Sistematsko opstruiranje da se velikom Budvaninu don Krstu Ivanoviću podigne spomenik traje već godinama.
To je “Vijestima” kazao poznati vajar, akademik Zlatko Glamočak, čija bronzana bista čuvenog Budvanina, koju je izlio prije 16 godina, i dalje čami u podrumu zgrade Akademija znanja gdje godinama unazad čeka da bude postavljena na trgu u Starom gradu.
Gotovo da nema gradske vlasti u proteklih deceniju i po, kojoj se Glamočak, koji radi i živi na relaciji Bar-Podgorica-Pariz, nije obraćao, zahtijevajući ili da mu se vrati spomenik, koji bi potom poklonio Veneciji, gdje je poznati Budvanin preminuo, ili da ga napokon stave na starogradskom trgu. Do sada, nikakav odgovor nije dobio.
“Prije nekoliko dana upućen sam na menadžerku grada, gospođu Marijanu Božović, i obratiću joj se, svjestan da je to još jedan pokušaj protiv zida ćutanja”, naglasio je Glamočak.
Prema njegovim riječima, mnogi Budvani su se časno i javno zalagali za taj spomenik - Slobodan Bobo Mitrović, Slobo Slovinić, Lucija Đurašković, Merin Smailagić, Božo Lukateli i drugi.
“Rezultat je uvijek bio isti: odbijanje, odlaganje i tišina. Razlozi zbog kojih se ime najznačajnijeg Budvanina uporno gura u stranu nisu ni slučajni ni nepoznati”, naglasio je Glamočak.
Kako je istakao, posebnu gorčinu daje činjenica da se Budva istovremeno kandidovala za Evropsku prijestonicu kulture, dok sopstvenu kulturnu baštinu drži sklonjenu u podzemnoj garaži.
“Spomenik sam vidio upravo tamo - u mraku, na parkingu, kao da predstavlja teret, a ne čast. To nije nemar, to je jasna poruka. Jedino ispravno rješenje je, ako već govorimo o odnosu snaga, da don Krsto stoji javno na trgu a da se kancelarije prethodnih moćnika koji ga nisu postavili već dvadeset godina preselile tamo gdje je danas spomenik u podzemlje. Ako Budva želi da se naziva gradom kulture, Don Krsto mora stajati na trgu, vidljiv i dostupan svima. Sve drugo je licemjerje. Ostaje nada da će novo rukovodstvo imati hrabrosti da ispravi ovu dugogodišnju sramotu. U suprotnom, biću prinuđen da zaštitim svoja autorska prava i preduzmem korake koji više neće biti tihi ni privatni”, poručio je Glamočak.
Kako su “Vijesti” ranije objavile, spomenik je naručen 2008. godine i u bronzi izliven 2009.
Od tada, godinama je stajao u livnici u Smederevu, jer Opština nije pokazivala nikakvo interesovanje da ga prebaci u Budvu. Tek poslije nekoliko godina, na lično angažovanje Merina Smailagića, tadašnjeg direktora Javne ustanove “Grad teatar”, spomenik je prevezen u Budvu, da bi bio odložen u podzemnu garažu gdje se i danas nalazi, sve čekajući postavljanje koje nikako da se ostvari.
Opština je godinama unazad u više navrata pokretala pitanje postavljanja biste don Krsta, ali ništa se nije realizovalo. Tako je i administracija bivšeg predsjednika Opštine Budva Mila Božovića promovisala da spomenik napokon bude postavaljen u Starom gradu, ali njegovim pritvaranjem sredinom aprila 2023. gotovo sve inicijative su zamrle.
Obnovi popularnosti don Krsta doprinijela je istoimena predstava rediteljke Vide Ognjenović, u koprodukciji festivala Grad teatra iz 2007. godine, koja se sa velikim uspjehom igrala na scenama u regionu. Glamočak je izabran od tadašnje opštinske komisije za autora spomenika, a troškovi kompletnog rada iznosili su oko 15.000 eura.
Uprkos svemu, Opština se nije mnogo interesovala za skulpturu, koja je u Budvu dopremljena tek 2014. godine, nakon što je autor javno podsjetio da poprsje u Smederevu čami godinama.
Krsto Ivanović rođen je u Budvi 1628. godine u plemićkoj porodici. Bio je gradski učitelj, kanonik, pjesnik, napisao je Ljetopis Budve 1650. godine. Od 60 godina koliko je živio, Krsto Ivanović je samo prvih 25 godina proveo u Budvi, nakon toga tri godine boravi u Veroni, a ostale godine u Veneciji. On je 1650. proslavio Budvu svojim analima u Veneciji. Umro je kao kanonik crkve Sveti Marko. Zanimljivo je da je to bila cetinjska porodica, koja se doselila u Budvu i da je Don Krsto bio pravoslavac, a doživio je tako visoku karijeru u katoličkoj crkvi što je na određeni način raritet. Kažu da se evropska opera ne bi mogla zamisliti bez libreta koje je pisao don Krsto.
Bonus video:
