Ministarstvima u Vladi Crne Gore, prošle godine mjesečno je stizalo u prosjeku 11 zahtjeva za slobodan pristup informacijama (SPI), saopštili su iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT), dodajući da vlast administrativne poteškoće ne bi smjela da koristi za derogaciju prava na SPI.
Zamjenica izvršnog direktora CDT-a Milena Gvozdenović kazala je, prema podacima koje su sakupili, na adrese 18 ministarstva prošle godine stigao 2391 zahtjev.
"U prosjeku, ministarstva na svaki četvrti zahtjev nijesu odgovorila u zakonskom roku", navela je Gvozdenović.
Ona je rekla da je najveći broj zahtjeva primilo Ministarstvo unutrašnjih poslova (925), potom Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (226) i Ministarstvo javne uprave (165), dok je javnost najmanje bila zainteresovana da putem zakona dođe do informacija o radu Ministarstva javnih radova (21) i Ministarstva dijaspore (27).
Prema riječima Gvozdenović, na primjeru MUP-a, kao ministarstva sa daleko najvećim brojem zahtjeva, najbolje se vidi razmjera opterećenja.
Kako je pojasnila, to ministarstvo je u prosjeku primalo oko 77 zahtjeva mjesečno, odnosno tri do četiri zahtjeva dnevno.
"Prema dostupnim podacima, u MUP-u je za poslove slobodnog pristupa informacijama sistematizovano šest izvršilaca, dok su u vodiču za slobodan pristup informacijama načelnik i još dva službenika navedeni kao lica zadužena za rješavanje zahtjeva", kazala je Gvozdenović.
Ona je istakla da je protiv MUP-a pokrenuto 379 žalbi zbog ćutanja uprave.
"Nije sve crno-bijelo, jer zahtjevima za SPI mogu se tražiti znatno obimnije informacije nego što je to bilo u našem slučaju, ali upravo zato zakon predviđa mogućnost produženja roka za odlučivanje – za dodatnih osam dana, kada je informacija obimna ili zahtijeva složeniju obradu", navela je Gvozdenović.
Ona je pojasnila da zaposleni u tom slučaju imaju na raspolaganju ukupno 23 dana da odgovore na zahtjev za SPI.
"Osim toga, svaki organ vlasti ima zakonsku obavezu da odredi lice koje je zaduženo za rješavanje po zahtjevima za slobodan pristup informacijama, kao i lice koje ga mijenja u slučaju njegovog odsustva", dodala je Gvozdenović.
Ona je rekla da broj službenika, kojem je to u opisu posla, varira od jednog do 18 sa zamjenama, koliko ih je određeno u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.
"Treba imati u vidu i da Zakon obavezuje institucije da budu proaktivno transparentne i taksativno navodi koje su to informacije koje moraju da se nađu na sajtu svakog ministarstva, što ostaje kao najefikasniji način za smanjenje broja zahtjeva", rekla je Gvozdenović.
Kako je dodala, što je institucija transparentnija, to je manja potreba da se putem zakona traže informacije o njenom radu.
"Uprkos ovome, u crnogorskoj javnosti godinama se gradi potpuno drugačija slika – da institucije ne uspijevaju da se izbore sa ogromnim brojem zahtjeva za SPI", kazala je Gvozdenović.
Ona je ukazala na primjer Ministarstva pomorstva, iz kojeg su u odgovoru na zahtjev CDT-a, pojasnili da brojka od 17 postupaka, od čega 15 zbog ćutanja, koji su pokrenuti protiv tog ministarstva “ne odražava realno stanje stvari i otvorenost tog resora prema "pravu javnosti da zna"”, već da su “posljedica docnje (lat. mora) dostavljanja podnesaka, a nikako posljedica neažurnosti javnopravnog organa”.
"CDT je putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama tražio od Generalnog sekretarijata Vlade i ministarstava podatke o ukupnom broju zahtjeva koje su primili u 2025, uz detalje kako su po njima postupali", kazala je Gvozdenović.
Ona je rekla da nijesu uspjeli od GSV-a i sedam ministarstava da dobiju informacije o njihovom postupanju po zahtjevima za SPI.
"Tri ministarstva su odbila da pruže podatke, a od četiri nikada nijesmo dobili odgovor", rekla je Gvozdenović.
Ona je naglasila i da su, prilikom prikupljanja podataka, u više navrata, kroz telefonske pozive ili mejlove, podsjećali ministarstva na njihovu zakonsku obavezu da dostave tražene podatke.
Gvozdenović je ukazala i na to da GSV, Ministarstvo finansija, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo energetike i rudarstva, Ministarstvo sporta i mladih nijesu odgovorili na upit CDT-a o broju zahtjeva koje su primili u prošloj godini i postupanju po tim zahtjevima.
Prema riječima Gvozdenović, od jula ove godine, moraće da plate da bi saznali čak i takvu, bazičnu informaciju o radu ministarstava i GSV-a.
Kako je pojasnila, na predlog Pokreta Evropa sad (PES), u Zakon o SPI ušla je odredba po kojoj u slučaju pokretanja postupka pred sudom zbog ćutanja ministarstava, svaka stranka plaća svoje troškove – pa čak kad sud potvrdi da je ćutanje ministarstava nezakonito.
"Ostavljamo građanima i građankama Crne Gore da sami zaključe šta će se dešavati kada NVO bude tražila od ministarstava malo “delikatnije” informacije od toga koliko su zahtjeva za SPI primila u prošloj godini", navela je Gvozdenović.
Kako je istakla, tri ministarstva – Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera – odbila su da CDT-u pruže informacije o svom postupanju po zahtjevu za SPI, tumačeći da to podrazumijeva sačinjavanje nove informacije.
"Devet od 21 ministarstva koja su odgovorila na naše zahtjeve dostavilo je odgovore tek nakon isteka zakonom propisanog roka od 15 dana", rekla je Gvozdenović.
Ona je naglasila da pravdanje uskraćivanja prava na SPI administrativnim poteškoćama unutar organa vlasti poput, na primjer, nedostatka ljudskih resursa ili kompleksnosti organizacije podataka, ne bi smjeli da se koriste za derogaciju prava na slobodan pristup informacijama.
"U Crnoj Gori godinama slušamo da se organi vlasti baš iz takvih razloga ne mogu izboriti sa navodno ogromnim brojem zahtjeva, dok je zloupotreba prava od strane nekih pojedinaca dovela i do rješenja koje faktički ograničava pravo na slobodan pristup informacijama, odnosno pravo na pristup sudu", rekla je Gvozdenović.
Ona je podsjetila i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj se cijeni okolnost da li su tražene informacije „spremne i dostupne“, odnosno da li se već nalaze u posjedu organa vlasti i ne zahtijevaju dodatno prikupljanje ili obradu podataka.
"Istovremeno, sud odbacuje pozivanje vlasti na očekivane poteškoće u prikupljanju informacija kao osnov za odbijanje pristupa, naročito kada su te poteškoće posljedica prakse samog organa vlasti", zaključila je Gvozdenović.
Bonus video:
