Kad su brojke sumnjive, krivolov raste

Kada odstrijelimo odraslu ženku divokoze, nismo izgubili samo jednu životinju, izgubili smo njen budući doprinos populaciji. Kada odstrijelimo jare, uklanjamo dio generacije koja tek treba da zamijeni odrasle životinje. Divokoza nije vrsta koja takve gubitke može brzo nadoknaditi.

To je, komentarišući Pravilnik o lovnim sezonama divljači, koji od danas predviđa lov na sve kategorije divokoze, za “Vijesti” kazala magistrica Marina Radonjić, dipl. biolog.

Radonjić je tokom izrade magistarskog rada istraživala upravo populaciju divokoza u Crnoj Gori.

Pravilnik koji je, uz saglasnost Ministarstva ekologije, donio resor poljoprivrede, stupio je na snagu 24. septembra i, od danas do 31. decembra, uvodi lov, ne samo na mužjake, što je ranije bio slučaj, već i na ženke i mladunčad divokoze. To je, kaže Radonjić, i najveći problem tok dokumenta.

“Kao biolog, za takvu promjenu bih očekivala vrlo jasne podatke koji pokazuju da populacija divokoze u Crnoj Gori može da je podnese. Kod divokoze nije isto odstrijeliti mužjaka, ženku ili jare”, kazala je ona.

Sagorovnica “Vijesti” pojašnjava biologiju ove vrste: divokoza ima poligini sistem parenja, što znači da jedan mužjak može da oplodi više ženki, međutim, ženka najčešće donosi samo jedno jare godišnje.

“Zbog toga odstrel mužjaka i odstrel reproduktivne ženke nemaju isti uticaj na budućnost populacije”.

PROBLEMATIČNA STATISTIKA

Radonjić se poziva na statistiku iz 2023. godine, prema kojoj je u lovištima Crne Gore bilo 2.430 divokoza.

“Meni kao biologu taj broj sam po sebi nije dovoljan. Moramo znati ko čini tih 2.430 divokoza. Koliko je ženki, koliko mužjaka, koliko jaradi? Koliko mladih preživi prvu zimu? Koliko jaradi imamo na 100 ženki? Koliki su prirodni mortalitet, krivolov i legalni odstrel? I gdje se te životinje nalaze”, kaže.

Pojašnjava kako nije isto imati 2.430 divokoza raspoređenih u zdrava, stabilna i međusobno povezana krda i imati nekoliko velikih krda, dok su na drugim planinama ostale male i izolovane grupe.

“Kada sam pregledala javno dostupne podatke o brojnosti divokoze u Crnoj Gori od pedesetih godina prošlog vijeka do danas, vidi se uglavnom postepen oporavak. Imali smo oko 400 jedinki 1956. godine, oko 760 sredinom osamdesetih, 712 u 2004, 936 u 2013, 1.004 u 2014. i oko 1.196 u 2017. godini. A onda se za 2023. godinu navodi 2.430 jedinki. To znači da se, prema tim podacima, populacija za samo šest godina više nego udvostručila”, kaže ona i dodaje da takva promjena odgovara prosječnom neto rastu od oko 12,5 odsto godišnje.To, prema riječima Radonjić, nije biološki nemoguće, ali jeste dovoljno veliko odstupanje od prethodnog trenda (oko četiri odsto godišnje) da traži objašnjenje.

“Imamo dobro dokumentovan primjer iz Grčke gdje se mala populacija balkanske divokoze, pod veoma povoljnim uslovima zaštite, tokom petnaest godina povećavala prosječno za manje od deset odsto godišnje. Ako bismo kod nas nastavili približan trend rasta iz prethodnog perioda, za 2023. godinu dobili bismo broj reda oko 1.500 jedinki. Ne tvrdim da u Crnoj Gori ima 1.500 divokoza, to nije rezultat mog terenskog brojanja, to je samo matematičko poređenje koje pokazuje koliko se broj od 2.430 razlikuje od prethodnog trenda”.

Radonjić kaže da je odlična vijest ako se populacija za šest godina zaista više nego udvostručila, međutim, dodaje i da bi u tom bilo očekivano da se takav oporavak vidi na terenu: kroz veliki broj mladih, njihovo dobro preživljavanje, širenje vrste i pojavu stabilnih krda na većem broju crnogorskih planina.

NE BRKATI GLOBALNI I LOKALNI STATUS

Balkanska divokoza, Rupicapra rupicapra balcanica, pojašnjava sagovornica “Vijesti”, nalazi se u aneksima II i IV evropske Direktive o staništima. Na globalnoj IUCN Crvenoj listi divokoza kao vrsta Rupicapra rupicapra ima status “Least Concern”, odnosno najmanje zabrinjavajuće vrste.

Taj globalni status, prema njenim riječima, ne treba poistovjećivati sa stanjem balkanske podvrste.

“IUCN (međunarodna unija za zaštitu prirode) za balkansku divokozu navodi ukupnu populaciju manju od 10.000 jedinki (na nivou Balkana) i opisuje je kao malu i ranjivu, uz fragmentaciju populacija i pritiske među kojima je posebno značajan krivolov. To je veoma važna razlika. Činjenica da je vrsta brojna i stabilna u Alpima ne znači automatski da je njena balkanska podvrsta u jednako dobrom stanju”, kaže.

Balkansku podvrstu, dodaje ona, tretira i Bernska konvencija, kroz Dodatak III, kojim su obuhvaćene zaštićene vrste faune.

“To ne znači da je lov na divokozu zabranjen. Naprotiv, određeno korišćenje ovih vrsta jeste moguće, ali samo pod uslovom da je regulisano tako da populacije ne budu dovedene u opasnost”, kaže Radonjić uz, kako dodaje, prilično jasnu preporuku - da u Crnoj Gori treba, do uspostavljanja jasnog sistema praćenja i izrade plana upravljanja, zadržati režim zaštite te vrste. To znači, izuzeti ženke i mlade iz lova.

“Princip odgovornog upravljanja populacijom bi trebalo da prvo da informaciju koliko životinja imamo, gdje ih imamo i kakva je polna i starosna struktura te populacije. Tek onda možemo odlučivati koliko iz te populacije možemo uzeti. Trebalo bi da cilj upravljanja ovom vrstom bude da za dvadeset ili pedeset godina imamo stabilna krda divokoze na mnogo više crnogorskih planina, ne samo na Durmitoru”, poručila je Radonjić.