Djece sve manje, sela sve tiša - osnovne škole u Virpazaru i Ostrosu dočekale samo devet prvaka

Dok su hiljade đaka ispunile učionice u gradskim školama u Baru ovog septembra, u seoskim se prvom danu škole radovalo neuporedivo manje učenika - Osnovnu školu “Đerđ Kastrioti Skenderbeg” u Ostrosu upisalo je pet prvaka, a “Jovan Tomašević” u Virpazaru četvoro.

Sve manje djece u selima, manjak sadržaja, uslovi života i iseljavanje, samo su neki od razloga zbog kojih se broj učenika koji pohađaju ove škole smanjuje iz godine u godinu. Fali i novčanih sredstava za krov škole u Ostrosu, ali i da se đacima omogući odlazak na događaje i turnire.

Direktor OŠ “Đerđ Kastrioti Skenderbeg” Sami Dodić kazao je “Vijestima” da je tu školu ove godine upisalo pet novih učenika - četiri u matičnoj školi u Ostrosu i jedan u područnom odjeljenju, ocijenivši da, nažalost, posljednjih godina bilježi kontinuiran pad broja učenika.

Prošle godine zatvoreno je područno odjeljenje u Arbnešu, dok je ove, zbog toga što nije bilo upisanih novih učenika, zatvoreno i područno odjeljenje u naselju Ckla. Dodić kaže da je to pokazatelj šireg demografskog problema s kojim se suočava taj kraj.

Tu školu trenutno pohađa ukupno 56 učenika, raspoređenih u 10 odjeljenja. Broj učenika iz godine u godinu postaje sve manji, kaže Dodić, što je posebno izraženo u seoskim i udaljenim područjima.

Smanjenje broja učenika sa sobom povlači i problem organizacije nastavnog kadra jer, prema riječima direktora, kad se odjeljenja zatvaraju ili smanjuje broj časova, pojedini nastavnici postaju tehnološki višak.

“Za nastavnike koji žive u ovom području dodatni problem predstavlja činjenica da bi, zbog male norme, morali da putuju u grad i rade svega dio radnog vremena, često za veoma mala primanja”, kazao je listu i dodao da je u takvim uslovima teško očekivati da će iko biti dugoročno motivisan da svakodnevno putuje i radi za, na primjer, polovinu norme.

Zbog toga je problem broja učenika mnogo širi od same statistike, naglašava on - direktno utiče i na opstanak škole, nastavnog kadra i života u ovom dijelu barske opštine.

Krov prokišnjava, fali nastavnika

Upitan o uslovima u kojima škola dočekuje novu školsku godinu i postoje li infrastrukturni ili kadrovski problemi koje bi trebalo hitno riješiti, Dodić je “Vijestima” odgovorio da škola novu školsku godinu dočekuje u veoma dobrim uslovima.

Ističe da je savremeno opremljena, da raspolažu kvalitetnom IT opremom i novim školskim namještajem, sistem grijanja funkcioniše dobro, a obezbijeđen je i novi kombibus za prevoz učenika.

U prethodnom periodu promijenjena je kompletna bravarija na školskoj zgradi, što je značajno unaprijedilo uslove boravka učenika i zaposlenih. Posebno su ponosni na biblioteku, koja ima više od 10.000 knjiga, kao i na školski muzej koji predstavlja vrijedan dio kulturnog i istorijskog nasljeđa ovog kraja, kako kaže Dodić, i dodaje da, ipak, imaju i problema:

“Što se tiče same opremljenosti škole i uslova za odvijanje nastave, situacija je veoma dobra. Međutim, imamo jedan infrastrukturni problem koji je potrebno riješiti - krov školske zgrade prokišnjava. Tim povodom smo se obratili nadležnom ministarstvu sa zahtjevom za rješavanje problema i očekujemo da će u narednom periodu biti pronađeno rješenje”.

Kad je riječ o nastavnom kadru, većina nastavnika dolazi iz Vladimira i Ulcinja, veći dio nastave pokriva stručni kadar, ali trenutno za pojedine predmete - CSBH jezik i književnost, fiziku, informatiku i likovnu kulturu nemaju nastavnike odgovarajuće stručne spreme, “što je posljedica malog broja časova i specifičnosti rada u ruralnoj sredini”.

“Ipak, trudimo se da nastavu organizujemo tako da učenici ne osjete posljedice tih okolnosti. Ono što nam je posebno važno jeste da djeca iz sela imaju jednake mogućnosti za kvalitetno obrazovanje kao i djeca koja pohađaju škole u Baru ili Ulcinju”, naglasio je direktor škole.

Jedan od osnovnih izazova u svakodnevnom djelovanju je udaljenost i raštrkanost naselja, jer njihovi učenici dolaze iz različitih sela i zaselaka, pa je organizacija prevoza od velikog značaja.

Škola raspolaže školskim kombibusom i prevoz učenika se redovno organizuje, što im u velikoj mjeri olakšava svakodnevni rad, ali je činjenica da je riječ o velikom i geografski razuđenom području, pa prevoz zahtijeva dobru organizaciju i svakodnevno angažovanje.

Imaju puno poziva za učešće na takmičenjima, projektima i drugim aktivnostima i trude se da učenicima omoguće da budu dio tih događaja. Međutim, problem su finansijske mogućnosti, jer škola nema dovoljno sopstvenih sredstava za sve aktivnosti, dok se iz drugih izvora uglavnom obezbjeđuje ono što je predviđeno, uključujući prevoz učenika na relaciji kuća-škola-kuća.

Škola ne može sama

Govoreći o najvećem problemu s kojim se suočavaju, Dodić podvlači da to nije samo škola, već demografska slika cijelog ovog područja.

Uslovi za nastavu su veoma dobri, kazao je, i istakao da se trude da učenicima ponude mnogo više od klasične nastave, pa tokom godine realizuju različite projekte i aktivnosti, od kojih izdvaja “Science is Still Cool”, koji su realizovali u junu i koji je učenicima omogućio da kroz praktičan i drugačiji pristup upoznaju nauku.

Međutim, kako je ispričao, škola sama ne može zaustaviti proces iseljavanja i pad nataliteta: mladi ljudi u ovom kraju teško dolaze do zaposlenja i zbog toga odlaze, najčešće prema Ulcinju i drugim gradovima, ali i u inostranstvo.

“Kad mladi odlaze, prirodno je da se smanjuje i broj djece, pa se problem dalje produbljuje”, kazao je, uz ocjenu da se promijenio i način života - porodice su sve manje brojne, troškovi života su značajno veći nego prije 20 ili 30 godina, a malo je mladih koji svoju budućnost vide isključivo u poljoprivredi, stočarstvu ili drugim tradicionalnim poslovima.

Dodatni problem predstavljaju i sadržaji za mlade, ocijenio je Dodić, jer u manjim sredinama nema dovoljno vannastavnih i društvenih aktivnosti kakve djeca imaju u Baru ili Ulcinju, pa nema dovoljno sportskih treninga, kulturnih sadržaja, bioskopa, parkova i drugih mjesta za druženje i kvalitetno provođenje slobodnog vremena.

Zato u školi smatraju da rješenje mora biti šire i dugoročno, pa je potrebno stvarati uslove da mladi ostanu i da imaju posao, infrastrukturu, sadržaje i perspektivu za život u ovom kraju.

Nadu za budućnost im daju projekti koji su u toku, prije svega izgradnja i unapređenje putne infrastrukture na pravcu Ostros-Vladimir, kao i otvaranje graničnog prelaza Ckla-Zogaj s Albanijom.

Dodić kaže da misli da bolja povezanost ovog područja s okolnim mjestima i Albanijom može donijeti nove mogućnosti za razvoj, zapošljavanje i ostanak stanovništva.

“Posebno je važno ulagati i u nastavnike. Škola u ruralnoj sredini ne smije biti posmatrana na isti način kao velika gradska škola kad je riječ o normama, putovanju nastavnika i organizaciji nastave. Potrebno je pronaći modele koji bi omogućili da stručan kadar ostane dostupan učenicima i u ovakvim sredinama”, naglasio je u razgovoru za “Vijesti”.

Svaki učenik je važan

Najljepša stvar u školi u Ostrosu, prema riječima direktora, je upravo to što je mala i što se svi međusobno poznaju. Kaže da zbog malog broja učenika u odjeljenjima nastavnici imaju mnogo više vremena da se posvete svakom učeniku pojedinačno, da prate njegove potrebe, interesovanja i napredak.

“Naša škola je, na neki način, jedna velika porodica. Među učenicima nema velikih podjela, djeca se poznaju i međusobno pomažu, a problemi poput vršnjačkog nasilja nijesu nešto s čim se suočavamo na način na koji se to ponekad dešava u velikim školama”, rekao je Dodić.

To je možda i najveća “svakodnevna čar” te škole - svaki učenik je poznat imenom, svaki nastavnik zna porodicu iz koje dijete dolazi i mnogo lakše mogu primijetiti kad je učeniku potrebna dodatna pažnja ili podrška.

Ono što njihovu školu čini posebnom je bliskost jer Dodić priča da “u velikoj školi učenik može biti samo jedan od stotina učenika, dok je kod nas svaki učenik važan i primijećen”, i misli da je to vrijednost koju ne treba potcijeniti.

Njihova želja je da, uz sve izazove s kojima se suočavaju, sačuvaju osjećaj zajedništva i porodice, ali i da djeci omoguće što više prilika da uče, putuju, takmiče se, druže i upoznaju svijet van svog mjesta.

Školi u Virpazaru trebaju prolasci kroz Sozinu

U OŠ “Jovan Tomašević” u Virpazaru ove godine upisana su samo četiri prvaka, dok učenika ima ukupno 53.

Direktor Miodrag Šćepanović rekao je listu da je škola u potpunosti renovirana i da imaju odlične uslove za rad.

Raspolažu sa dva školska kombibusa koji prevoze djecu i nemaju nikakvih problema po tom pitanju, a najveći izazov je to što su svi nastavnici putnici i dolaze iz Podgorice, Golubovaca, Sutomora i Bara.

“Barska opština nam je odobrila 30 prolazaka kroz tunel Sozinu, a bilo bi dobro da se poveća broj prolazaka, jer imamo devet radnika koji dolaze u školu s područja Bara, a često se dešava da vozovi kasne, pa smo prinuđeni da dolazimo na posao kolima”, kazao je Šćepanović.

On je ocijenio da je najljepši dio boravka u njihovoj školi priroda koja ih okružuje i mali broj učenika po razredima (ne prelazi osam učenika), pa im nastavnici mogu posvetiti veliku pažnju.

Akcenat je, prema njegovim riječima, i na vannastavnim aktivnostima jer imaju folklornu sekciju koju vodi Dražen Kaljević, i učenici učestvuju na raznim manifestacijama u Virpazaru i Baru.

“Ova škola je iznjedrila dosta školovanih ljudi, što govori da imamo izuzetno kvalitetan nastavni kadar i puno vodimo računa o svim aspektima kvalitetnog obrazovanja”, istakao je Šćepanović.