Spajanje potrebe za postizanjem potrebnog obuhvata vakcinacije u populaciji sa zakonskim odredbama koje zadiru u ljudska prava je neprihvatljivo. Problem je u tako definisanom zakonu, koji od građana traži da se opredijele šta im je od ove dvije opcije važnije. Obje kategorije su podjednako važne i nijedna se ne smije ugrožavati.
To je za “Vijesti” ocijenio akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU), prof. dr Goran Nikolić.
On je, komentarišući novi Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti koji propisuje da nevakcinisana djeca ne mogu da pohađaju vrtić, rekao da stručnjaci javnog zdravlja, zajedno sa svima, treba da se potrude da pronađu rješenja koja ne idu na račun redukovanja ili ukidanja ljudskih prava.
“To ne smijemo uraditi. Problem nije lak. ‘Vaga’ na kojoj je na jednom tasu ugrožavanje javnog zdravlja, a na drugom ljudska prava, ne bi trebalo da postoji. Ona ne može prevagnuti ni na jednu stranu. Rješenje se trenutno ne nazire, ali da je drugačije, ova tema ne bi dospjela u žižu interesovanja javnosti”, ocijenio je.
Nikolić podsjeća da novi Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti predlaže zabranu upisa u predškolske ustanove djeci koja nijesu kompletno vakcinisana. Time se, smatra, uspostavlja “vaga” na kojoj je, s jedne strane, vakcinacija kao osnovna mjera zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, a s druge strane ljudska prava, koja se u ovom slučaju koriste kao sredstvo sankcionisanja. Pred građane se, tvrdi Nikolić, na taj način postavlja dilema: šta je od ove dvije fundamentalne civilizacijske kategorije važnije.
“Vakcinacije (imunizacije) su jedna od najefikasnijih mjera zaštite javnog zdravlja - štite pojedinca od teških oblika bolesti i istovremeno štite zajednicu od širenja zaraznih bolesti. Bez vakcinacija, koje se koriste od kraja 18. vijeka, svijet bi izgledao drugačije. Prema većini analiza, vakcinacija je na prvom mjestu kada se navode fundamentalna otkrića u medicini. Međutim, u posljednjoj deceniji stručnjaci javnog zdravlja, u primjeni vakcinacije, nailaze na problem smanjenog odaziva građana na pozive za imunizaciju, pa obuhvat pada ispod nivoa potrebnog da vakcine budu efikasne u sprečavanju epidemija. Zbog toga pokušavaju da pronađu rješenja”, ističe Nikolić.
Sa druge strane, kazao je da su ljudska prava univerzalna, neotuđiva i nedjeljiva prava i slobode koje pripadaju svakom ljudskom biću.
“Ona obavezuju državu i druge nosioce javne vlasti da ih poštuju (da se ne miješaju), štite (da spriječe povrede od strane drugih) i ispunjavaju (da preduzimaju mjere za njihovo ostvarenje). Jedno od tih prava je i pravo na izbor liječenja, u okviru kojeg postoji i pravo na odbijanje liječenja ili medicinske intervencije. Nažalost u, crnogorskim zakonima su definisane situacije kada se ona, u cilju opšteg dobra, mogu ograničiti. Cilj treba da nam bude da ove izuzetke ne koristimo, a ne da ih proširujemo”, smatra Nikolić.
On ističe da se, u želji da se poveća broj vakcinisanih osoba, pribjegava sankcijama prema onima koji se ne odazivaju pozivima za vakcinaciju. Sankcije se, upozorava, podižu do nivoa ograničavanja ljudskih prava (u ovom slučaju prava na obrazovanje), što je, sa aspekta poštovanja civilizacijskih normi, neprihvatljivo.
Predlog Zakona po kojem nevakcinisana djeca ne mogu da idu u vrtić podnijeli su Skupštini poslanici Albin Ćeman, Dragana Vučević, Dane Marković, Vaso Obradović, Amer Smailović i Nikola Camaj, a usvojen je po hitnom postupku svega desetak dana kasnije, posljednjeg dana decembra.
“Uslov za boravak djece u javnim i privatnim predškolskim ustanovama vaspitanja i obrazovanja je sprovedena obavezna vakcinacija, osim u slučajevima postojanja trajne medicinske kontraindikacije za određenu imunizaciju. Potvrdu o sprovedenoj obaveznoj vakcinaciji može da izda samo izabrani doktor za djecu nadležnog doma zdravlja”, glasi član 42 novog Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.
Dok Fond Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF) ne podržava novi zakon koji uslovljava pristup djeteta obrazovanju vakcinacijom, institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda smatra da država ima pravo da propiše mjere koje će dati bolje rezultate u zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, a koje mogu da budu provjerene putem sudske zaštite.
Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Sarvadei za “Vijesti” je ocijenio da uskraćivanje pristupa predškolskom obrazovanju zbog odluka roditelja dovodi do dvostrukog kažnjavanja djece i tvrdi da se njihov stav o obaveznoj vakcinaciji zasniva na naučnim dokazima i međunarodnom pravu, posebno na Konvenciji o pravima djeteta.
U instituciji Ombudsmana, na čijem je čelu Siniša Bjeković, tvrde da postoji praksa Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu protiv Češke, iz 2021. godine, koja ocjenjuje da obavezna vakcinacija djece protiv devet zaraznih bolesti zadire u pravo na privatnost, ali ne predstavlja kršenje člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima kad je riječ o “pravu na poštovanje privatnog života”.
Iz Ministarstva zdravlja ističu da je predloženo rješenje rezultat jasnih i jednoglasnih preporuka medicinske struke, utemeljenih na epidemiološkim podacima, regionalnoj praksi i principima zaštite ljudskih prava. Kazali su da se Crna Gora suočava sa ogromnim izazovima u prihvatanju imunizacije koji su detektovani od 2014. godine, ali su izrazito naglašeni nakon početka pandemije kovid-19. Ti izazovi se, tvrde, najbolje vide u obuhvatima vakcinacije, gdje je došlo do pada obuhvata skoro svim vakcinama i revakcinama iz redovnog Programa imunizacije, iako je jedanaest vakcina obavezno.
IJZ: Mjera uvedena radi zaštite zdravlja najmlađih
Iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) juče su saopštili da je novim Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti predviđena obavezna potvrda o sprovedenoj obaveznoj vakcinaciji djeteta kao uslov za upis i/ili pohađanje predškolskih ustanova i da se ta mjera uvodi radi zaštite zdravlja.
“Posebno najmlađih, koji su najosjetljiviji za razvoj teških oblika pojedinih zaraznih bolesti, kao i radi smanjenja rizika od pojave epidemija u kolektivima, gdje se infekcije najbrže šire”, kazali su.
Iz IJZ su istakli da slična zakonska rješenja već postoje u zemljama regiona, uključujući Sloveniju, Srbiju, Albaniju i tvrde da su obuhvati vakcinacijom u ovim državama su posljednjih godina na znatno višem nivou nego u Crnoj Gori.
Bonus video:
