Naslov svoje prve zbirke pjesama “Ne želim da odrastem” Jovana Vujošević iz Spuža odabrala je još kao osnovka. Danas, tri godine kasnije, sedamnaestogodišnja gimnazijalka iza sebe ima brojne nagrade i priznanja, piše nove stihove i priprema drugu zbirku, ali od jedne želje nije odustala - da kroz poeziju sačuva dijete u sebi.
“Vrijeme neprimjetno curi i već su prošle tri godine otkako je moja zbirka objavljena. Trudim se da kroz svoje stihove sačuvam ono dijete u sebi. I dalje pišem poeziju za djecu. Osjećam se sigurnije i zrelije, iako tu ima još puno, puno prostora za usavršavanje”, kaže mlada pjesnikinja.
Jovana je učenica trećeg razreda Gimnazije “Petar I Petrović Njegoš” u Danilovgradu, a njen pjesnički talenat još u šestom razredu osnovne škole prepoznala je profesorica Nada Cerović Bajović, koja je postala njena mentorka. Prvu zbirku, sa 25 pjesama, objavila je u devetom razredu.
Da njen rad nailazi na priznanja, pokazalo je i nedavno osvojeno treće mjesto na nacionalnom takmičenju, u konkurenciji najboljih učenika iz crnogorskih opština.
“Svaka pohvala, svaka podrška, svaka nagrada znači da je neko prepoznao vaš rad i trud. Treće mjesto u konkurenciji gdje su sve bili najbolji iz svih opština Crne Gore, za mene je veliki uspjeh. Ova nagrada mi daje dodatnu motivaciju da nastavim da pišem, učim i razvijam svoj talenat. Ne doživljavam je kao krajnji cilj, već kao podstrek da budem još bolja i da ostanem vjerna sebi i onome što stvaram”, ističe Jovana.
Inspiraciju najčešće pronalazi u svakodnevici, naizgled običnim trenucima i ljudima koji je okružuju. Odrasta u velikoj porodici, sa tri sestre i bratom, kao najstarije dijete, a upravo joj porodica predstavlja jedan od najvažnijih izvora inspiracije.
“Volim srećne teme i većina mojih pjesama je tog karaktera. Volim da pišem o porodici, o zajedničkim momentima, o bezbrižnosti koju nosi dječji život. Pokrenu me sasvim obične situacije, u kojima prepoznam nešto dublje, neku emociju ili poruku. Voljela bih da se čitalac u mojim pjesmama prepozna”, objašnjava ona.
KAD TEHNOLOGIJA PREUZME...
Ipak, njena poezija nije posvećena samo bezbrižnosti i lijepim trenucima. U pojedinim pjesmama promišlja i o problemima savremenog društva, posebno o uticaju tehnologije na međuljudske odnose. Upravo je to tema njene pjesme “Moderno doba”.
“Živimo u svijetu tehnologije i prosto je nemoguće odoljeti iskušenjima. Mladi vrijeme provode na telefonima koristeći društvene mreže i sve ono što im je dostupno na internetu. Živa riječ je sve manje prisutna i povezanost među ljudima opada”, smatra Jovana.
Upozorava da se, uz brojne mogućnosti koje tehnologija pruža, često zaboravlja vrijednost vremena provedenog sa bliskim ljudima.
Istovremeno, smatra da današnje društvo mladima pruža dosta prilika da iskažu svoje stavove i osjećanja, kroz različite organizacije, školske radionice i druge aktivnosti. Međutim, uvjerena je da uz ta prava mora ići i odgovornost.
“S moje tačke gledišta, mislim da treba da budemo odgovorniji, prvo prema sebi, a potom i prema drugima. Treba imati mjeru u svemu”, poručuje mlada pjesnikinja.
LJUBAV NIJE OBAVEZA
Da stihovi mogu imati značaj i izvan stranica knjige, Jovana pokazuje učešćem na humanitarnim i donatorskim večerima, gdje svoju poeziju koristi i kao način da doprinese zajednici.
“Vjerujem da umjetnost može imati veću ulogu od samog izražavanja ličnih osjećanja. Ona može povezivati ljude, širiti empatiju i skrenuti pažnju na one kojima je pomoć potrebna. Učešće na humanitarnim događajima mi je posebno značajno jer imam priliku da ono što volim da radim povežem sa nečim korisnim za druge”, kaže ona.
Posebno je raduje, dodaje, kada stvaralaštvo, osim lične vrijednosti, dobije i humanitarnu dimenziju.
A kako nastaju njene pjesme? Ponekad je dovoljan trenutak inspiracije, dok pojedini stihovi zahtijevaju mnogo više vremena i strpljenja.
“Kada god mi mislima proleti neki lijepi stih, ja ga zapišem. Neke pjesme prosto naiđu same i za kratko vrijeme imam konačnu verziju. Ima pjesama čije pisanje traje danima, nedjeljama. I nakon određenog perioda opet nešto promijenim. Ima i onih koje još nijesam završila. Osjećam da im nedostaje ono nešto što će ih učiniti posebnim”, priča Jovana.
Osim književnosti, pokazuje veliko interesovanje za hemiju, aktivna je u više školskih sekcija, a već pet godina trenira folklor. Uprkos brojnim obavezama, kaže da joj nije teško da uskladi školovanje, nastupe i pisanje.
U tome joj, ističe, veliku podršku pružaju porodica i prijatelji, a posebno mjesto u njenoj svakodnevici ima otac.
“Tata je moj glavni prevoznik i odgovoran je da budem tačna na nastupima”, kaže Jovana.
A dok nastavlja da niže stihove i priprema novu zbirku, na pitanje kako uspijeva da pronađe vrijeme za sve što voli, odgovara jednostavno.
“Kada nešto volite, onda to nije obaveza već odmor za dušu”.
Pokrenu me sasvim obične situacije, u kojima prepoznam nešto dublje, neku emociju ili poruku. Voljela bih da se čitalac u mojim pjesmama prepozna
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
