Nedjelja ujutro. Negdje između pet i šest naglo se budim. Odmah mi je u glavi hiljadu stvari koje treba uraditi- skačem iz kreveta. Tako je već godinama. Veš, pas, doručak. Idem na trčanje i razmišljam o predstojećoj nedjelji i o tome koliko će biti naporna. Umorna sam. Zapravo, uvijek sam umorna.
Ubrzo zatim moj sin mi kaže da je izgubio bankovnu karticu. Sitnica. Zapravo. Ali u meni puca film. Ne mogu da prestanem da plačem i kažem mužu da sam gotova sa ovim životom. „Možeš li da se brineš za naše dijete ako mene više ne bude?“
Beznačajan okidač. I upravo me to plaši. Ali misli o samoubistvu me ne uznemiravaju - naprotiv. Donose mi smirenje. Djeluju kao rješenje, izlazna strategija iz života koji ne donosi radost, koji se osjeća samo još težak, prazan i iscrpljujući.
„Depresija" kod mene izgleda drugačije
Prije dve godine dijagnostikovana mi je depresija. Jednom nedjeljno idem na terapiju. Dugo sam mislila da je to dovoljno. Na kraju krajeva, uvijek sam mogla da idem na posao, da brinem o porodici i domaćinstvu i da održavam društvene kontakte.
Sada sam u dnevnoj klinici i okružena ljudima kojima je ogroman napor da isprazne mašinu za sudove. Koji nekih dana uopšte ne ustaju iz kreveta. Koji već dugo ni ne pomišljaju na posao ili sport.
Moj problem je suprotan: što mi je gore, to se brže krećem i jurim kroz svakodnevicu. Negdje čujem izraz „visokofunkcionalna depresija“. Ovdje nedostaje usporenost koja često prati depresiju. Oboljeli djeluju radno sposobno i produktivno. Taj izraz opisuje kako ja doživljavam svoj život: kao noćnu moru prilagođenu efikasnosti.
Depresija je depresija
U međunarodnoj klasifikaciji bolesti, tog pojma nema. Dakle, ne radi se o zvaničnoj dijagnozi koju postavljaju psihijatri ili psiholozi. Ulrih Hegerl je psihijatar i predsjednik uprave Fondacije za pomoć oboljelima od depresije i prevenciju samoubistva u Njemačkoj. Depresija je depresija, kaže on.
„Ne pridajem mnogo značaja izrazu ‘visokofunkcionalna depresija’, to je pomodna riječ kakvih uvijek ima.“
To što ljudi uprkos depresiji dugo nastavljaju da funkcionišu objašnjava njihovom ličnošću:
„Ljudi koji pate od depresije često su osobe koje su tu za druge, koje se angažuju, koje su veoma odgovorne, ne žele nikoga da razočaraju i zato često i posljednjim snagama nastavljaju da postižu rezultate.“
Kod kuće se onda potpuno iscrpljeni sruše u krevet, kaže Hegerl. I tada je sa produktivnošću gotovo.
„Osjećaj iscrpljenosti, trajna unutrašnja napetost, osjećaj krivice, poremećaji apetita, problemi sa snom, sklonost pretjeranom razmišljanju - sve tipične simptome depresije nalazimo kod ljudi sa ‘visokofunkcionalnom depresijom’ kao i kod svih drugih“, kaže psihijatar.
I Danijel Hajs, specijalista psihijatrije i psihoterapije i šef odeljenja za opštu psihijatriju u klinici LVR u Bonu, u praksi ne koristi taj izraz. U klinici se govori o blažoj, srednjoj ili teškoj depresiji.
„U ICD-10 ne nalazimo visokofunkcionalnu depresiju. To, međutim, ne znači da ona ne postoji“, kaže Hajs. Moguće je da ljude koji ispunjavaju dijagnostičke kriterijume za depresiju, ali uprkos tome uspijevaju da vode svakodnevni život, uopšte ne srijećemo u bolnici. Tamo češće dolaze ljudi koji više ne mogu da ispunjavaju svakodnevne zahtjeve i slome se.
Na milimetar od potpunog sloma
„Najveća zabluda je da se nečija patnja umanjuje samo zato što ta osoba spolja deluje uspešno ili produktivno“, kaže Adriana Mekalars, doktorka psihologije u mreži klinika na Floridi, koje se bave liječenjem mentalnih poremećaja.
Smatra da pojam „visokofunkcionalna depresija“ može pomoći da se ovaj oblik učini vidljivijim - oblik koji se često previđa. Čak i među samim oboljelima. Mnogi misle: dok god uspijevam da ustanem i obavljam svoje obaveze, ne može biti tako loše.
Ali to je opasno: depresija je najčešći uzrok samoubistava u Nemačkoj.
Adriana Mekalars se takođe protivi pretpostavci da je visokofunkcionalna depresija automatski blaži oblik bolesti. „Neki ljudi, kada imaju simptome depresije, postaju pretjerano aktivni ili prekomjerno produktivni — kao način da se nose s tim simptomima.”
Tako sam to i sama doživljavala. Mislila sam: ako sve obavim brzo, spisak obaveza biće kraći i smanjiće se moj osjećaj preopterećenosti. Ako ostanem u pokretu, tek uveče ću biti umorna i moći ću da zaspim. Ako dovoljno radim, mogu da držim pod kontrolom taj mučni osjećaj krivice koji stalno osjećam - prema porodici, kolegama i koleginicama, prijateljima i prijateljicama.
„Organizovano ništa ne raditi“
To funkcionisanje i stalno postizanje rezultata, koje društvo visoko vrednuje, može biti oblik odvraćanja pažnje, kaže Danijel Vagner. On je psihološki psihoterapeut sa sopstvenom ordinacijom u Kelnu.
Kada se duboka patnja depresije skriva iza visokog učinka i uspjeha, to je često zato što se izbjegavaju tišina i mir „u kojima postaje očigledno stanje koje je teško podnijeti“, kaže Vagner.
U bihejvioralnoj terapiji se zato sa takvim ljudima radi na tome da osjete, da im se omogući pristup emocijama i da im se dozvoli oporavak. Vježbe pažnje upravo tome služe — psihoterapeut to naziva „organizovano ništa ne raditi“.
U psihoanalizi se ide dublje i postavlja se pitanje: zašto je to tako? Koja je ta „krivica“ koja pokreće takvu aktivnost?
Ipak, u bihejvioralnoj terapiji mogu pomoći i vježbe disanja ili vođene meditacije u kojima nije cilj nešto promijeniti, već samo biti prisutan i posmatrati. Vagner kaže da takve faze oporavka planski uključuje u dnevni raspored svojih pacijenata.
Bjekstvo od suočavanja sa sobom
Slično su uradili i psiholozi u klinici. Dobila sam nedjeljni plan pomoću koga treba svakodnevno da strukturiram vrijeme: posao, domaćinstvo, sport i stvari koje mi pričinjavaju zadovoljstvo i koje mi koriste. Za mene je upravo ta posljednja tačka i dalje najveći problem i najbolnije mjesto.
U tišini mi misli postaju glasnije, a osjećanja neprijatnija. Najradije bih ponovo počela da jurim , i pobjegla od odgovornosti da se suočim sama sa sobom. To znači: stati, izdržati, ne raditi ništa.
Ovaj tekst obrađuje teme poput depresije i samoubistva i može biti emocionalno zahtjevan. Ako se i sami osjećate pogođeno ili imate misli o samoubistvu, važno je da potražite pomoć.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
