Prije deset godina malo ko je vjerovao da će Gradski hor Bijelo Polje usvojiti stroge zahtjeve čak i međunarodnih žirija i vremenom postati kulturna lična karta Bijelog Polja.
Tada njegovi članovi, kako je za “Vijesti” ispričala PR Gradskog hora Neda Kljajević, nisu mogli ni da sanjaju da će stati rame uz rame sa svjetskim ansamblima iz SAD, Velike Britanije ili Estonije, a kamoli da će im parirati i odnositi nagrade.
Među brojnim uspjesima izdvaja se bronzana medalja u Grčkoj, među 1.000 horista iz 22 zemlje.
Klajević je podsjetila na atmosferu 2016. godine, kada su u prostoriji sjedjele osnivačice, dirigentica Jelena Đaković i Julijana Vujošević, uz podršku tadašnjeg rukovodioca Centra za kulturu Abaza Dizdarevića.
“Prva audicija bila je obavijena tremom, kako kandidata, tako i samih pokretača”, kazala je ona, prisjećajući se da su na kraju energija i želja nadvladali sumnje.
Dosta sumnji je bilo kod sugrađana. Ipak, vremenom, upravo ta podrška i energija su postali ključni pokretači, počev od prvog javnog nastupa za Dan opštine početkom 2017.
Prva postava bila je šarenolika, sastavljena od entuzijasta koji su pjevali isključivo iz ljubavi i ona se, ističe Kljajević, vremenom mijenjala i sazrijevala, prateći životne puteve članova.
Tokom vremena, od amaterskog sastava napravljen je ozbiljan, nagrađivani horski ansambl.
“Taj prelazak se desio kroz kontinuitet i postavljanje visokih ciljeva. Ključne prekretnice bili su prvi cjelovečernji koncerti, učešća na regionalnim festivalima od kojih bismo izdvojili osvojenu srebrnu nagradu na ‘Beogradskim horskim svečanostima’. To je bila prva značajna nagrada i veliki vjetar u leđa za naš hor”, kazala je Kljajević.
Uspješan niz hor je nastavio i dolaskom profesora Miloša Vojinovića na mjesto dirigenta.
“Sa njim smo učestvovali na evropskim i svjetskim festivalima, i tu smo osvojili značajne nagrade. Tu su i brojna revijalna gostovanja”.
Osim istorijske bronze u Solunu, članovima su duboko urezani u pamćenje nastupi širom regiona, ali i ovogodišnje učešće na 10. Music Festivalu u Budimpešti u junu.
“Poseban emotivni naboj imao je nastup u veličanstvenoj bazilici Svetog Stefana (Szent István Bazilika) gdje je izvedena duhovna kompozicija ‘Anima Christi’. Ništa manje značajan, izuzetno emotivan i upečatljiv, bio je nastup na kojem smo izveli pjesmu ‘Pjevat ćemo šta nam srce zna’, 4. decembra, povodom otvaranja Evropske kuće u Bijelom Polju. Tokom ovog izvođenja, našem horu se na sceni pridružila i proslavljena umjetnica Amira Medunjanin. Kasnije tokom izvođena te pjesme na svom koncertu, na poziv Medunjanin, na binu su iz hale izašli članovi hora”.
KONCERT POD ZVIJEZDAMA U PULI
Zajedno sa horom sazrijevao je i repertoar, kaže Kljajević.
“Počeli smo sa tradicionalnim kompozicijama i klasičnim horskim minijaturama, da bismo danas ponosno izvodili kompleksan i raznovrstan program, kojim redovno izazivamo ovacije”.
Pored sjajnih druženja i putovanja 40 ljudi najrazličitije dobi i interesovanja, nose i sjećanja na neobične situacije i anedgote:
“Jedna od upečatljivijih anegdota vezana je upravo za jedno od regionalnih putovanja, kada smo na pauzi bukvalno ‘zagubili’ člana hora koji je ostao u prodavnici, nesvjestan da autobus polazi. Shvatili smo da nedostaje tek kada smo krenuli da pjevamo u autobusu i primijetili da fali jedan glas u tenorskoj dionici. Srećom, sve se brzo riješilo uz mnogo smijeha”.
Tokom putovanja po evropskim gradovima, pored nastupa, bjelopoljski horisti nerijetko puste glas na najneobičnijim mjestima, poput trgova, benzinskih pumpi, plaža.
“Najneočekivanije je bilo spontano pjevanje na jednom od odmorišta usred noći u Puli, koje je jedno od prvih putovanja, te noći su radnici i prolaznici, zatečeni, u nevjerici izlazili, snimali telefonima i aplaudirali našem improvizovanom koncertu pod zvijezdama”.
Uspjeh hora bio bi nezamisliv bez dirigentske palice Miloša Vojinovića, a za podizanje morala i razbijanje monotonih situacija zaduženi su duhoviti članovi iz basovskih i tenorskih sekcija.
“S druge strane, strogi glas discipline pred sam izlazak pod reflektore pripada dirigentu Vojinoviću i menadžmentu hora, koji u sekundi pred nastup unose apsolutni mir i fokus”, kazala je Kljajević.
Hor je kroz deset godina zajedničkog disanja i pjevanja izrodio neraskidive veze kroz brojna prijateljstava, kumstva, proslave rođendana, diploma, djece i unučića... - i postao jedna velika porodica. Okuplja ljude različitih generacija, profesija i interesovanja - od ljekara i profesora, do studenata i zanatlija, penzionera...
ARISTOTELOV UNIVERZITET
Posebna sjećanja sve njih vežu za scenu Aristotelovog univerziteta u Solunu, kada su osvojili bronzana medalju među 22 ansambla i više od 1 000 učesnika.
“Osjećaj kada je pročitano naše ime bio je posebno emotivan i nezaboravan, uz suze radosnice. Vjerujemo da je naš hor napravio razliku svojom posebnom energijom, sinergijom hora i dirigenta, ali i izborom kompozicija, poput ‘Earth Song’ i ‘Autumn’. Poseban doprinos dali su naši solisti, koji su svojim interpretacijama dodatno obogatili nastup, kao i korepetitorka Milena Đurović, čija su muzikalnost, posvećenost i sigurna podrška bili dragocjeni i u pripremi i tokom samog nastupa”, istakla je Kljajević.
Posebno lijep trenutak tokom boravka bio je susret sa grčkom publikom tokom svečanog defilea, kada su, kako je kazala Kljajević, izveli tradicionalnu grčku numeru “Mi mou thimonis matia mou”.
“Izvođenje ove pjesme na njihovom jeziku publika je dočekala sa velikim oduševljenjem i zapjevala zajedno sa nama. Na ovom nastupu kao solisti su briljirali Saška Rakonjac i naš dirigent Miloš Vojinović.Ta neposredna reakcija publike bila je zaista posebna i još jednom pokazala kako muzika ima moć da povezuje ljude, brišući sve jezičke i geografske granice. Jednako upečatljiv i umjetnički snažan nastup hor je imao i u predivnom akustičnom ambijentu Bazilike, gdje su solisti donijeli posebnu emociju u ovaj veličanstveni prostor”, naglasila je Kljajević.
Ističe da je poseban profesionalni izazov bio nastup za soliste, Dunju Lješnjak, Sašku Rakonjac, Jovana Vukićevića i Ermina Francu, kao i korepetitorku Milenu Đurović, kroz zahtjevan petnaestominutni takmičarski program pred međunarodnim žirijem. “Ovakav repertoar zahtijevao je vrhunsku koncentraciju, sigurnost i međusobno povjerenje. Njihova sinergija koja je posebno došla do izražaja u izvedbi numere ‘City of stars’, bila je prosto sjajna”.
MIMIKA DIRIGENTA
Kljajević kao posebne trenutke objašnava specifični govor očima, rukama i instrumentom između dirigenta Miloša Vojinovića i članova hora tokom izvedbe.
“Na sceni, u toku same izvedbe, dirigent Miloš Vojinović ne koristi samo štapić ili ruke. To je razgovor pogledom. Jedan podignuti kapak, osmijeh ili blagi pokret glavom, članovima hora signalizira promjenu dinamike, traženje daha ili pojačavanje emocije. Milenina klavirska pratnja i glasovi u tom trenutku funkcionišu kao jedan savršeno koordinisani organizam”.
A kada bi svih deset godina ispisali samo jednom muzičkom notom ili rječju, to bi, kako kaže Kljajević, bila - ljubav.
“Ljubav prema muzici, ljubav prema svom gradu koji ponosno predstavljamo i ljubav prema ljudima sa kojima dijelimo scenu. Ona je bila gorivo koje nas je pokretalo kada je bilo najteže i svetionik koji nas je doveo do svjetskih visina”.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
