Pavličić: Pravda nije rezultat pretpostavki i društvenih očekivanja

Pravda nije rezultat pretpostavki, niti posljedica društvenih očekivanja, već rezultat zakonito sprovedenog postupka, pažljivo ocijenjenih dokaza i uvjerljivo obrazložene sudske odluke, kazala je predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, Valentina Pavličić.

Ona je to rekla na Godišnjoj konferenciji Evropskog pravnog instituta (ELI) u Parizu, na Univerzitetu Pariz-Panteon-Asas na Sorboni, koja se održava pod pokroviteljstvom predsjednika Francuske Emanuela Makrona.

Govoreći na temu „Pristanak, znanje i dokaz u pravu seksualnih krivičnih djela – od zaštite seksualne autonomije do epistemologije dokazivanja u predmetima krivičnih djela protiv polnih sloboda“, Pavličić je ukazala na složenu odgovornost sudova da istovremeno obezbijede djelotvornu zaštitu seksualne autonomije i dosljedno očuvaju temeljna načela pravičnog krivičnog postupka.

Ona je, kako je saopšteno iz Vrhovnog suda, istakla da savremeno evropsko pravo težište sa pitanja fizičke sile i otpora pomjera na pitanje postojanja slobodno datog i dobrovoljnog pristanka, čime seksualna autonomija postaje centralni predmet pravne zaštite.

Takav pristup, kako je rekla Pavličić, ne predstavlja samo promjenu zakonskih formulacija, već suštinsku promjenu pravne paradigme, u čijem su središtu ljudsko dostojanstvo, lična sloboda i pravo na samoodređenje.

Poseban izazov za sudove, prema riječima Pavličić, predstavlja dokazivanje postojanja ili odsustva slobodnog pristanka.

Ukazujući da ne postoji forenzički trag pristanka niti DNK analiza autonomije, Pavličić je naglasila da sud do pravnog zaključka mora doći pažljivom i sveobuhvatnom ocjenom svih dokaza i okolnosti konkretnog slučaja.

Ona je rekla da upravo kvalitet sudijskog rasuđivanja, put od utvrđenih činjenica do logičnog, uvjerljivog i pravno održivog zaključka, predstavlja jedan od ključnih elemenata kvalitetno obrazložene sudske odluke.

Pavličić je naglasila da utvrđivanjem odsustva slobodnog pristanka pravna analiza nije završena.

Ona je rekla da sud mora utvrditi i da li je optuženi znao, odnosno da li je prema okolnostima konkretnog slučaja morao i mogao znati da slobodnog pristanka nema.

Razlikovanje ta dva pitanja, kako je istakla Pavličić, od suštinskog je značaja za pravično suđenje, jer dokazano odsustvo pristanka ne može automatski značiti i dokazanost krivice optuženog.

Pavličić je kazala da sud nije pozvan da bira između zaštite žrtve i zaštite prava optuženog.

“Njegova ustavna i zakonska dužnost jeste da kroz zakonit i pravičan postupak zaštiti prava svih učesnika i donese odluku zasnovanu isključivo na pouzdano utvrđenim činjenicama i pravilnoj primjeni prava“, poručila je Pavličić.

Govoreći iz iskustva sutkinje koja je najveći dio profesionalne karijere provela u krivičnoj materiji, Pavličić je ukazala i na širu odgovornost sudija u tim predmetima.

Pavličić je rekla da svaka sudska odluka utiče i na povjerenje javnosti u sposobnost pravosuđa da zaštiti ljudsko dostojanstvo, obezbijedi pravično suđenje i dosljedno primjenjuje načelo vladavine prava.

Ona je navela da zato sudija, osim visokog stepena pravnog znanja, mora imati profesionalnu nepristrasnost, lični integritet i metodološku disciplinu u ocjeni dokaza.

Pavličić je poručila da sud ne smije dozvoliti da emocije zamijene pravnu argumentaciju, niti da javna očekivanja ili populizam zamijene nezavisno sudijsko rasuđivanje.

Kako je dodala, istovremena zaštita seksualne autonomije i očuvanje pretpostavke nevinosti ne unapređuju samo postupanje u predmetima seksualnog nasilja, već jačaju povjerenje u pravosuđe i samu ideju pravde.

Iz Vrhovnog suda rekli su da je konferencija okupila istaknute pravnike i stručnjake iz evropskih i nacionalnih pravosudnih institucija, međunarodnih organizacija, vodećih evropskih univerziteta i profesionalnih udruženja.