Masakr u Baru je jedinstvena nacionalna tragedija i zaslužuje, umjesto aktuelnog marginalizovanja i ravnodušnosti, odnos poštovanja prema mrtvima od Opštine Bar, a posebno od odbornika.
To je “Vijestima” kazao aktivista za ljudska prava i politiku sjećanja Aleksandar Saša Zeković, koji je zajedno s advokatom Koljom Camajem podnio inicijativu da se jedna od ulica u Baru nazove po žrtvama barskog masakra.
Kako sada stvari stoje, ta inicijativa neće ni doći do lokalne skupštine, jer Savjet za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova, prema saznanjima “Vijesti”, za to neće dati zeleno svjetlo.
U predlogu koji su Camaj i Zeković podnijeli prošle godine Opštini Bar piše da je navršeno 80 godina od masakra u Baru kada su, prema zvaničnim vojnim podacima, vansudski pogubljene najmanje 452 osobe, svi muškarci, uglavnom mlađe dobi, porijeklom s Kosova, pretežno albanske nacionalnosti, koji su u Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije (NOVJ) prisilno regrutovani za potrebe nastavka oslobođenja tadašnje zajedničke države i osvajanja Trsta (Italija). Tom prilikom ranjene su najmanje 104 osobe. Taj događaj naziva se i Barski masakr.
“Službeno ćutanje o ovom događaju dugoročno je štetno po koheziju i integrativne politike i neminovno vodi negativnoj reakciji i podsticanju nacionalizma”, poručuje Zeković i dodaje da je na njima, koji se strpljivo trude vratiti ljudsko dostojanstvo nevinim žrtvama rata i socijalističke revolucije, da pomogu svima onima koji imaju i primjenjuju moć nad drugima.
Kako je naveo, to uključuje i da odlučuju u ime drugih, da racionalizuju svoje lično i političko ponašanje i usmjere ga ka društvenom skladu.
“Skupština opštine (SO) Bar ako zaista neosnovano odbija memoraijalizaciju nevinih žrtava kroz imenovanje ulice ili podizanje spomen obilježja, ima društvenu i političku odgovornost da ponudi alternativni put lokalnog suočavanja s prošlošću. To može biti i formiranje privremenog radnog i stručnog tijela koje bi dodatno istražilo tragični događaj, izašlo s određenim nalazom i predlozima njegove memorijalizacije”, ispričao je Zeković “Vijestima”.
Podnosioci inicijative podržavaju otvoreni argumentovani dijalog i konačno uspostavljanje pluralnog višesmjernog sjećanja koje za Bar i Crnu Goru u cjelini mogu biti ljekoviti.
“Uvjeren sam da će doći vrijeme kada ćemo svi skupa, po ovom pitanju, djelovati bitno drugačije, izvan ideološkog psihološkog fenomena. Od civilnog društva, medija, vjerskih zajednica, tijela manjinskih naroda, naučnih ustanova, intelektualaca naročito, očekuje se da ne ćute i zaštite društvene standarde i vrijednosti”, naveo je Zeković.
Podnosioci inicijative su od 1990-tih posvećeni zaštiti ljudskih prava i sloboda. Bili su i funkcioneri Crnogorskog helsinškog komiteta za ljudska prava, a memorijalizaciju zločina u Baru je podržala i jedna od vodećih crnogorskih organizacija za tranzicionu pravdu - Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava.
Taj komitet je ocijenio da zločin do danas nije dobio ni pravni ni istorijski epilog, pa su poručili da “taj događaj, poznat i kao Tivari masakr, ostaje mračna mrlja nad državnim integritetom Crne Gore i nasljeđem antifašističke borbe”. Poručili su i da danas, 80 godina kasnije, Crna Gora više nema izgovor da ćuti.
Krajem decembra 2025. dopunjena je krivična prijava Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), koju je Zeković ranije podnio, protiv starješina Desete crnogorske udarne brigade zbog izvršenog zločina nad prislino mobilisanim regrutima sa Kosova.
Kako je on kazao, zahvaljujući zapisu Vasa Markovog Vujovića, pripadnika brigade, crnogorska i regionalna javnost je u prilici saznati i za nove, do sada i nepoznate detalje ovog zločina.
“U podnijetoj prijavi SDT je naznačeno da je značajan broj ranjenih s Kosova ubijen iz vatrenog oružja kako bi im se olakšale muke jer navodno nije bilo izgleda za njihovo uspješno liječenje. Takođe, pružena su i svjedočenja o pljačkanju mrtvih regruta. Konačno se saznaje, jer je ovaj događaj decenijama uglavnom zataškavan, što se dogodilo sa mrtvim tijelima kosovskih regruta koji su stradali djelovanjem partizanske brigade jer je značajan broj njih ubijen od strane lokalnog stanovništva”, podsjetio je Zeković.
Napomenuo je i da su brojni građani Bara u svojim kućama i štalama sakrivali Albance i Bošnjake i tako ih spasili sigurne smrti. Na osnovu iskaza pripadnika bigade, navodi Zeković, 700 leševa je složeno u vagone, izručeo negdje ispod Sutormana, nasuto benzinom i zapaljeno.
“Memoarsko sjećanje Vasa M. Vujovića je od značaja za dalje rasvjetljavanje masovnog ubijanja regruta sa Kosova i razumijevanje samog konteksta događaja. Ono pruža i različite mogućnosti za proučavanje donošenja odluka u teškim okolnostima i pod intenzivnim stresom, sagledavanje odnosa prema mrtvim tijelima u Crnoj Gori, posebno tretmana mrtvih koji su pripadali islamu, istraživanje moralne opravdanosti držanja i ponašanja vojnika, posebno kod patnje žrtava i olakšanja iste kroz akte milosrđa, uključujući i ubistvo”, zaključio je sagovornik lista.
“Vijesti” su sredinom ovog mjeseca pisale da će se članovi Savejata za davanje imena ulica, koji postoji u sklopu SO negativno izjasniti u odnosu na predlog Camaja i Zekovića i predložiti alternativni način da se oda počast žrtvama i sjećanju na njih u vidu spomen-ploče ili obilježja, što je ranije najavljeno iz Bošnjačkog vijeća.
U Savjetu navodno smatraju da to nije pravo rješenje za komemoraciju žrtava, a razloga što nije adekvatno da bilo ko u Baru, gradu sklada i mira, živi u “Ulici barskog masakra”. Inicijativa još nije zvanično odbijena ali, po svemu sudeći, ona neće ni stići do odbornika SO Bar jer je članovi Savjeta neće ni poslati.
Bonus video:
