ISPOVIJEST PREDUZETNIKA KOGA SU ZELENAŠI OSTAVILI BEZ IČEGA

"Ne uzimajte na kamatu, makar vam djeca išla bosa"

Nekadašnji sportista, košarkaš i vlasnik lanca kladionica kamatašima je vratio preko milion eura. Sada nema ništa, a i stan u kome živi sa porodicom odavno je u vlasništvu banke
821 pregleda 52 komentar(a)
Novac, korupcija, kamata, reket, zelenšenje
Novac, korupcija, kamata, reket, zelenšenje
Ažurirano: 21.05.2019. 13:04h

Nikad, ali nikad u životu nemojte uzeti novac na kamatu. Nikad. Da mi danas djeca bosa idu, ne bih to uradio“, kaže T. iz Podgorice koji je kamatašima vratio preko milion eura. I to je njegova gruba procjena.

Sve je počelo prije 16 godina. Tada je T. pozajmio 30.000 maraka kako bi započeo posao sa kladionicama. I pozajmljeni novac je, kaže, vratio brzo. Posao je išao jako dobro i on je otvarao nove, jednu za drugom, po cijelom sjeveru, u Podgorici, ulagao je u njih, ne štedeći. 

Prvi problemi nastaju sa negativnim kolima.

„Da biste nadoknadili jedno negativno kolo u kladionici, treba vam mjesec dana pozitivnog“, priča sagovornik „Vijesti“.

Kako nije štedio u ulaganja u biznis, T. nije imao novca „u šteku“, ono što je imao morao je tokom negativnih kola isplaćivati igračima. A negativna kola su nekako stizala jedno za drugim. 

„Da biste nadoknadili jedno negativno kolo u kladionici, treba vam mjesec dana pozitivnog“

„Kad igrač dobije, vi morate da ga isplatite. Tako sam prvi put uzeo novac na kamatu, računajući vratiću za nedjelju, 20 dana. Ali, sljedeće nedjelje se opet desi negativno kolo, ja uzmem malo više... Ako ne vratite novac kamatašima isti mjesec, to je gotovo. Shvatio sam poslije da zaradu nisam davao da vratim dug, samo sam vraćao kamatu“.

Ako bi pozajmio 10.000 eura, sljedećeg mjeseca bi shvatio da ne može da vrati pozajmljeni iznos, pa bi odvojio 1.000, „makar za kamatu“. I tako mjesecima. 

„Osnovni dug je ostajao isti, a ja sam tonuo sve dublje“.

I činilo se da ne može biti gore, do početka svjetske ekonomske krize, 2008.

„U roku od 15 dana nama se posao prepolovio i nisam mogao više da plaćam dugove“. 

T. je nekad od banke uzimao kredite, ali male iznose. Ali, kad bi se desilo negativno kolo u kladionici, novac mu je trebao odmah, jer igrači ne mogu da čekaju, pa je, kako banke izdaju novac po procedurama koje traju, pozajmio ipak novac od kamataša. 

Njegov stan, u kojem živi sa suprugom i troje djece, odavno je u vlasništvu banke. Svakog dana čekaju kad će ostati bez krova nad glavom. 

„Još me poslije svega puno njih zove. Ne krivim ih, ja sam kriv. Niko nije trčao za mnom da mi daje, ja sam tražio novac. Ali sve mora da ima svoj kraj. Većini sam dao dva do pet puta više nego što sam pozajmio. Ali to nema kraja. Jednom mora da prestane. Jednostavno više nemam od čega“, priča svoju priču „Vijestima“ nekadašnji sportista, košarkaš i vlasnik lanca kladionica.

I stan u kojem živi, uprkos usmenom dogovoru sa Atlas bankom o mjesečnom zakupu, više ne plaća.

„Banka je bila korektna, pokušali su da mi pomognu, tražili rješenje, ali sam samo dublje tonuo. I dogovor oko mjesečnog zakupa stana, koji je sada njihov, sam poštovao dva, tri mjeseca. Ne mogu više“. 

Deset godina ja ne mogu da spavam. Ne mirno, nikako ne mogu da spavam. Krenem pola sata, pa se probudim...“, priča uznemiren, ponovo se vraćajući na kamataše, od kojih, iako rjeđe, i danas dobija česte pozive. 

„Ne možete sa gologa ništa da skinete. Nemam. Da mi dođe neko i zaprijeti pištoljem i traži 10 eura, neka slobodno puca. Ja taj novac nemam... Već nekoliko godina ne plaćam kamate, ali oni sad traže glavnicu. A ja ne da ne mogu da vratim. Nemam. I ne zanima me, mogu da se ljute, da zovu. Dobili su pet puta više nego što sam uzeo od njih. Doveo sam se do propasti. Koliko je samo noći proplakanih iza mene. Kad vidite da čovjek od 60 godina plače, znajte da je u velikim problemima... To što mi se dešava nije za čovjeka. Godinama ne spavam“.

T. kaže da mu kamataši ne prijete otvoreno, ali je uvjeren da je to zato što znaju da nije kockar, pijanica.

„Njihove prijetnje meni su više prikrivene“, dodaje.

Zbog svega ga je kontaktirala i policija, ali T. kaže da ne daje sebi za pravo da bilo koga prijavi policiji, jer ga niko nije tjerao da pozajmljuje novac.

„Prijavio bih ako mi budu otvoreno prijetili“.

Tokom razgovora, T. se stalno vraća na činjenicu da nema krov nad glavom, da ne radi ništa.

„Samo ležim kući i nerviram se, a radio bih bilo šta... da vidim izlaz, bilo bi sve drugačije... Ja 24 sata stojim nemoćno, ne znam šta i kako da radim“.

T. žali jer je i nekim od bivših radnika ostao dužan nekoliko plata. Doprinose, kaže, nije plaćao godinama. 

„Ne mogu ništa. Dok sam radio dobro, bilo je i njima dobro. Ko god je tražio, dao bih mu novac. Ja i ne znam koja je to cifra koju sam pozajmio ljudima. To su hiljade. Značilo bi mi danas da mi neki od njih vrate djelić onoga što sam ja njima davao“.

Sagovornik „Vijesti“ tvrdi i da je često bio garant radnicima kad su željeli da uzmu kredit iz banke. 

T. žali jer je i nekim od bivših radnika ostao dužan nekoliko plata

„Na kraju su dugovi ostali meni, da ih ja vraćam. Od tih ljudi niko se ne okreće“.

Koliko je onih koji su tom, nekad omiljenom u društvu i dobrostojećem čovjeku, danas okrenuli leđa.  T. kaže da postoje i oni koji su mu pomogli u krizi. „Malo ih je, ali ih ima... Atlas banka, Uprava za igre na sreću... nisu morali, ali su se trudili da mi pomognu koliko je u njihovoj moći. I jedan čovjek iz političkog vrha mi je isto priskočio u pomoć...“, zamišljeno nabraja i dodaje da je posebno zahvalan kolegi iz jedne kladionice, koji mu je, uprkos tome što je i sam u problemima, ponudio pomoć i pomogao kad god je mogao. 

„Nismo se prije toga ni poznavali“, kaže.

Danas porodicu nekadašnjeg biznismena i sportiste, drži supruga. 

„Ona radi, kako bismo se prehranili. Ja nemam nikakvih prihoda. Ne znam ni odakle da krenem“.

Kada ga, znajući da poznaje brojne kamataše, drugi pitaju za njihov kontakt, odbija ih bez puno priče.

„Samo im kažem ‘mrš, mrš da te ne gledam’. Ko god je došao, ja mu kažem ‚nemoj da uzmeš, nemoj da budeš glup‘“.

Zelenaštva ima i među maloljetnicima

Način na koji kamataši zarađuju novac je krivično djelo od 2012. godine. Crnogorsko pravosuđe je u bitku protiv zelenaštva prvi put krenulo tri godine kasnije. Tada je objavljen i dokument „Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori“, u kojem je iznijeta procjena da se u Crnoj Gori nalazi najmanje 30 miliona eura gotovog novca koji su dati na pozajmicu sa zelenaškom kamatom. 

Operativna verzija sadržala je i identitet 200 osoba koje su „uključene u taj biznis, a godišnje ostvare profit do 70 miliona eura“, što je bio razlog da  policija i tužilaštvo pokrenu obavještajni projekat „Loan“. U cilju suzbijanja zelenaštva, u okviru projekta „Loan“ je tokom prošle i ove godine realizovana 21 akcija, procesuirane su 23 osobe, od čega je 20 osoba procesuirano za krivično djelo zelenaštvo. Iz Uprave policije je nedavno saopšteno da je vršenjem tih krivičnih djela plasirano preko 2,2 miliona eura. „Vijestima“ je iz više nezvaničnih izvora saopšteno da zelenaštvo postoji i među maloljetnicima, koji novac na kamatu pozajmljuju vršnjacima. I tvrdnje nezavisno jedni od drugih iznose mladi iz Podgorice i Nikšića.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici „Vijestima“ su, međutim, kazali da tom „tužilaštvu, protiv maloljetnih učinilaca krivičnih djela, nema formiranih predmeta zbog krivičnog djela - zelenaštvo“.