Spasilačkoj ekipi doskorašnje Uprave pomorske sigurnosti i upravljanja lukama (UPSUL), koja godinama na moru spašava živote, potrebno je veće razmumijevanje države, ali i psihološka pomoć - jer kući nose bol i tugu za onima koje nijesu mogli da spasu.
To je “Vijestima” kazao Žarko Lukšić, pomoćnik direktora Uprave pomorske sigurnosti povodom odlikovanja “Plavi val Montenegra” koje je dobio od organizacije “Mediteranski centar fotografije”, a koje se tradicionalno dodjeljuje za posebne podvige na moru, skreće pažnju na humanost i djeluje s ciljem afirmacije pomorstva.
Nekoliko akcija traganja i spašavanja je bilo upečatjivo, kazao je Lukšić, i stvorilo trajnu povezanost s porodicama stradalih u moru.
Kao prvu navodi akciju na delti rijeke Bojane, na samoj granici s Albanijom. Tog avgustovskog dana, kako je prepričao, gliser s nekoliko članova posade je pristao na samo ušće rijeke kako bi iskrcao nekoliko osoba.
Međutim, iako je bilo mirno vrijeme, starijoj muškoj osobi je ‘’nevidljivi’’ kurenat rijeke Bojane istrgao kanap iz ruke, i gliser se velikom brzinom odmah odvojio od obale. Kobna greška voditelja čamca je bila što je zaplivao i usljed hladne vode i veoma jake struje rijeke, pojašnjava Lukšić, za par minuta bio udaljen od obale nekih 250 metara, gdje je nestao u moru.
“Ubrzo je angažovan čamac SGP sa rijeke Bojane, ali bezuspješno. Te večeri se pojačao jugo i nije bilo moguće vršiti traganje i spašavanje za bosanskim državljaninom starije dobi. Nakon smirivanja nevremena, kao prvo i veoma izazovno jeste suočavanje s porodicom koja želi da pronađemo tijelo”, kazao je sagovornik.
Uložili su napore i tragali sedam dana bez prestanka ali je to, nažalost, jedini slučaj u kojem nijesu pronašli tijelo osobe koja se utopila.
Lukšić se prisjeća i akcije traganja i spašavanja u slučaju dječaka Nenada, kojeg su talasi na Šetalištu Pet Danica povukli, pa je došlo do utapanja. Tom prilikom je pokrenut Nacionalni plan traganja i spašavanja na moru, pa je za njim potraga trajala jednu sedmicu, do dana pronalska tijela dječaka na hrvatskoj strani Prevlake, na samoj ponti Oštra.
“Svakodnevna akcija se obavljala s velikim brojem državnih plovila, privatnih lica i helikoptera Vojske Crne Gore, a tom prilikom je angažovan i helikopter ‘Frontex’ koji je lociran u Bariju. To je bila veoma kompleksna akcija koja je pokazala jedinstvo svih učesnika i veliku želju da se pronađe tijelo nesretnog dječaka kojeg su talasi progutali u jednoj sekundi”, prisjetio se Lukšić.
I danas taj spasilački tim održava kontakt s Nenadovom majkom, a Lukšić je istakao gest njegovih drugara - sjećaju se i u tu čast obilježavaju njegov rođendan na spomen ploči koja je postavljena na mjestu nesreće.
Svjedoci smrti i tuge
Utapanje moldavske državljanke u Sutomoru je na sve njih ostavilo veliki trag, kaže Lukšić i prepričava da je tog oktobarskog dana neupućeno društvo s tri sup daske krenulo iz Marine Bar u sigurnu smrt’, kada ih je veoma jak jugo brzo bacio od rta Ratac do Golog brda.
“Moldavski državljani su zadnjim atomima snage pokušavali da se domognu sutomorske plaže, ali to je bila greška, jer bi lako došli u zavjetrinu u uvali Maljevik i spasili se. Nažalost, niko nas nije obavijestio na vrijeme, a moj dolazak kući u 15 časova i rutinski pogled na more je bio užasavajući, jer su se dva supa nekako dokopala plaže, ali treći se nazirao iza brda”, ispričao je Lukšić.
Iz Bara je odmah isplovio spasilački čamac SAR-1 i par minuta je falilo da spasu dvije zaostale mlade osobe, koje su morski talasi, prelivajući se, bacili u plitko kamenito područje, gdje im usljed ogromnih talasa niko nije mogao prići s obale. “Pred našim očima se utopila mlada Moldavka. Onda je uslijedio dolazak porodice, traganje danima u očekivanju kada će hemijski procesi u organizmu utopljenika reagovati i prema iskustvu znali smo lokaciju gdje će tijelo isplivati, što se desilo sedam dana od utapanja, kada smo pronašli utopljenicu u uvali Štrbina”, prisjetio se Lukšić.
Uz koordinaciju svih službi UPSUL-ov SAR (potraga i spašavanje) tim je prošle godine, aktivirajući Nacionalni SAR plan, sproveo profesionalnu akciju spašavanja Ivice Kostelića i francuskog državljanina, koji su se previrnuli upravo na istom mjestu gdje su prije par godina izgubili bosanskog državljanina. Bilo im je jasno odmah, po riječima Lukšića, zbog velikih talasa i noćnih uslova da je potrebno hitno angažovanje helikoptera s termalnom kamerom. Spasilački čamac je odmah isplovio iz luke Bar po veoma velikim talasima. Znali su da je vrijeme reagovanja u čuvenom ‘’zlatnom satu’’ bilo od predsudnog značaja.
Čamac je, uz odobrenje albanskih vlasti, ušao u njihove unutrašnje vode i vršio pretragu. Sva koordinacija se obavljala preko Pomorsko-operativnog centra i uz timski rad svih državnih organa uspješno je lociran prevrnuti kajak s Kostelićem i Francuzom na nekih 2,5 kilometara od obale. Tada bliži čamac Mornarice VCG ih je pokupio i transportovao ka luci Bar.
Fali podrške i spasilaca
SAR tim UPSUL-a je mlad, pun volje za poslom, poručio je Lukšić, i naglasio da rezultate postižu timski “jer jedino tako ova služba može funkcionisati”.
Nažalost, ocijenio je, država nema sluha i spasiocima na moru je potrebna veoma važna psihosocijalna podrška zbog stresnih situacija i izlaganju rizika prilikom obavljanja složenih akcija.
Malobrojna SAR ekipa je prošla razne emotivne situacije - od onih ‘’komičnih’’ pa do traganja nestalim licima dok porodice očekuju da se oni pronađu.
“Bilo je situacija kada smo su zajedno tragali po desetak dana i pronalazili utopljenike, nestale osobe koje su plutale po nekoliko mjeseci do naše obale. Sve to svakako ostavlja psihosocijalne posljedice na sve nas, jer ovaj posao se ne može voditi samo kao ‘radna obaveza’, već prvenstveno voljeti i biti sve vrijeme uz more. Naše zajedničko ogromno iskustvo, koje je sticano bezbrojnim isplovljenjima, traganjem i spašavanjem osoba, pružanja medicinske pomoći, učestvovanje u humanitarnim akcijama, te davanja asistencija svim državnim organima zaduženim za oblast mora i ekologije, nas je dovelo do visoko profesionalnog SAR tima”, poručio je Lukšić.
Imaju savremenu specijalnu opremu, dodao je, čija plovila, od poziva za pomoć preko Pomorsko-operativnog centra do pokretanja internih procedura, isplovljavaju za deset minuta. Posao spasioca na moru je veoma zahtjevan, pa Lukšić kaže da oni jednim dijelom i ‘’volontiraju’’ svojom posvećenošću, jer i kada nijesu u smjeni dolaze da pruže ruku podrške kolegama.
“Stoga je potrebno snažnije podržati i obezbijediti dovoljan broj spasilaca i operatera u Pomorsko-operativnom centru, jer neminovna smjena generacija dolazi”, kazao je Lukšić.
Za pet godina spasili preko 400 ljudi
Podaci bivšeg UPSUL-a pokazuju da je ta služba od 2020. do kraja 2025. godine spasila 424 osobe i 90 plovnih objekata. “Lični rekord” su oborili 2023. kada su spasili čak 87 osoba, a prošle godine su spasili 71 osobu.
Smrtno stradalih od posljedica utapanja bilo je znatno manje - 24 za period od pet godina. U 2020. godini na ovaj način je život izgubilo dvoje ljudi, u godini poslije toga njih petoro, u 2022. je na moru stradala jedna osoba, u 2023. njih sedam, u godini poslije toga šest i petoro izubljenih života bilo je u prošloj 2025. godini.
Medicinska pomoć na moru je u tom periodu tražena 31 put, a “distres poziva” i učestvovanja u traganjima i spašavanjima u zoni odgovornsti je bilo 174.
Bonus video:
