Muriel i Kolašin - neobjašnjiva priča: Inženjerka iz Belgije, svjetska putnica, zaljubljenica u tango

Internacionalni Tango kamp svake godine dovede u Kolašin ljude koji energijom, životnim iskustvima i vrijednostima učine da se grad promijeni, ili pokaže svoje najljepše lice. Gotovo svaki od učesnika i učesnica može biti zanimljiv sagovornik ili kazati rečenicu o tome koliko je, naizgled, neobična veza Kolašina i tanga, u stvari prirodna i čvrsta.

Belgijanka Muriel Fourcroy je industrijska inženjerka iz Belgije, svjetska putnica, zaljubljena u tango, ali i u Kolašin. Za “Vijesti” priča da je “po ocu Belgijanka, po majci Čađanka, radi kao poslovna analitičarka za njemačku kompaniju”. Međutim, iza poslovne karijere krije se sasvim drugačiji način života.

Gotovo polovinu godine provodi u Briselu, dok drugu putuje svijetom sa svojim četvorogodišnjim sinom, koji je do sada obišao čak 18 država na četiri kontinenta. Kako kaže, putovanja su je naučila da ono što najviše voli nijesu samo nove destinacije, već avantura, upoznavanje ljudi, kultura i drugačijih pogleda na svijet.

Za sebe kaže da neke od najvažnijih životnih odluka donosi isključivo na osnovu intuicije. Upravo su je takve odluke odvele na mjesta koja nikada nije planirala da posjeti.

Kao dijete okušala se u brojnim sportovima i hobijima - od jahanja i baleta, do tenisa i atletike. Ipak, prekretnica se dogodila 2010. godine, kada je otkrila orijentalni ples.

“Moja učiteljica nije nas učila samo tehnici. Svaki čas bio je mnogo više od plesa - bio je lekcija o životu. Po završetku studija u Belgiji osjetila sam da mi nedostaje nešto što akademski život nije mogao da pruži. Pomislila sam, možda bi trebalo da odem u Buenos Ajres i naučim tango”, priča Belgijanka.

Bez mnogo razmišljanja, spakovala je kofere. Četiri mjeseca plesala je tango svakoga dana i tada je shvatila da ples za nju nije samo umjetnost.

“Ples je način da izrazimo emocije koje često ne možemo da pretočimo u riječi, prema sebi, prema drugima, a možda i prema cijelom univerzumu”.

Kasnije ju je jedna knjiga odvela u Liban, gdje je upisala master studije na Američkom univerzitetu u Bejrutu. Međutim, ljubav prema tangu bila je toliko jaka da je uspjela da ubijedi univerzitet da uspostavi program razmjene sa Univerzitetom u Buenos Ajresu, gdje je provela još godinu usavršavajući ples.

San i jedan trg

Po mnogo čemu autentična i neobična sagovornica “Vijesti” priča da je prije šest godina sanjala grad u kojem nikad nije bila.

“Prije šest godina sanjala sam izuzetno živ san. U njemu se nalazio jedan trg, ispunjen detaljima koje nikada nijesam zaboravila. Nijesam znala gdje se to mjesto nalazi, ali mi je ostalo duboko urezano u sjećanju. Prošlog ljeta, gotovo slučajno, prijavila sam se na Kolašin Tango Summer Camp. Plan je bio jednostavan - sedmica tanga, a zatim kratko putovanje kroz Crnu Goru, Albaniju i Kosovo. Međutim, čim sam prvog dana izašla na glavni gradski trg u Kolašinu, ostala sam bez riječi”, sjeća se Belgijanka.

U centru Kolašina, kaže, shvatila je da to mjesto poznaje “jer ga je vidjela u svom snu od prije šest godina”. Taj trenutak je za Muriel bio “najznačajnije tango iskustvo koje je doživjela”.

“Tokom cijelog festivala pratila me je samo jedna misao - upravo ovdje treba da budem. Po završetku kampa nijesam bila sigurna da li da se vratim. Plašila sam se da se tako snažno iskustvo ne može ponoviti. Pitala sam se da li je moguće da se takva magija dogodi samo jednom. Međutim, postoje osjećaji koji su jači od svake sumnje. Zbog toga sam i ovog ljeta ponovo u Kolašinu”, kaže sagovornica “Vijesti”.

Svjesna je, objašnjava, “da se neke odluke ne mogu objasniti logikom”. Zbog toga sluša osjećaje koji su je ponovo doveli u Kolašin.

Priča zanimljive Belgijanke samo je jedna od onih koje su priče tangerosa o plesu, putovanjima, trenucima kada ih jedino intuicija vodi. No, mnogi tangerosi mogu ispričati na taj način i priču o mogućnostima i potencijalima Kolašina, koje često ne vide oni kojima je taj grad stalna adresa.