Sanjajte hrabro i vjerujte u sebe: Elena Vemić, drugoplasirana na rang-listi stipendija predsjednika Crne Gore

Puna stipendija vrijedna gotovo pola miliona dolara, prosjek ocjena 10 i drugo mjesto na rang-listi stipendije “Iskra” predsjednika Crne Gore samo su dio uspjeha Elene Vemić, Pljevljanke koja svoje snove ostvaruje na Univerzitetu Northwestern u Sjedinjenim Američkim Državama.

Studentkinja druge godine osnovnih studija ekonomije i biznisa, kroz obrazovanje u tri različite zemlje, naučila je da su upornost, disciplina i vjera u sebe ključni za otvaranje novih životnih prilika.

Iza njenih akademskih rezultata stoje godine rada, odricanja i spremnosti da izađe iz poznatog okruženja. Put od Pljevalja do jednog od najpoznatijih američkih univerziteta počeo je još tokom srednjoškolskih dana, kada je dobila priliku koja će odrediti dalji tok njenog obrazovanja. Tokom školovanja u Pljevljima Elena je pokazivala izuzetne rezultate, a njeni uspjesi na takmičenjima iz istorije, retorike i hemije bili su nagovještaj puta kojim će nastaviti.

Nakon završetka drugog razreda srednje škole, kao jedna od najboljih učenica, Elena je dobila stipendiju za školovanje na međunarodnom koledžu UWC u Mostaru, dijelu mreže United World Colleges koja okuplja 18 škola širom svijeta. Tamo je nastavu pohađala sa vršnjacima iz više od 100 zemalja, uz profesore iz različitih djelova svijeta, a obrazovanje na engleskom jeziku i drugačiji pristup učenju pripremili su je za nastavak školovanja u SAD.

Za Elenu je odlazak u Mostar bio mnogo više od promjene škole. Bio je to prvi veliki korak ka samostalnosti, novim iskustvima i obrazovanju koje će je pripremiti za studije u Americi.

“Školovanje u UWC-u bilo je jedinstveno iskustvo. Koledž su pohađali učenici iz više od 100 različitih zemalja, a nastavu su držali profesori iz svih dijelova svijeta, među kojima su mnogi bili i univerzitetski profesori. Nastava se odvijala na engleskom jeziku, a sistem rada i učenja značajno se razlikovao od onog na koji sam do tada bila navikla. Sve to mi je pružilo izuzetnu akademsku osnovu i pripremilo me za nastavak školovanja na nekom od prestižnih univerziteta u SAD”, priča Elena za “Vijesti”.

Na UWC-u se ponovo istakla kao jedna od najboljih učenica, što joj je otvorilo vrata brojnih prestižnih fakulteta i donijelo više ponuda za nastavak obrazovanja. Među njima se posebno izdvojio Northwestern University, koji je, prema podacima koje Elena navodi, među deset najboljih u Americi.

Ponuda koju je dobila bila je izuzetna. Puna stipendija za četvorogodišnje školovanje, vrijedna gotovo pola miliona dolara. Te godine je samo mali broj učenika sa njenog koledža dobio pune stipendije.

“Bila je to izuzetna prilika koju jednostavno nijesam mogla da odbijem. Za mene je to predstavljalo i veliku životnu priliku da nastavim obrazovanje na jednom od najprestižnijih univerziteta u Americi. Stipendiju sa Northwesterna dobila sam zahvaljujući svojim rezultatima, zalaganju i uspjehu koji sam ostvarila na koledžu”.

Dodaje da američki univerziteti prepoznaju trud, rad i posvećenost studenata i ulažu u one koji znanjem, talentom i rezultatima pokazuju potencijal. Njihov cilj je, kako objašnjava, da okupe najbolje studente, ali i da im omoguće da nastave da se razvijaju, napreduju i ostvaruju svoje ambicije.

PROSJEK 10

Njen akademski put dobio je novo priznanje kroz stipendiju “Iskra” predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, na čijoj je rang-listi zauzela drugo mjesto. Ovo priznanje za Elenu ima poseban značaj i zbog činjenice da ga dobija u godini kada Crna Gora obilježava 20 godina od obnove nezavisnosti.

“Posebno je lijepo kada se lični uspjeh poklopi sa jednim tako važnim jubilejem za moju zemlju”, kaže Elena.

Zahvalila je predsjedniku Milatoviću na pokretanju stipendije i prepoznavanju značaja ulaganja u znanje, obrazovanje i uspjehe mladih ljudi. Posebno cijeni činjenicu da se na ovaj način vrednuju rezultati crnogorskih studenata koji se školuju u inostranstvu.

“Vjerujem da upravo neko ko je i sam studirao u inostranstvu može najbolje razumjeti koliko su truda, odricanja, discipline i upornosti potrebni da bi se ostvarili vrhunski akademski rezultati daleko od svoje zemlje”.

Prilikom dodjele stipendije vrednovani su pozicija univerziteta na svjetskoj rang-listi i prosjek ostvaren tokom studija. Elena navodi da njen univerzitet zauzima 31. mjesto na svjetskoj rang-listi, dok se u SAD nalazi na devetom mjestu. Studijski program ekonomije, prema njenim riječima, ubraja se među deset najboljih u SAD-u i među 15 najboljih u svijetu.

Posebno je ponosna što dosadašnji akademski uspjeh potvrđuje prosjekom 10.

“Za mene je drugo mjesto na rang-listi mnogo više od priznanja. Ono je potvrda uloženog rada, istrajnosti i vjere u ciljeve koje sam sebi postavila, ali i dodatna motivacija da nastavim da učim, napredujem i dostojno predstavljam svoju zemlju”, poručuje Elena.

Ocijenila je da priznanje za studente koji se obrazuju daleko od Crne Gore ima dodatnu vrijednost jer im pokazuje da se njihov trud vidi, cijeni i prepoznaje i u domovini.

“Vjerujem da su znanje, obrazovanje i ulaganje u mlade ljude jedan od najvažnijih temelja budućnosti Crne Gore. Zato mi je posebno drago što sam dio ove priče i što sam ponosna ‘Iskra’ Crne Gore”, kaže ona.

INTERESOVANJE ZA EKONOMIJU RAZVILA U MOSTARU

Studije ekonomije i biznisa Elena je izabrala još tokom boravka u Mostaru, gdje je razvila interesovanje za ovu oblast. Poseban uticaj imao je profesor koji je, kako navodi, bio izuzetno dobar predavač i znao da učenicima približi ekonomiju na zanimljiv i razumljiv način.

“Pored toga što je intelektualno zanimljiva, ekonomija je veoma savremena i praktična oblast koja pruža široke mogućnosti za zaposlenje i profesionalni razvoj. U kombinaciji sa biznisom, pruža znanja koja su tražena u različitim sektorima, koji sve više oblikuju način na koji funkcioniše savremeni svijet”, objašnjava Elena.

Važno joj je da studira oblast koja je zanima, ali koja joj istovremeno ostavlja dovoljno prostora da se u budućnosti razvija u različitim pravcima i izgradi uspješnu karijeru.

Obrazovni sistem u SAD razlikuje se od onoga na koji je navikla u Crnoj Gori, a u pojedinim aspektima sličan je sistemu koji je upoznala u Mostaru. Jedna od najvećih razlika, prema njenom iskustvu, jeste način izvođenja nastave.

Studenti aktivno učestvuju u nastavnom procesu kroz praktičan rad, diskusije, razgovore i prezentacije. Znanje se provjerava pisanim testovima, ali konačna ocjena ne zavisi samo od njih, već predstavlja ukupno vrednovanje rada, zalaganja i učešća u nastavi.

“Mislim da je to veoma važno, jer cilj obrazovanja ne bi trebalo da bude samo da zapamtimo lekcije za ispit, već da naučimo kako da to znanje primijenimo u svakodnevnom životu i u različitim naučnim i profesionalnim oblastima”.

Značajnom razlikom smatra i mogućnost izbora predmeta u skladu sa interesovanjima i sklonostima studenata. Takav pristup omogućava im da se više posvete oblastima koje ih zaista zanimaju, bez opterećenja predmetima koji nijesu u skladu sa njihovim obrazovnim ciljevima.

Istovremeno, studenti mogu pohađati nastavu iz različitih oblasti, čak i kada one nijesu neposredno povezane sa njihovim glavnim studijama.

“To je sjajna prilika, jer podstiče studente da budu radoznali, razmišljaju šire od svoje struke i razvijaju znanja i vještine koje im mogu značiti u budućoj karijeri i životu generalno”, kaže Elena.

KAMPUS ZA 20.000 STUDENATA UZ JEZERO MIČIGEN

Prvi utisci po dolasku u Ameriku bili su veoma pozitivni. Čikago, grad u kojem se nalazi njen fakultet, Elena opisuje kao jedan od najljepših gradova, posebno zbog spoja modernog i užurbanog gradskog života sa mirnim i prijatnim predgrađima.

U jednom takvom predgrađu, uz jezero Mičigen, nalazi se kampus njenog univerziteta. Prema njenom opisu, riječ je o velikom prostoru u kojem živi oko 20.000 studenata, okruženom zelenilom, uređenim stazama i plažama.

“Posebno je lijepo prošetati pored jezera, uživati u svježem vazduhu i na trenutak zaboraviti na svakodnevne obaveze”, priča ona.

Čikago je za nju grad kontrasta, u kojem se savremeni način života susreće sa prirodom. Ne predstavlja samo mjesto u kojem se školuje već i prostor koji joj omogućava da upozna nove ljude, otkrije drugačiji način života, rada i učenja.

Uslovi studiranja na Northwesternu ostavili su na nju snažan utisak. Univerzitet nije samo jedna zgrada u kojoj studenti pohađaju predavanja, već čitav kampus sa posebnim zgradama i prostorima za različite oblasti studija.

Na raspolaganju su im biblioteke, prostori za samostalno i grupno učenje, teretane, sportski tereni i centri za rekreaciju.

Nastava se odvija u manjim grupama, čija veličina zavisi od predmeta, što omogućava veću interakciju između studenata i profesora i individualniji pristup svakom studentu. Učionice su savremeno opremljene, dok biblioteke pružaju uslove za učenje i istraživanje, uz pristup računarima i drugoj opremi.

Posebno ističe saradnju sa profesorima, koji su, kako kaže, spremni da pomognu studentima, podstiču ih da postavljaju pitanja, kritički razmišljaju i zajednički rade.

“Na mom studijskom programu predaje profesor koji je prošle godine dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju. Sama činjenica da imate priliku da učite od nekoga ko je dobitnik tako prestižnog priznanja govori mnogo o kvalitetu obrazovanja i znanju koje možete steći tokom studija”, navodi Elena.

Mogućnost da sluša predavanja stručnjaka sa izuzetnim profesionalnim dostignućima, čuje njihova iskustva i sa njima diskutuje o temama koje izučava smatra dragocjenom prilikom.

“Cijeni se naše mišljenje i vlada atmosfera međusobnog poštovanja, zbog čega mi je posebno drago i čini me počastvovanom što imam priliku da učim u takvom okruženju”.

Prema njenom iskustvu, akademski i društveni život na američkim univerzitetima organizovani su tako da studentima pruže mogućnost da napreduju, steknu kvalifikacije, ali i da se osjećaju zadovoljno, podržano i motivisano.

Iskustvo školovanja u Mostaru značajno joj je olakšalo prilagođavanje fakultetskom životu. Već sa 16 godina imala je priliku da se osamostali i navikne na novo okruženje, upozna različite kulture i običaje, usavrši jezik i susretne se sa drugačijim sistemom vrednovanja i pristupom obrazovanju.

Stečena samostalnost, otvorenost prema različitostima i sposobnost prilagođavanja pomogli su joj da spremnije dočeka akademske obaveze u Americi.

“Smatram da mi je pohađanje koledža UWC pružilo značajnu prednost i pomoglo mi da fakultetski život dočekam spremnije, sigurnije i sa većom vjerom u vlastite sposobnosti”, ističe ona.

Razlike u kulturi nijesu joj bile toliko primjetne jer je već u Mostaru imala priliku da se druži sa ljudima iz gotovo 100 različitih zemalja. Takvo iskustvo naučilo ju je da različiti običaji, stavovi i načini komunikacije ne moraju predstavljati prepreku za prijateljstvo.

NIJE LAKO SVE UKLOPITI

“Inače volim da upoznajem nove ljude i prilično lako započinjem razgovor, tako da mi je upoznavanje nove sredine prijalo”.

Ipak, studiranje u inostranstvu nosi i izazove. Među najvećima izdvaja prilagođavanje novoj sredini i drugačijem obrazovnom sistemu, kao i veću samostalnost u svakodnevnom životu.

Boravak daleko od porodice i prijatelja zahtijevao je od nje da bude odgovornija, bolje organizuje vrijeme i nauči da samostalno odlučuje u različitim situacijama.

Drugi veliki izazov predstavlja usklađivanje fakultetskih obaveza sa prijateljima i aktivnostima van nastave. Elena ne želi da zbog studija zapostavi svoja interesovanja, pa je morala da nauči da bolje procjenjuje vrijeme i postavlja prioritete.

“Iako ti izazovi u početku nijesu uvijek bili laki, pomogli su mi da razvijem samopouzdanje i sposobnost prilagođavanja. To me je naučilo da svaku prepreku posmatram kao priliku za učenje i lični razvoj, što smatram jednom od najvažnijih vrijednosti studiranja u inostranstvu”, objašnjava ona.

Elena svoj dan uglavnom počinje rano. Raspored zavisi od predmeta, ali obično obuhvata nekoliko časova, nakon kojih slijede domaći zadaci, čitanje i priprema za naredne provjere znanja.

Ipak, nastoji da joj vrijeme provedeno na studijama ne bude ispunjeno samo akademskim obavezama. Plesom se bavi tri puta sedmično, a trudi se da pronađe vrijeme i za sport i fizičku aktivnost, koji joj pomažu da napravi pauzu od učenja.

“Nije uvijek lako sve uklopiti, posebno kada se poklope rokovi i treninzi, pa je dobra organizacija vremena neophodan dio svakog dana “, kaže ona.

Posebno joj se dopada osjećaj zajedništva na Northwesternu. Iako studenti imaju različite rasporede i obaveze, mnogo vremena provode zajedno, učeći, razmjenjujući ideje i pomažući jedni drugima. Zajedno odlaze u kantinu na obroke, a vrijeme između predavanja često koriste za druženje.

Slobodno vrijeme najčešće provodi sa prijateljima iz različitih zemalja i kultura, među kojima je upoznala i mnogo Amerikanaca. O svojim američkim prijateljima govori sa simpatijama, opisujući ih kao srdačne, prijatne i otvorene ljude sa kojima je lako uspostaviti prijateljstvo.

Njeno društvo čine mladi različitih interesovanja i talenata, zbog čega joj svakodnevica rijetko djeluje monotono. Nekada spontano završe na kampovanju u prirodi, nekada odlazi na predstavu u kojoj glumi prijateljica, a nekada na utakmicu kako bi bodrila drugove koji igraju.

“Volim što smo uvijek tu da podržavamo jedni druge u onome što volimo da radimo”, ističe Elena.

Često zajedno odlaze u Čikago, gdje upoznaju znamenitosti, ulice, restorane i druga zanimljiva mjesta. Izlasci su prilika da dožive nešto novo, zabave se i stvore uspomene. Ni na samom kampusu ne nedostaje sadržaja, jer se organizuju različite zabave i zajednička druženja koja studentima omogućavaju da se bolje upoznaju i izgrade prijateljstva koja će pamtiti cijeli život.

Iako se nalazi hiljadama kilometara daleko od kuće, Elena ne krije da joj najviše nedostaju porodica i prijatelji, ali i jezik, kultura, muzika i svakodnevne stvari uz koje je odrasla.

“Kada živimo u drugoj zemlji, shvatimo koliko su upravo te svakodnevne stvari dio nas i koliko nam zapravo znače. Iako u Americi upoznajem nove ljude, kulture i običaje, postoji nešto posebno u onome što nosimo iz svoje zemlje i što nas podsjeća na dom”.

Svojim prijateljima u Americi nastoji da približi Crnu Goru, njenu kulturu i običaje. Posebno je raduje što neki od njih planiraju da posjete Crnu Goru narednog ljeta, jer će tako imati priliku da im pokaže odakle dolazi i podijeli sa njima dio svog svijeta.

PRVO SA RODITELJIMA PODIJELI SVAKU RADOSNU VIJEST

Ipak, priznaje da joj nedostaju i ljudi koji je poznaju odavno, oni kojima ne mora ništa da objašnjava jer su dio njenog života, prošlosti i svega što je oblikovalo.

U takvom životnom putu, podrška porodice za nju ima neprocjenjivu vrijednost. Roditelji su joj, kako kaže, oduvijek bili najveći oslonac, sigurna luka i bezuslovna podrška.

“Iako smo sada udaljeni hiljadama kilometara, oni su i dalje prvi sa kojima želim da podijelim svaku lijepu vijest, svaki uspjeh, ali i svaki težak trenutak”, ističe Elena.

Sa majkom se konsultuje o gotovo svemu, jer zna da će je saslušati, posavjetovati i iskreno joj reći šta misli. Oca opisuje kao najdivnijeg čovjeka, svoju podršku i osobu čija su joj ljubav i prisustvo pružili osjećaj da uvijek ima na koga da se osloni.

“Mislim da je teško riječima opisati koliko sam im zahvalna za sve što su mi pružili, za povjerenje koje su imali u mene, i za to što su me uvijek podsticali da idem naprijed i ne plašim se da pokušam. Zbog njih sam naučila da vjerujem u sebe i da imam hrabrosti na svakom koraku svog života”.

Zbog toga uspjeh koji je ostvarila ne doživljava samo kao lično postignuće.

“Zato ovaj uspjeh pripada i njima, jer bez njihove ljubavi, podrške i svega što su uložili u mene, ne bih bila osoba kakva sam danas. Bez obzira na to gdje se u životu budem nalazila i koliko daleko budem otišla, moji roditelji će uvijek biti moj najveći primjer, ljudi kojima se najviše divim i od kojih imam još mnogo toga da naučim”, poručuje Elena.

ŽELI DA STEČENO ZNANJE VRATI SVOJOJ ZEMLJI

O planovima nakon završetka studija Elena za sada ne želi da govori previše unaprijed. Ima svoje želje, ambicije i planove, ali smatra da je najvažnije da se trenutno usredsrijedi na uspješan završetak fakulteta, nakon čega će odlučiti kojim putem želi da krene.

Ipak, postoji nešto što bi voljela da ostvari bez obzira na to gdje je profesionalni put odvede - da stečeno znanje i iskustvo jednog dana vrati svojoj zemlji.

“Želja mi je da pomognem u stvaranju boljih uslova za život, kako bi moja zemlja postala razvijeno, uređeno i dostojno mjesto za život svih njenih građana, prvenstveno mladih ljudi”.

Ta želja dodatno dobija na značaju kada se ima u vidu da je Elena kroz školovanje u tri različite zemlje upoznala različite sisteme obrazovanja, kulture i načine života. Jedna od najvažnijih lekcija koju je iz tih iskustava ponijela jeste da se rad i posvećenost cijene, ali da rezultati ponekad zahtijevaju vrijeme.

“Bez obzira na to gdje se nalazimo, upornost, disciplina i vjera u sebe uvijek nas vode ka novim prilikama i mogućnostima, i pomažu nam da rastemo, kako profesionalno, tako i lično “, kaže ona.

Naučila je, dodaje, da se trud ne nagrađuje uvijek odmah, ali da se svaki korak, svaka žrtva i svaka uložena energija vremenom mogu pretvoriti u nešto vrijedno što oblikuje budućnost.

Kada govori mladima iz Crne Gore koji sanjaju o studiranju u inostranstvu, Elena govori iz iskustva nekoga ko je i sam nekada imao slične snove. Razumije koliko je hrabrosti potrebno da se povjeruje u nešto što se u početku čini dalekim, nedostižnim, pa čak i nemogućim.

“Znam koliko je važno imati san koji te pokreće, čak i onda kada put do njega nije jednostavan “, poručuje ona.

Mladima savjetuje da ne dozvole da ih strah, sumnja ili tuđa očekivanja udalje od njihovih ciljeva, ali i da ne čekaju da sve okolnosti budu savršene. Ponekad je, smatra, dovoljno napraviti prvi korak, čak i kada nije sasvim jasno kuda će ih put odvesti.

“Nemoguće ne postoji za one koji imaju hrabrosti da pokušaju, upornosti da istraju i vjere da mogu. Upornost nas uči da ne odustajemo kada naiđemo na prepreke, a vjera u sebe daje nam snagu da pomjeramo granice nedostižnog”, kaže Elena.

Neuspjeh, dodaje, ne treba posmatrati kao kraj, već kao dio puta ka uspjehu. Važno je ne upoređivati svoj put sa tuđim, jer svako ima svoje vrijeme, svoje borbe i svoje pobjede. Mladima poručuje da budu spremni da uče, traže prilike i bore se za ono u šta vjeruju.

Posebno naglašava da, bez obzira na to gdje ih život odvede, treba da sačuvaju vrijednosti, jezik i korijene koji su ih oblikovali.

“Pokažite svijetu koliko talenta, znanja i potencijala dolazi iz naše Crne Gore. Sanjajte hrabro, radite posvećeno i vjerujte u sebe. Jer snovi nemaju granice. Ako sam ja mogla da sanjam taj san i da krenem za njim, želim da i oni znaju da mogu da pokušaju, da se bore i da izgrade svoju priču”, poručuje Elena.

Od školskih uspjeha u Pljevljima, preko međunarodnog iskustva u Mostaru, do studija ekonomije na Northwesternu, Elena Vemić gradi put na kojem se akademski rezultati prepliću sa ličnim sazrijevanjem, novim prijateljstvima i željom da stečeno znanje jednog dana bude od koristi i njenoj zemlji.

Njena priča nije samo priča o prestižnoj stipendiji, prosjeku 10 i studiranju hiljadama kilometara od kuće. To je i priča o porodici koja pruža oslonac, obrazovanju koje širi vidike i djevojci koja, uprkos svim izazovima, ne zaboravlja odakle je krenula i kome bi jednog dana željela da vrati dio onoga što je naučila.

Njena poruka mladima možda najbolje sažima sve što je do sada naučila:

“Sanjajte hrabro, radite posvećeno i vjerujte u sebe”.