ANB „čuva” Lazovićev račun: Ni poslije pet godina i odluka više sudova, agencija ne da podatke o bivšem agentu

Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) ni nakon gotovo pet godina ne odustaje od stava da su zarade i podaci o zaposlenju bivšeg agenta Petra Lazovića tajni, iako su Ustavni, Vrhovni i Upravni sud rušili odluku kojom je ANB pokušavao da opravda uskraćivanje tih informacija.

Podatke o angažmanu i primanjima mlađeg Lazovića od ANB-a je tražila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) još 2021, istražujući nesklad između zvaničnih prihoda i životnog stila njegovog oca, nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, kojeg Specijalno državno tužilaštvo sada tereti da je formirao kriminalnu organizaciju i, sa više drugih osumnjičenih, radio za korist kavačke ćelije Balkanskog narko-kartela.

Međutim, tajna policija je odlučila da te podatke označi “povjerljivim”, čemu su vjeru poklonili u prvim presudama i Upravni i Vrhovni sud.

“Važno je podsjetiti zašto je MANS uopšte tražio ove informacije. Zahtjev ANB-u podnijeli smo 15. novembra 2021. godine, u okviru istraživanja imovine tadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića i članova njegove porodice. Cilj je bio da utvrdimo kada je i pod kojim uslovima Petar Lazović zaposlen u Agenciji, kolika su bila njegova zvanična primanja i da li ona mogu objasniti vrijednu imovinu i troškove koje smo dokumentovali”, kazao je juče “Vijestima” zamjenik izvršnog direktora MANS-a Dejan Milovac.

Podsjetio je da je dokumentacija, do koje je ta organizacija došla, pokazala da je Petar Lazović već 2009. godine, kao devetnaestogodišnjak, kupio automobil “mitsubishi lancer evolution”, vrijedan 40.000 eura, a četiri godine kasnije i “mini cooper” za 35.000 eura.

“…Dok je u tom periodu posjedovao i BMW X1, o čijoj cijeni MUP nije dostavio podatke. Krajem 2018. godine kupio je i polovni ‘golf VII’ za 17.500 eura. Istovremeno, istraživanje imovine Zorana Lazovića i njegove porodice otvorilo je ozbiljna pitanja o neskladu između vrijednosti imovine i zvanično dostupnih prihoda. Zbog toga su ugovori o radu, prateća dokumentacija i isplatne liste Petra Lazovića bili neophodni kako bismo mogli da utvrdimo porijeklo novca i javnosti ponudimo potpunu i na dokumentima zasnovanu sliku. Dakle, nijesmo tražili operativne podatke ANB-a, identitete tajnih saradnika niti informacije o bezbjednosnim operacijama, već podatke koji bi pokazali kako je jedan državni službenik zaposlen i koliko je plaćan novcem građana”, naglasio je Milovac.

Od “tajno” do mjerenja javnog interesa

ANB je prvi zahtjev odbio 25. novembra 2021, uz obrazloženje da su podaci o zaposlenima i isplatama označeni stepenima tajnosti “povjerljivo” i “tajno”. Upravni sud je 2023. prihvatio takvu argumentaciju i zaključio da poseban test štetnosti nije potreban jer se štetne posljedice već cijene prilikom označavanja podatka tajnim. Vrhovni sud je tu odluku potvrdio.

Međutim, Ustavni sud je u septembru 2025. ocijenio drugačije - redovni sudovi nijesu ispitali potencijalni javni interes, već su se zadovoljili prihvatanjem oznake tajnosti.

“...Sud nije uvjeren da su razlozi koje su naveli sudovi za odbijanje pristupa predmetnim dokumentima bili relevantni i, u datim okolnostima, dovoljni”, stoji, pored ostalog, u odluci Ustavnog suda.

Nakon takvog stava Ustavnog, Vrhovni sud u martu ove godine ukida raniju presudu Upravnog suda.

“Činjenica da su određeni podaci od strane nadležnog organa oglašeni tajnim, sa određenim stepenom tajnosti, ne znači nužno da takva odluka i stepen tajnosti, sami po sebi, ne podliježu daljem ispitivanju, pa je postojala obaveza tužene da, u konkretnom slučaju, sprovede test štetnosti u skladu sa standardima Evropskog suda za ljudska prava. Test štetnosti, saglasno članu 16 Zakona o slobodnom pristupu informacijama, podrazumijeva dovođenje u vezu štete po zaštićene interese koja bi nastala objavljivanjem informacije, s jedne strane, s interesom javnosti da tu informaciju zna, s druge strane, i davanje ocjene šta je u konkretnom slučaju pretežnije”, izričit je Upravni sud u posljednjoj presudi iz juna ove godine, kojim je poništeno rješenje ANB-a iz 2021.

Priznaju javni interes, ali ne daju podatke

U novom rješenju, koje potpisuje direktor Ivica Janović, ANB tvrdi je sproveo test štetnosti.

“U postupku je cijenjena svrha i priroda poslova i radnih zadataka službenika ANB i utvrđeno je da isti vrše poslove od značaja za nacionalnu bezbjednost (koji se odnose na zaštitu Ustavom utvrđenog pravnog poretka, nezavisnosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i bezbjednosti Crne Gore, Ustavom utvrđena ljudska prava i slobode, kao i druge poslove od interesa za nacionalnu bezbjednost), kao i da u svom radu primjenjuju sredstva i metode tajnog prikupljanja podataka, što podrazumijeva i opravdava zaštitu identiteta službenika, te da bi u suprotnom postojala potencijalna opasnost za ugrožavanje bezbjednosti službenika i kompromitaciju poslova od interesa za očuvanje nacionalne bezbjednosti. Ugrožavanjem, dovođenjem u opasnost ili onemogućavanjem izvršavanja ovih poslova, mogle bi nastupiti teže štetne posljedice za bezbjednost i interese Crne Gore”, tvrde iz ANB-a u rješenju kojim opet odbijaju pristup traženim podacima.

Istovremeno, ANB priznaje da su informacije o potrošnji sredstava iz javnih prihoda značajne za ostvarivanje slobode izražavanja i da spadaju u oblast istraživanja MANS-a. Ipak, zaključuje da činjenica da se informacije odnose na bivšeg službenika protiv kojeg se vode krivični postupci “sama po sebi” ne znači da postoji pretežniji javni interes.

MANS je 27. avgusta ponovo tužio ANB pred Upravnim sudom.

Pet godina institucionalne opstrukcije

Milovac, međutim, ocjenjuje da je javni interes danas još veći jer je Petar Lazović u međuvremenu optužen, a zatim i prvostepeno osuđen na 20 godina zatvora zbog pripadnosti kriminalnoj organizaciji kavačkog klana, iako presuda nije pravosnažna.

“Potpuno je jasno da javnost ima pravo da zna kako je osoba protiv koje su iznijete tako ozbiljne optužbe prošla bezbjednosne provjere, ko je kontrolisao njen rad i da li su državne institucije imale informacije koje su morale pokrenuti unutrašnje kontrole i utvrđivanje odgovornosti”, kaže Milovac.

Umjesto odgovora, ističe, MANS je dobio “gotovo pet godina institucionalne opstrukcije”. Podsjeća da su Upravni i Vrhovni sud prvobitno prihvatili obrazloženje ANB-a bez suštinske provjere, da nijesu odmjerili rizik po nacionalnu bezbjednost sa interesom javnosti, niti provjerili da li je moguće objaviti makar djelove dokumentacije uz zaštitu osjetljivih podataka.

“Tek je Ustavni sud morao da podsjeti redovne sudove da njihov posao nije da vjeruju ANB-u na riječ”, kaže Milovac, navodeći da je tom odlukom potvrđeno da tajnost nije apsolutna i da svako ograničenje pristupa informacijama mora biti konkretno obrazloženo, provjerljivo i odmjereno u odnosu na pravo javnosti da zna.

Novo odbijanje ocjenjuje “katastrofalnim” i pokušajem da se obesmisle odluke Ustavnog, Vrhovnog i Upravnog suda.

“Agencija se ponaša kao da odluke sudova predstavljaju samo formalnu prepreku koju treba zaobići donošenjem novog rješenja sa istim ishodom”, kaže on.

Milovac poručuje da građani, mediji i nevladine organizacije koji istražuju korupciju i moguće veze državnih službenika sa organizovanim kriminalom nijesu prijetnja nacionalnoj bezbjednosti.

“Prijetnja nacionalnoj bezbjednosti nastaje kada kriminalne strukture imaju pristup institucijama, kada službenici države djeluju u njihovom interesu, kada sistem takve veze ne prepozna i kada se dokumenti koji mogu pokazati odgovornost kriju od javnosti.”

Dodaje da je posao ANB-a da štiti državu od organizovanog kriminala, “a ne da štiti sebe i svoje bivše službenike od neprijatnih pitanja”, te da nacionalna bezbjednost ne smije biti izgovor za prikrivanje institucionalnih propusta, mogućih zloupotreba i porijekla imovine javnih službenika i njihovih porodica.

“Ako u dokumentaciji postoje pojedinačni podaci čije bi objavljivanje moglo proizvesti konkretnu štetu, kaže, oni mogu biti uklonjeni ili zaštićeni. Međutim, potpuno skrivanje ugovora, podataka o zaposlenju i isplatama iz državnog budžeta predstavlja zloupotrebu tajnosti i direktno onemogućavanje javne kontrole”, poručio je Milovac, naglašavajući da MANS neće prihvatiti da se poslije pet godina postupaka vrati na početak.

“Nastavićemo da insistiramo na objavljivanju dokumenata i utvrđivanju odgovornosti, jer država koja od javnosti krije informacije važne za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala ne štiti bezbjednost svojih građana - već štiti institucije i pojedince od odgovornosti.”