U Nikšiću je prezentovan Ženski sud, prvi takve vrste u Evropi koga su organizovale deset ženskih grupa sa prostora bivše Jugoslavije i prikazan dokumentarni film u režiji Filipa Markovinovića, a u produkciji „Žena u crnom“.
„Ženski sud je novo viđenje pravde. Važno je da žene pričaju o tome šta se njima dešavalo, jer ti zločini koji se dešavaju nad civilnim stanovništvom ostaju u ratu nevidljivi. To nasilje na ovaj način postaje vidljivo, a ljudi treba da razumiju šta je to što se desilo i koje mi posledice toga živimo danas”, kazala je Ljupka Kovačević iz kotorskog Centra za žensko i mirno obrazovanje “Anime”, organizacije iz Crne Gore koja je učestvovala u formiranju Ženskog suda.
U Sarajevu je u maju 2015.godine na Ženskom sudu svjedočilo 36 žena iz svih zemalja bivše Jugoslavije u pet sesija o svim vrstama nasilja, nepravdi, zločina, kako u ratnom tako i posleratnom periodu. Te sesije su bile – rat protiv civila, žensko tijelo – bojno polje, militarističko nasilje i otpor žena, etničko nasilje i ne/objavljeni rat. Tom svjedočenju prisustvovalo je više od 500 osoba iz svih zemalja bivše Jugoslavije, ali i iz: Argentine, Alžira, Palestine, Izraela, SAD-a, Belgije, Španije, Italije, Njemačke, Velike Britanije...Sve to je prikazano u pomenutom Markovinovićevom filmu.
Prema riječima Kovačevićeve žene iz Crne Gore svjedočile su u sklopu sesije ne/objavljeni rat koja se ticala socio-ekonomskih zločina nad ženama.
“To je dio kontinuiteta nasilja koje je krenulo sa ratom ’90-ih. Pričale su o tranziciji, uništenim preduzećima, traženju da im se plati to što su zaradile, kako su se žene koje su gubitnice tranzicije individualno borile sa tim”, objasnila je Kovačević.
Ženski sud je organizovan sa ciljem da žene postanu subjekt pravde, da se čuje za njihovu patnju, da se podstakne stvaranje drugačijeg koncepta odgovornosti, brige, novih paradigmi pravde, ljudske sigurnosti, ali i stvori osnov za izgradnju pravednog i trajnog mira.
“Najvažnije je bilo da te žene počnu da pričaju, da se za njihovu bol čuje, da kod ljudi izazovu empatiju, ali i da ih osvijeste. Jednostavno, da postanu vidljive. Važno je da žrtve imaju kontakt s drugima i da se prizna da im je nanesena bol”, kazala je Kovačević.
Organizovanjem Ženskog suda stvorena je mreža uzajamne podrške i solidarnosti, a mnoge žene su pokazale da su uspjele svoj bol da pretvore u akciju.
“To je ujedno i preventiva budućih ratova, ali i prilika da pravni sistem i pravnici razmišljaju o nekim novim modelima pravde jer se pokazalo da politika različitih pravnih sistema, bez obzira što su neki zločini kažnjeni, ne zadovoljava pravdu. Ostaje taj njihov bol i patnja koja nikada nije na pravi način razmatrana. To je mali segment u opštoj borbi za pravdu i za sjećanje”, poručila je Kovačević.
Organizovanju Ženskog suda prethodio je petogodišnji angažman žena koje su u svojim zajednicama i na susretima i sastancima u svojim zemljama i regionalno svjedočile o nasilju nad ženama tokom i posle rata, kao i o otporu žena militarizmu i nasilju, a nosioci svih tih programskih aktivnosti bile su “Žene u crnom” iz Beograda, koje su zajedno sa “Animom” organizovale prezentaciju u Nikšiću.
“Završni događaj u Sarajevu nije kraj procesa, već podsticaj da se iz feminističke perspektive nastavi sa kreiranjem novih modela pravde. To je obaveza prije svega prema svjedokinjama, ali i izraz naše odgovornosti prema ogromnom teretu nedavne prošlosti“, poručili su organizatori.
Nakon Nikšića, prezentacija Ženskog suda i prikazivanje filma biće organizovano u drugim gradovima Crne Gore.
„Žene u crnom „koordiniraju nastavak procesa Ženskog suda, uz podršku „Anime“, zagrebačkog Centra za žene žrtve rata i sarajevske Fondacija ’Cure’.
Bonus video:
