Gutić: Uvođenje socijalnih radnika u obrazovni sistem ulaganje u mentalno zdravlje djece i zaštitu od nasilja

Uvođenje socijalnih radnika u obrazovne ustanove nije samo pitanje kadrovskog jačanja škola, to je ulaganje u mentalno zdravlje djece, zaštitu od nasilja i veću socijalnu uključenost, rekao je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiju Damir Gutić.

Gutić je to kazao na predstavljanju studije „Analiza postojećih potreba u obrazovnim ustanovama, sa posebnim fokusom na izazove sa kojima se suočavaju učenici, roditelji i školski kadar u cilju potvrđivanja opravdanosti za angažovanje socijalnih radnika u obrazovnom sistemu“.

On je rekao da način na koji se danas odgovara na potrebe djece i mladih, "određuje kakvo ćemo društvo graditi u budućnosti”".

“Zato je naša zajednička obaveza da razvijamo sistem koji će prepoznati potrebe svakog djeteta, pružiti pravopremenu podršku i omogućiti jednake šanse sa razvoju i obrazovanje”, dodao je Gutić.

On je naveo da su škole prostor u kojima se prepoznaju i rješavaju brojni socijalni, porodični razvojni izazovi.

"Od problema mentalnog zdravlja, vršnjačkog nasilja i zanemarivanja do siromaštva, socijalne isključenosti i poteškoća u učenju. U takvim okolostima postaje jasno da nijedan sistem ne može sam odgovoriti na složene potrebe djece”, kazao je Gutić.

Prema njegovim riječima, zato multidisciplinarni pristup predstavlja jedini održivi model rada.

“U tom timu socijalni radnici imaju posebnu ulogu. Oni predstavljaju vezu između škole, porodice, sistema socijalne i dječje zaštite, zdravstvenih ustanova i lokalne zajednice, doprinoseći pravovremenom prepoznavanja problema i njihovom sistemskom rješavanju”, naveo je Gutić.

On je kazao da je posebno značajna uloga socijalnih radnika u radu sa djecom iz ranjivih kategorija, naročito iz romske i egipćanske zajednice, djecom koja žive u riziku od siromaštva, sa iskustvom nasilja ili zanemarivanja, kao i onima kojima je potrebna dodatna podrška kako bi ostvarila pravo na kvalitetno obrazovanje i puno učešće u društvu.

Prema riječima Gutića, iz tog razloga su pokrenuli istraživanje.

“Naš cijlj nije bio da unaprijed potvrdimo određeno rješenje, već da na osnovu činjenica, podataka i iskustava svih relevantnih aktera, sagledamo stvarne potrebe cjelokupnog sistema i mogućnosti za njegovo unapređenje”, dodao je Gutić.

On je naveo da je istraživanje obuhvatilo analizu postojećih potreba u obrazovnim ustanovama, prikupljanje podataka kroz razgovore i konsultacije sa stručnim službama, centrima za socijalni rad, upravama škola, nastavnicima, učenicima i roditeljima.

Gutić je dodao da su analizirana i iskustva država u kojima socijalni radnici predstavljaju sastavni dio školskih timova, kao i kadrovski i finansijski kapaciteti potrebni za primjenu takvog modela u Crnoj Gori.

On je rekao da posebnu vrijednost istraživanju daje činjenica da je sprovedeno u sedam crnogorskih opština, u Pljevljima, Beranama, Podgorici, Nikšiću, Herceg Novom, Budvi i Ulcinju.

“Čime su obuhvaćene različite sredine i različiti izazovi sa kojima se suočavaju škole i lokalne zajednice”, dodao je Gutić.

On je naveo da rezultati predstavljaju važan korak ka donošenju politika zasnovanih na dokazima.

“Oni će nam pomoći da bolje razumijemo gdje postoje najveće potrebe, koje usluge nedostaju i na koji način možemo unaprijediti međuresornu saradnju”, kazao je Gutić.

On je kazao da uvođenje socijalnih radnika u obrazovne ustanove nije samo pitanje kadrovskog jačanja škola.

“To je ulaganje u prevenciju, mentalno zdravlje djece, u zaštitu od nasilja, u veću socijalnu uključenost i stvaranje uslova da svako djete ostvari svoj puni potencijal”, poručio je Gutić.

Ombudsman Siniša Bjeković rekao da je institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda odavno primijetila da je sistem podrške djeci, pogotovo onih ranjivih grupa, ključan u ne samo njihovom razvoju u sistemu obrazovanja, nego u svim periodima njihovog života.

“I da inkluzija o kojoj se toliko priča ne počinje onda kada dijete treba da pohađa školu ili da završi fakultet. Već počinje praktično od rođenja pa nadalje”, dodao je Bjeković.

On je rekao da istraživanje polazi od četiri problema sa kojima se suočavaju djeca, pogotovo u ranjivim populacijama.

“A to su obrazovno okruženje generalno, problem vršnjačkog nasilja i nasilja uopšte, problem mentalnog zdravlja i ono što je takođe veoma značajno - činjenica da mi ne razgovaramo samo o romsko egipćanskoj populaciji nego o djeci generalno”, kazao je Bjeković.

On je naveo da može da zabrine i to što je u nekim sredinama nema djecu u preškolskom obrazovanju.

“Ali imamo romske porodice, imamo djecu koja su statistički obrađena u čitavoj ovoj analizi. To je nešto sa čim moramo posebno da se suočimo i da na neki način podstaknemo dalje promjene nabolje u čitavoj ovoj priči”, kazao je Bjeković.

On je, govoreći o generalnoj ulozi socijalnih radnika, rekao da Ombudsman nije prvi put podstakao tu priču, već je i tražio jačanje psihološko-pedagoških službi unutar samog obrazovnog sistema.

Govoreći o statusu Roma i Egipćana u Crnoj Gori, Bjeković je rekao da bi medijatori zaista trebalo da ohrabre djecu iz romske i egipćanske populacije da ulože u svoje obrazovanje.

“I da na taj način izađu iz te sfere sivila, slobodno mogu da kažem, u kojem se nalaze”, dodao je Bjeković.

Predstavnik Help Organizacije Nikola Bošković rekao je da, polazeći od činjenica da škola nije samo mjesto učenja, već i prostor u kojem se prepoznaju i rješavaju brojni socijalni, porodični i razvojni izazovi, istraživanje pokazalo da socijalni radnici mogu imati važnu ulogu u očuvanju mentalnog zdrava djeca, prevenciju vršnjačkog nasilja, i podršku ranjivim grupama.

On je naveo da rezultati jasno ukazuju da postoje i potreba za sistemskim uključivanjem socijalnih radnika u obrazovane ustanove.

“Njihovo prisustvo doprinijeće ranom prepoznanju rizika, bolje saradnje škola i porodice, jačanju prevencije nasilja, smenjenju osipanja iz obrazovanja i stvaranju sigurnijeg, inkluzivnijeg školskog okruženja”, naveo je Bošković.

On je dodao da studija pokazuje da Crna Gora već ima određeni kadrovski potencijal i da je takav model finansijski i organizaciono realan za postepenu implementaciju.

“To znači i da govorimo o rješenju koja je nije samo poželjno, već uz dosta rada realno sprovodivo. Ovaj dokument predstavlja važnu osnovu za dalje planiranje javnih politika, jačanje međusektorske saradnje i razvoj obrazovanog sistema za potrebe svakog djeteta”, kazao je Bošković.

Autorka studije Tatjana Vujović rekla je da je cilj istraživanja analiza postojećih potreba i ispitivanje stavova zaposlenih u školama po pitanju angažovanja socijalnog radnika, potrebe i uviđanja značaja njegove uloge sa posebnim fokusom na romsku i egipćansku populaciju.

Vujović je navela da je u istraživanju učestvovalo 35 osnovnih i 15 srednjih škola, kao i šest vrtića iz sedam opština.

Ona je kazala da 90 odsto ispitanih prepoznaje ulogu socijalnog radnika u sistemu obrazovanja.

“Što možemo objasniti time da oni uvođenje socijalnog radnika ne vide kao konkurenta koji će njihova ovlašćenja oduzeti”, kazala je Vujović.

Prema njenim riječima, 94 odsto ispitanih se izjasnilo da postoji potreba za uvođenjem socijalnog radnika.

Vujović je rekla da 70 odsto ispitanih smatra da je potrebna dodatna obuka nastavnika.

Ona je, govoreći o najzastupljenijim problemima romskih učenika, rekla da se pokazalo da je to slab uspjeh u školi i neredovno pohađanje nastave.

Vujović je, tumačeći taj rezultat, kazala da se to može objasniti neizainteresovanošću roditelja da pošalju djecu u školu zbog negativnog iskustva sa institucijama.

Ona smatra da bi zbog toga školski socijalni radnici trebalo češće da obilaze porodice.

“Zato što bi se tu na neki način bolje mogli motivisati roditelji. Osjećali bi se uvaženo i mogli bismo da motivišemo roditelje da pošalju djecu u školu”, rekla je Vujović.

Ona je, govoreći o vršnjačkom nasilju, kazala da je 65 odsto ispitanika reklo da je u porastu, 16 odsto u padu, a 19 odsto je reklo da stagnira.

“Nemamo još neki program na koji bismo na adekvatan način regulisali taj problem”, rekla je Vujović.

Ona je govoreći o problemima učenika koji su van odgovornosti stručnih lica u nastavi, kazala da nastavnici i vaspitači smatraju da je porodična sitzacije van domena njihove odgovornosti.

“Ako bismo uveli socijalnog radnika on bi bio spona između porodice i škole”, rekla je Vujović i dodala da akcenat treba staviti na edukaciju nastavnika.

Vujović je rekla da su najveći problemi učenika izloženost diskriminaciji i jezička barijera.

Kako je navela, problem jezičke barijere ukazuje na to da bi trebalo organizovati dodatnu nastavu.

Vujović je, govoreći o najvećim preprekama za zapošljavanje socijalnog radnika, rekla da je to neadekvatna sistematizacija radnih mjesta koja ne prepoznaje obrazovni profil socijalnog radnika.

Ona je rekla da bi se obukom stručnih radnika, kreiranjem podrške roditeljima i međusektorskom saradnjom poboljšao problem u vezi sa unapređenjem obrazovnog sistema romske i egipćanske populacije.