U stanu u jednoj od novoizgrađenih zgrada u Danilovgradu sabrano je gotovo 60 godina zajedničkog života, radosti, tuge, ali i uspomena bračnog para Anđelka i Ljubice Uljarević. Godine su ostavile trag na njihovim licima, ali nada ispisuje dane koji odbijaju da se prepuste zaboravu.
Iako je starost sa sobom donijela slabost i nemoć u život porodice Uljarević, uvela je i ljude velikog srca, pune razumijevanja i spremne da uvijek pomognu. Tako, gotovo po pravilu, utorkom i srijedom Uljareviće obraduje zvono na vratima, topao i veseo glas Milice Vukićević, gerontodomaćice Crvenog krsta Crne Gore (CKCG).
“Osim što nam pomaže oko svega, Milica nam je kao dio porodice. Kao da nam je unuka”.
Kako ističu Uljarevići, Vukićević obavlja razne poslove - čisti stan dva puta sedmično, kupuje namirnice, plaća račune i zakazuje ljekarske preglede.
Susret i poznanstvo sa Milicom, kažu, ne bi bilo moguće da nije bilo Crvenog krsta. Međutim, Danilovgrad nije jedina opština u kojoj ta organizacija pomaže starijim ili bolesnim i nemoćnim osobama.
Iz Crvenog krsta su, u odgovorima koje su dostavili “Vijestima”, rekli da se usluga pomoći u kući starijim i osobama sa invaliditetom pruža u više opština, među kojima su: Andrijevica, Bijelo Polje, Berane, Petnjica, Bar, Budva, Tivat, Cetinje, Danilovgrad, Plav, Gusinje, Mojkovac, Kolašin, Nikšić, Rožaje, Pljevlja, Plužine i Šavnik.
“Cilj ove usluge je pružanje podrške starijima u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i doprinos njihovom što dužem boravku u sopstvenom domu i poznatoj sredini”, objasnili su.
Kad Milica dođe, dom oživi
Koliko se Vukićević brine o bračnom paru Uljarević i da u stanu nema ni traga nemaru, novinari “Vijesti” uvjerili su se sredinom sedmice.
Porijeklom iz bosanskohercegovačkog grada Mostara, Uljarevići su u Danilovgrad došli, kažu, “prije gotovo pet godina”.
“U braku smo gotovo 60 godina. Živimo u Danilovgradu od oktobra 2021. godine. Zbog rata devedesetih smo morali da napustimo Mostar. Bili smo manjina, sve smo prodali i morali smo otići. Mnogo loših stvari se tada dešavalo”, kazao je Anđelko.
Naglasio je da je život u Danilovgradu lijep, dodajući da mu je veoma drago “što imaju fine komšije”.
“Sin nam je u Podgorici i redovno nas obilazi. Imamo i našu Milicu. Ako nam nešto zatreba, ona nam donese i sredi. Pođe umjesto nas kod doktora, donosi nam nalaze i ljekove. Naša Milica je baš za svaku pohvalu. U bilo koje doba dana da je pozovemo, ona dođe. Izuzetno nam je drago što smo se sa njom povezali preko Crvenog krsta”, rekao je.
Da se bez svog naroda teže i nesigurnije živi, smatra njegova supruga Ljubica. Dodaje da joj je pomalo neobično što su komšije u zgradi tako prijateljski nastrojene.
“Komšije jesu tu za nas, naravno. Nas uglavnom u ulazu pozdravljaju stariji susjedi. Tu su čak i da nam donesu namirnice ako su nam potrebne.”
Iako boluje od dijabetesa, to je ne sprečava da ponekad, uz pomoć Milice, uživa u svježem danilovgradskom vazduhu. Milica je sa njima, naglašava, “svega dvije godine”.
“Imamo sina i ćerku, a opet nam Miličina pomoć puno znači. Ona nam donosi šta god da nam je potrebno. Kad nam dođe u posjetu, kao da je došlo naše rođeno dijete”, kazala je Ljubica.
Prvo razgovor, pa sve ostalo
Briga o Ljubici i Anđelku se, objašnjava Vukićević, ne zasniva se samo na obavljanju svakodnevnih zadataka, već i na razgovoru i uzajamnom povjerenju.
U ulozi gerontodomaćice nalazi se punih devet godina, a za svoju profesiju opredijelila se iz prostog razloga - trebao joj je posao.
“U početku sam mislila da se neću dobro snaći. Kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam da se dobro snalazim i da se vezujem za porodice. I one se vežu za nas. Trenutno brinem o deset korisnika. Vežete se za ljude. Nijesu oni zahtjevni, niti su naporni. Sve je stvar dogovora. Kad sam god slobodna mogu da me nazovu da im pomognem za sve što je u mojoj moći”, rekla je Vukićević.
Ekipi “Vijesti” je kazala da njeni korisnici žive u “dva okolna sela, kao i u samom Danilovgradu”.
“To su sela Ćurilac i Koljat. Dok posjetim sve korisnike prođe dosta vremena. Tako da maksimalno mogu tri do četiri korisnika dnevno da obiđem. I to po dva sata. Ne mogu više da stignem. Tako je predviđeno programom i ugovorom. Ima i korisnika koji nijesu fizički sposobni da spreme hranu. Imamo narodnu kuhinju u Crvenom krstu tako da se savršeno uklopimo”, objasnila je.
Naglašava da gerontodomaćice u Crvenom krstu “nijesu medicinski radnici”, niti “smiju te vrste usluga da pružaju korisnicima”.
Vukićević podsjeća i na obaveze koje ima prema Uljarevićima:
“Dolazim dva puta nedjeljno da usisam, očistim stakla, promijenim zavjese... Ljuba (Ljubica) to sama ne može da uradi. Kupim sitne namirnice, poručim im terapiju od doktora. Pomažem im i dok šetaju. Koje god da su njihove potrebe, ja im se u potpunosti prilagođavam”.
Iako satima radi, posjeta Ljubici i Anđelku joj, kaže, nekad dođe “kao psihički odmor od svega”.
“Desi se da nekad i poslije radnog vremena dođem kod njih na kafu. Redovno se čujemo i uveče. Tako je za svaki praznik i rođendan. Doživljavam ih kao svoju porodicu. Moram da naglasim da oni, kao par, uopšte nijesu zapostavljeni. Imaju svoju porodicu. Ja sam im, ipak, samo sporedna uloga”, rekla je Vukićević.
Kroz šalu kaže da je “teta Ljuba šefica, a da ona i čika Anđelko pomno slušaju”.
“Meni je sa njima sve fino. Za sve njihove potrebe, osim mene, im stoji na raspolaganju i naš sekretar Ranko Saveljić iz Crvenog krsta Danilovgrad. Što god da je za njih potrebno, možemo se njemu i koordinatorki Mariji Grgurović obratiti. Razumni su i tu su da pruže svaku vrstu pomoći”, rekla je.
Odgovarajući na pitanje novinara smatra li da moderni i brzi način života utiče na odnos prema starijima, kaže da su u “80 odsto slučajeva zapostavljeni”.
“Čak i ako imaju porodicu. Hoće li ovo neko nastaviti da radi poslije moje generacije, ja zaista čisto sumnjam... Ovaj posao je zapravo samo osluškivanje. Ako kažu da ne moramo ništa da radimo, mi i ne radimo. Drugi dan ćemo to završiti. Nijesu stari ljudi naporni. Više su naporni mladi, jer nemaju strpljenja, naročito ne za sebe…”, kaže Vukićević.
Uskoro i u Podgorici
Programska koordinatorka u Crvenom krstu Ivana Smolović kazala je “Vijestima” da je ta organizacija najveći licencirani pružalac usluge “pomoć u kući za odrasla i stara lica i odrasla i stara lica sa invaliditetom kojima je potreban IV stepen podrške”.
“U 2025. godini smo proširili licencu na 1.340 korisnika a pruža je 134 saradnice (gerontodomaćice). Korisnici ove usluge žive sami, lošeg su zdravstvenog i materijalnog stanja a jedan od najvećih problema sa kojima se susreću je usamljenost. Najviše korisnika imamo u Nikšiću i Bijelom Polju gdje ovu uslugu pruža 28 gerontodomaćica za približno 280 korisnika”, izjavila je.
Prema njenim riječima, Crveni krst “trenutno ne pruža ovu uslugu u Podgorici, ali je to svakako u planu”.
“Usluga je izuzetno važna jer prije svega smanjuje usamljenost kod starijih. Nekada je gerontodomaćica jedina osoba koja ih posjeti tokom sedmice. Takav je slučaj posebno u manjim sjevernim opštinama gdje je došlo do odliva stanovništva. Ova usluga omogućava starijima da očuvaju i fizičku i mentalnu funkcionalnost i što ljepše provedu starost”, poručila je Smolović.
Bonus video:
