Kotorski Osnovni sud poništio je poravnanje koje je prije skoro šest godina zaključeno između državnog preduzeća Morsko dobro i privatne kompanije “Navar INC” u vezi sa korišćenjem više državnih parcela na pjeni od mora u tivatskom naselju Bonići.
Sutkinja Andrijana Zečević Vukićević krajem februara presudila je da je to poravnanje ništavo i da ne proizvodi pravno dejstvo.
Poništenje poravnanja, koje je u novembru 2020. zaključeno u sudnici bivše sutkinje kotorskog Osnovnog suda Marije Bilafer, tražila je država, tvrdeći da “nije moglo biti zakonitog uređivanja međusobnih prava i obaveza između državnog i privatnog preduzeća u pogledu predmetnih nepokretnosti, niti da je ‘Morsko dobro’ moglo samostalno i neovlašćeno raspolagati tim pravima”.
Prema informacijama “Vijesti”, u maju bi trebalo da se održi i pripremno ročište u Privrednom sudu po tužbi države protiv “Morskog dobra” i kompanije “Navar”. Država je od Privrednog suda tražila da poništi ugovor koji je ta državna firma bez saglasnosti Vlade prije više od dvije decenije sklopila s privatnikom, dozvolila mu da koristi i upiše se kao korisnik u “B” listu listova nepokretnosti nad više od 14.000 metara kvadratnih na pjeni od mora u tivatskom naselju Bonići.
Specijalno državno tužilaštvo od početka 2021. istražuje poslovanje kompanije “Navar” i Morskog dobra, a tada je saopšteno da je saslušavano više bivših čelnika tog državnog preduzeća i zaposlenih u Upravi za nekretnine, pod sumnjom da su zloupotrijebili službeni položaj, dok je vlasnik tivatskog brodogradilišta “Navar” Branko Zgradić osumnjičen da je počinio krivična djela zloupotreba službenog položaja putem pomaganja u produženom trajanju i zloupotreba položaja u privrednom poslovanju.
Specijalni tužioci sumnjaju da je Zgradić neosnovano, u poslovnim transakcijama svoje kompanije s preduzećem Morsko dobro, u periodu od 2009. do 2015. godine, uspio upisati svoju firmu kao vlasnika nepokretnosti na obali mora u Tivtu površine oko 14,5 hiljada kvadrata, a koje su državna svojina Crne Gore. Donesena je naredba o sprovođenju istrage, a predmet, prema informacijama “Vijesti”, još nije zaključen bilo kakvom odlukom tužilaštva.
Zgradić je tada tvrdio da nikada nije učinio bilo što nelegalno u vezi s tridesetogodišnjim radom svoje firme u Bonićima i da za sve što je “Navar” tamo radio i objekte, koje je u međuvremenu ta firma napravila, posjeduje uredne dozvole i obimnu dokumentaciju, kao i da nikada nikome u državnim organima i ustanovama nije davao mito.
Specijalno državno tužilaštvo je 2024. obustavilo istragu protiv bivše sutkinje Bilafer, koju su prethodno teretili da je postupajući u predmetu prvo odbila tužbu Morskog dobra, kojom je traženo da se izbriše pogrešan upis prava korišćena lokalne luke “Bonići” firmi “Navar INC” Branka Zgradića iz Tivta, a potom da je u novembru 2020. godine stavila van snage tu presudu i zaključila poravnanje između stranaka u postupku.
Specijalna tužiteljka Nataša Bošković tada je ocjenila da ne postoje dokazi da je Bilafer počinila krivično djelo zloupotrebe sužbenog položaja.
Koncesija nikada nije dodijeljena
Prema presudi kotorskog suda u koju “Vijesti” imaju uvid, sutkinja Zečević Vukićević ocijenila je da poravnanje između državnog preduzeća i “Navara” treba poništiti jer je predmet bio “uređivanje prava i obaveza u vezi sa korišćenjem morskog dobra, koje predstavlja javno dobro u državnoj svojini”.
“…Kojim se može raspolagati isključivo na način propisan zakonom, što u konkretnom slučaju nije ispoštovano. Sud nalazi da su stranke poravnanjem pokušale da urede pravni odnos koji je mogao biti zasnovan jedino na osnovu važeće koncesije, koja u momentu zaključenja poravnanja nije postojala…”, stav je Zečević Vukićević.
U presudi se podsjeća da je za davanje koncesije u zoni morskog dobra nadležna Vlada Crne Gore, uz saglasnost Skupštine. Navodi se da “u konkretnom slučaju nije sporno da predmetne nepokretnosti predstavljaju morsko dobro u državnoj svojini, niti da se iste koriste kao brodogradilišna luka, kao i da je za njihovo zakonito korišćenje neophodno pribaviti koncesiju u skladu sa Zakonom o koncesijama i Zakonom o lukama”.
“…Te da se ista daje po unaprijed propisanom postupku, koji uključuje javno nadmetanje ili izuzetke jasno određene zakonom, pri čemu se koncesija ne može smatrati dodijeljenom dok odluka ne dobije saglasnost Skupštine i ne stupi na snagu…Takođe, iz izvedenih dokaza proizilazi da postupak dodjele koncesije nije okončan, jer odluka o dodjeli koncesije nije dobila saglasnost Skupštine, pa samim tim nije ni stupila na pravnu snagu, što znači da tuženi II reda (‘Navar INC’) u momentu zaključenja spornog sudskog poravnanja nije imao pravni osnov za korišćenje predmetnih nepokretnosti u svojstvu koncesionara”, precizirano je u presudi.
U presudi je naglašeno da “predmetno sudsko poravnanje ne predstavlja samo uređivanje međusobnih obligacionih odnosa u pogledu naknade za korišćenje morskog dobra, kako to tvrde tuženi, već da isto u suštini zadire u pitanja korišćenja državne imovine i uređivanja prava na morskom dobru, koja su zakonom strogo uređena i ne mogu biti predmet slobodnog raspolaganja stranaka”.
“Sud posebno cijeni činjenicu da su predmetne nepokretnosti u državnoj svojini i da predstavljaju dobra u opštoj upotrebi, koja uživaju poseban pravni režim, te da se na njima mogu sticati samo ona prava koja su zakonom predviđena i u postupku propisanom zakonom. U tom smislu, sud nalazi da je Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore, moglo zaključivati ugovore o korišćenju morskog dobra u okviru svojih zakonskih ovlašćenja, ali ne i uređivati pitanja koja se odnose na dodjelu koncesije i stvarnopravni status nepokretnosti, za šta nije nadležno. Takođe, sud cijeni da činjenica da je tuženi II reda bio upisan u katastarskim evidencijama kao nosilac određenih prava ne znači da su ta prava zakonito stečena, niti da su mogla biti predmet poravnanja u obimu u kojem su uređena spornim poravnanjem, imajući u vidu pravni režim morskog dobra”, zaključeno je u presudi.
Državna svojina kao osnivački ulog
U drugom slučaju protiv “Morskog dobra” i “Navara”, država pred Privrednim sudom traži da se poništi ugovor o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću naziva “Navar Incorporated” sa sjedištem u Tivtu, koji su državna i privatna firma sklopili u maju 2000. godine.
Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa u tužbi iz 2024. tvrdi da Morsko dobro nije ni zakonom niti odlukom Vlade bilo ovlašćeno da prilikom osnivanja društva ‘Navar Incorporated’ kao osnivački ulog unese pravo korišćenja na državnim parcelama.
“Niti bilo koje drugo imovinsko pravo, shodno kojem pravnom poslu je tuženi drugog reda u evidenciji katastarskog operata upisan u B listu kao korisnik”, naglašeno je u tužbi.
Radi se, navodi u tužbi, o nepokretnostima koje predstavljaju morsko dobro s objektima, kao i priobalnom morskom pojasu, kojima državno Morsko dobro samo upravlja, a ne njima i raspolaže.
“…Pa iste nije moglo da, kao osnivački ulog i udio u društvu, prenese na drugog osnivača, ovdje drugotuženog. Sve prethodno iz razloga što vlasnik tih nepokretnosti nije bio prvotuženi, već tužilja - Crna Gora i s istima raspolaže Vlada Crne Gore, dok je Morsko dobro samo lice koje upravlja tim nepokretnostima, ali na osnovu odluke i saglasnosti Vlade Crne Gore, koje u konkretnom ne postoji”, obrazloženo je.
Pripremno ročište u tom predmetu zakazano je za maj.
Pogledajte još:
