Sama pozicija politike, bavljenje politikom, sigurno je adekvatan teren za ljude koji imaju veliku dozu narcizma u sebi. Neki kažu da niko ne može da bude na poziciji moći dovoljno dugo, a da ne izgubi kontak sa realnošću . I to možemo vidjeti na dnevno političkom niovu čak i u našoj državi i u bliskoj prošlosti, ocijenio je primarijus dr, psihijatar Jovo Đedović govoreći sinoć na građanskoj tribini "Kompleks boga", koju je organizovalo Sportsko-rekreativno društvo "Open water" u Budvi, a kojoj su jedino "Vijesti" od medija prisustvovale.
Đedović, inače direktor Specijalne bolnice za psihijatriju Dobrota, naveo je da kada pričamo o vlasti, da je najbitniji princip - princip smjenjivosti, te da neko ne može da bude suviše dugo na funkciji, a da prije ili kasnije ne razivije "kompleks boga" i izgubi kontakt sa realnošću.
Citirao je riječi nekadašnjeg britanskog premijera Vinstona Čerčila, da je "liberalna demokratija najgori politički sistem koji postoji kada se izuzmu svi ostali".
"Ona ima jedan dobar mehanizam, a to je smjenivost vlasti. Nešto što je, kako kažu istoričari, počeo Džordž Vašington u Sjedinjenim Američkim Državama, koji je poslije dva mandata prekinuo da bude predsjednik, što prije toga u istoriji nije postojalo. Kada je neko prije toga dolazio na vlast, taj je maltene ostajao do svoje smrti. Uvijek je pitanje nasljedstva bilo problematično pitanje. Uvijek je zamjena vlasti dovodila do nemira u državi", naglasio je Đedović.
Dodao je da je problem u našem sistemu koji je vrlo malo meritokratski, a još manje tehnokratski, to što je politika obojila mnoge sfere života.
"Pa onda imate situacije da osoba bez realnog životnog isksutva preuzima da radi neke stvari koje nisu njegova struka, a pri tome je siguran u sebe i sto odsto zna da će završiti na najbolji mogući način. To u kombinaciji sa tolikom vlasti dovodi upravo do takvih komičnih pojava, u krajnjoj liniji Nušić ih opisuje u 'Gospođi ministarki'", kazao je Đedović.
Narcisi zaljubljeni u sopstveni odraz u tuđim očima
Đedović je naglasio da su narcisi zaljubljeni u sopstveni odraz u tuđim očima.
"Osoba koja je suviše dugo na poziciji moći, koja ima suviše dugo taj selebriti status, tu ne pričam samo o političarima, mislim i na poznate sportiste, umjetnike, glumce... oni upravo zbog svih tih silnih okolnosti, da kažem lajkova postopeno gube kontakt sa realnošću i pogrešno sebe procjenjuju . Upravo je to grčka tragedija prepoznavala, svi oni donekle, u manjoj ili većoj mjeri imaju tragičnu sudbinu", kazao je Đedović.
Prema njegovim riječima postoji jedna interesantna studija koju je radio profesor književnosti sa Univerziteta Harvard Stiven Grinblat koji analizira političke okolnosti koje je pisac Viljem Šekspir pokazivao u svojim dramama.
"On je došao do jednog zaključka, koji je po mom mišljenju vrlo primjenjiv na sve okolnosti čak i savremenog svijeta, a to je, naime, da ljudi koji su na poziciji moći u Engleskoj toga vremena nijesu dobro procjenjivali ono što se dešavalo u društvu oko njih. Tu dolazimo do toga da suviše dugo na takvoj poziciji, da li usljed različitih okolnosti, prije ili kasnije vas izbaci iz realnosti. Ne vidim drugi lijek, nego smjena mandata, određeno vrijeme na vrhu pa onda druga osoba", ocijenio je Đedović.
Kako je kazao "kompleks boga" ili kako se često u literaturi i u književnosti spominje "donžuanski kompleks" "je po pravilu i dio nečega što nazivamo narcistički poremećaj ličnosti".
"Star je koliko i ljudski rod i postoje brojni primjeri u književnosti, da počnemo od grčke mitologije, gdje su mnogi tragični junaci grčkih mitova upravo po tome karakteristični. Postoje brojne istorijske ličnosti koje karakteriše taj narcizam, tipičan primjer je Adolf Hitler. Ali, mislim da je bitnije da se sa narcisima srijećemo mnogo više u svakodnevnom životu. Osobe koje se nalaze u našem neposrednom okruženju manifestuju taj poremećaj i u značajnoj mjeri utiču na naš život", istakao je Đedović.
Nedostatak empatije, autoritet prelazi u aroganciju
Kako je dodao Đedović, austrijsko-njemački psihijatar koji se bavio patologijom narcizma Oto Kernberg je tvrdio da razvoju narcističke ličnosti dominanatno pogoduju emotivno hladni roditelji i da je narcis neko ko primarno ima veoma nisko samopoštovanje, bazično je nesiguran u sebe i zato mu je potreban taj grandiozan koncept sopstvene ličnosti da bi na taj način zadovoljio to nisko poštovanje.
"Potrebni su mu i ljudi u okolini koji će lajkovati, da upotrijebim današnji termin, taj koncept i zato je narcisu vrlo bitno kakav će utisak ostavljati na ostale ljude. Međutim, kada pričamo o samopoštovanju, autoritetu, aroganciji, ono što je u suštini, po mom mišljenju bitnija karakteristika te narcističke ličnosti je nedostatak empatije prema drugim ljudima. I upravo iz te karegorije vam izlazi sva ona negativnost te osobe i svo zlo koje te osobe u stanju da učine u svijetu. Jedan od velikih mislilaca 19. vijeka, koji je prilično kontroverzna ličnost danas, da ne pominjemo ime, je rekao da je svaki postupak apriori amoralan ukoliko su drugi ljudi sredstvo a ne cilj", kazao je Đedović. Kako naglašava autoritet je nešto što je dobro, što je lijepo da imamo, kao neki uzor, ideal od koga ćemo učiti.
"Granica kada taj autoritet pređe u aroganciju i postane toksičan, po mom mišljenu je u empatiji. To je granica između benignog i malignog, koji ide u domen psihopatologije. Narcis nije samo neko ko ima visoko mišljenje o sebi, već neko isto tako ko ima izuzetno nisko mišljenje o drugim ljudima, smatra se mnogo boljim od njih i prema njima ne osjeća apsolutno nikakvu empatiju. Oni su njemu samo sredstavo za postizanje odgovarajućeg cilja", tvrdi Đedović.
Kompleks boga dio naše kulturne baštine
Novinar Nemanja Pavićević ističe da kada govorimo o "kompleksu boga", to je nažalost dio naše svakodnevice.
"To je ono što susrijećemno svakoga dana. Kada je riječ o Crnoj Gori, ono što nerado govorimo, to je dio naše istorije, tradicije, a nadam se, da me neće pogrešeno shvatiti i dio kulturne baštine. Svi smo mi svjedoci da kompleks boga, ako je ikada u istoriji bio prisustan, to je baš u ovom trenutku. Ta pojava je prisustna na svim nivoima u društvu. Ako tumačimo na filozofski, naučni način, mi ćemo na izvjestan način pobjeći od stvarnosti. Naša uloga jeste, da utičemo na nešto štose zove 'kompleks boga', ali to je užasno teško. Mnogo razloga, jer u trenutku kada utičete na nekoga ko taj kompleks ima, možete vrlo lako biti izopšteni iz društva. Obično morate doći u koflikt sa osobom koja ima 'kompleks boga', ukoliko imate lično i profesionalno dostojanstvo", kazao je Pavićević.
Dodaje da su mediji u Crnoj Gori i te kako uticali na stvaranje nečega što se zove 'kompleks boga', ali nisu glavni krivci.
"To smo vidjeli u decenijama iza nas i danas vidimo Mi smo, kao mediji bili saučesnici u nekom prethodnom periodu, danas i sjutra ćemo učestvovati u stvaranju ličnosti sa 'kompleksom boga'. Tako izgleda budućnost na ovim prostorima. Ne bih krivicu sveo na medije, već bih je sveo, ako postoji 'krivica', na društvo i birače, jer mi to stvaramo. Zašto mi to stvaramo, postavlja se pitanje. Da li smo mi nesigurni, da li mi nemamo dovoljno znanja, vještina, postavlja se pitanje ko zapravo ne dolazi u sukob sa ljudima koji imaju 'kompleks boga'. Ne dolaze, nažalost, ljudi koji slove kao poltroni, špijuni, koji slove kao neznalice. Oni će uvijek u svakom trenutku sagnuti glavu i nikada neće imati problema. Oni nikada neće imati problem sa ljudima koji imaju taj sindrom jer će uvijek klimati glavom i dijeliti hvalospjeve. Pitam se koja je suština života, ako nemate problema", naglasio je Pavićević.
Vođe kopiramo, tikovima, manirima, Živka Nikolića ostavili da umre od gladi
Nažalost, kako je ocijenio Pavićević, mi volimo vođe da doživljavamo kao nepogrešive, volimo da ih kopiramo i tikovima i manirima i ponašanjem, i akcentom i klimanjem glavom.
Kao primjer na koji način se naše društvo odnosi prema ljudima koji vrijede, Pavićević je naveo Živka Nikolića.
"Mi nećemo ni da mu spomenik podignemo, jer nas je upoznao sa našim slabostima. Nismo svjesni da je on jedna od rijetkih osoba koja je došla do njegoševskih visina. On nas je upozorio, ali mi smo ga prepoznali kao dobar plijen za progon i iskoristili priliku da jednog takvog čovjeka, na takvom nivou etiketiramo kao državnog neprijatelja. On je umjetnik visokog ranga koga nisu spremni svi da prihvate. On je jedan jedini. Kako je zavšrio ? Umro je od gladi. Postavlja se pitanje jesmo li to mi. Kada budem vidio spomenik Živku Nikoliću u svakom gradu u Crnoj Gori, shvatiću da se nešto pozitivno dešava", poručio je Pavićević.
Medijator građanske tribine, član SRD "Open water" Luka Vučković ocijenio je da fotelje truju, te da oni koji sjednu u nju, izgube kompas.
"Nemaju empatiju za društvo, za napredak društva, ti ljudi više ne znaju da misle, zamagljen im je pogled. Potrebne su otvoren liste, pitamo se da li će društvo krenuti na bolje, da imamo princip smjenjivosti vlasti, kako bi se stvarno približili demokratskom društvu. Mediji su ti koji sosptvenom cenzurom, doprinose razvoju 'kompleksa boga', jer izostankom kritike, stvaraju narcisiodne ličnosti koje su opčinjene samim sobom. Šta se to dešava u nama da mi težimo ka tome?", zapitao je Vučković.
Bonus video:
