očigledna ili kada problem dospije u javnost. Umjesto da se spriječe problemi, mi saniramo posljedice. A to je najskuplji i najgori mogući pristup“, rekla je Lika.
Stari grad Ulcinj od 2018. godine na UNESCO listi potencijalnih kandidata
Lika je podsjetila da su Studija zaštite kulturnih dobara iz 2016. godine i Deklaracija sa Međunarodnog simpozijuma Kalaja, u čijoj organizaciji je učestvovala, jasno upozorile na te rizike.
„Stručnjaci UNESCO-a i ICOMOS-a tada su rekli ono što i danas važi: bez jasnog upravljanja, stalnog nadzora i poštovanja pravila, Stari grad će izgubiti autentičnost“, naglasila je Lika.
On je rekla da, kao arhitektica, prepoznaje kada se prostor poštuje, a kada se prema njemu postupa stihijski.
„Mnoge intervencije u Starom gradu nijesu bile u skladu sa njegovim istorijskim identitetom. Građeno je prema potrebi i guštu, ne prema mjeri prostora”, navela je Lika, upozoravajući da je taj sklad teško vratiti kada se jednom naruši.
Kako je naglasila, turizam sam po sebi nije neprijatelj, ali kada postane cilj sam za sebe, bez jasnih granica i pravila, onda troši prostor umjesto da ga čuva.
„Danas imamo više apartmana nego života u Starom gradu, više buke nego tišine, više kiča nego estetskog osjećaja, više sezonske koristi nego dugoročne vizije“, pojasnila je Lika.
Ona je podsjetila na činjenicu da je Stari grad Ulcinja od 2018. godine upisan na UNESCO Tentativnu listu kao potencijalno dobro svjetske kulturne baštine.
To, kako je istakla, znači da je njegova vrijednost prepoznata i na međunarodnom nivou.
„Upravo zbog toga je odgovornost svih nas još veća. Svaka neadekvatna intervencija i svaki propust u zaštiti direktno utiču na gubitak autentičnosti i ugrožavaju tu šansu. Status svjetske baštine se ne dobija deklarativno, već se zaslužuje očuvanim identitetom i ozbiljnim sistemom upravljanja“, naglasila je Lika.
Podaci o ugroženim objektima postoje, mjere zaštite date u Studiji zaštite kulturnih dobara
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara ističu da su mjere zaštite ulcinjskog Starog grada date u Studiji zaštite kulturnih dobara za potrebe izrade Prostornog plana Opštine Ulcinj, navodeći da su one sveobuhvatne i detaljne.
Te mjere predviđaju da nema planiranja gradnje u okviru urbane cjeline Stari grad Ulcinj, izuzev rekonstrukcije objekata, i to na osnovu autentične dokumentacije.
Mjere predviđaju i izradu Konzervatorskog projekta za kulturna dobra i objekte unutar Starog grada koji su sačuvali autentičnost, ali su neodržavani i zapušteni, a precizno su navedene i mjere za svaki objekat ponaosob, po zonama, u Starom gradu.
„U mjerama zaštite je navedeno i da imajući u vidu činjenicu da o kulturnim dobrima, shodno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, brinu vlasnici, naglašena je potreba njihove saradnje sa Upravom, kao i saradnja lokalnog Sekretarijata i Uprave, u smislu dobijanja konzervatorskih uslova, saglasnosti na konzervatorski projekat, i angažovanje konzervatorskog nadzora prilikom izvođenja radova“, naveli su iz Uprave.
Kako su dodali, planskim dokumentima se obezbjeđuje zaštita kulturnih dobara i njihove okoline, kao integralnog dijela savremenog društvenog, ekonomskog i urbanog razvoja, na način kojim se poštuje njihov integritet i status i dosljedno sprovode režim i mjere zaštite.
Na pitanje da li posjeduju podatke o oštećenim i urušenim objektima, iz Uprave su rekli da imaju te podatke i ukazali na Elaborat o revalorizaciji kulturnog dobra Stari grad Ulcinj, Studiju zaštite i druge akte.
„U dokumentaciji Uprave imamo brojna postupanja kada je problem sa nelegalnim, neusmjerenim intervencijama u ovoj kulturno - istorijskoj cjelini, obraćanja tadašnjoj Upravi za inspekcijske poslove - inspektoru za kulturna dobra“, naglasili su iz Uprave.
Kako su ponovili, izostalo je u priličnom broju slučajeva ono najvažnije - poštovanje zakonske procedure i reakcija nadležnih inspekcijskih službi.
Ključna uloga države i lokalnih vlasti da bi potencijali Starog grada bili iskorišćeni
Lika smatra da, osim problema u vezi sa očuvanjem autentičnosti, ni potencijali Starog grada nijesu dovoljno iskorišćeni.
„Umjesto da živi tokom cijele godine kao kulturna i istorijska cjelina, Stari grad je sveden na ljetnju, sezonsku ponudu“, kazala je Lika.
Ona je pojasnila da nije dovoljno imati muzej i Ljetnju scenu tokom turističke sezone.
Kako je navela, iako postoje vrijedni događaji, poput Dana Bamija, to je premalo za tako značajno kulturno dobro.
“Stari grad mora da živi tokom cijele godine, kao prostor kulture, znanja, susreta i identiteta, a ne samo kao ljetnja kulisa”, kazala je Lika.
Prema njenim riječima, odgovornost je zajednička, ali država i lokalna samouprava imaju ključnu ulogu.
“Planovi postoje, zakoni postoje, studije postoje. Ono što ne postoji u dovoljnoj mjeri jeste dosljedna primjena, iskrena posvećenost i razumjevanje, saradnja institucija i stalni nadzor”, ocijenila je Lika.
Kako je dodala, iako vlasnici objekata ne mogu sami nositi finansijski teret restauracije, oni ne mogu biti potpuno pasivni i gledati kako se narušava Stari grad pa i ličnim učinkom.
“Ne možete nijemo gledati kako neko gradi i baca šut u podnožje zidina ili mora, kada neko dogradi ili umjesto kamene avlije postavi drvenu jer to je ok, prirodni material”, navela je Lika.
Ona je kazala da Stari grad nije privatna stvar pojedinaca, već javno dobro, dodajući da su zbog toga svi pozvani da se uključe i rade u skladu sa prostorm koji je star više od 2,5 hiljade godina.
“Ako se ovakav odnos prema Starom gradu nastavi, dugoročno gubimo svi, a najviše gubi Ulcinj, jer gubi svoj identitet i ono po čemu je jedinstven”, rekla je Lika i dodala da gubi i lokalna zajednica, jer se Stari grad pretvara u prostor kratkoročne turističke koristi, umjesto da bude temelj održivog razvoja.
Prema njenim riječima, na kraju gubi i Crna Gora, jer se nepovratno narušava kulturna baština od nacionalnog i međunarodnog značaja, a ono što se jednom izgubi u kulturnoj baštini ne može se vratiti ni novcem ni naknadnim projektima.
Lika je kazala da je prvi korak koji bi trebalo preduzeti jednostavan, ali da zahtijeva hrabrost da se počne da sprovoditi ono što se već godinama zna.
“To je dosljedna primjena preporuka iz Studije zaštite kulturnih dobara za PUP Ulcinj iz 2016. godine i Deklaracije sa Međunarodnog simpozijuma iste godine”, kazala je Lika.
Kako je pojasnila, to znači donošenje i sprovođenje jasnog i obavezujućeg plana upravljanja Starim gradom, strogu kontrolu i zaustavljanje nelegalne gradnje, kontinuirani konzervatorski i inspekcijski nadzor, kao i obnovu pješačkih komunikacija i bedema primjenom tradicionalnih tehnika i materijala.
Lika je kazala da je jednako važno i aktivno uključivanje stručne i lokalne zajednice u donošenje odluka.
Ona smatra da je posebnu pažnju potrebno posvjetiti i prostoru u podnožju Starog grada, gdje tokom ljetnje sezone ugostiteljski objekti, buka i vibracije ozbiljno narušavaju ambijentalnu cjelinu i mogu imati negativan uticaj na stabilnost bedema.
“Isto tako i prekomjerna izgradnja koja svakim danom zatvara pogled na zidine. Taj prostor mora biti stručno analiziran i jasno regulisan, jer zaštita Starog grada ne može biti potpuna ako se zanemari njegovo neposredno okruženje”, naglasila je Lika.
Ona je zaključila da Stari grad ne traži čuda, već poštovanje, znanje i odgovornost.
Bonus video:
