Ekipa Televizije Novi Sad snima dokumentarni film o dr Teodoru Pošu, ljekaru iz Austrije koji je sredinom prošlog vijeka radio na durmitorskom području.
Reditelj Milan Mišo Belegišanin kaže da film radi po scenariju rođenog Žabljačanina, novinara i književnika Stanka Popovića iz Novog Sada.
“Ako je istina da ljudi umiru dva puta, jednom prirodno a drugi put kada umre priča o njima, onda će Teodor Poš na Žabljaku živjeti dok je svijeta i vijeka”, kazao je Belegišanin nakon dva dana snimanja.
On je ocijenio da radnja filma predstavlja kolektivno sjećanje jednog prostora na jednu dobrotu.
“Sama pojava Teodora Poša na Žabljaku zaogrnuta je misterijom, ali je bitno da se ta dobrota među ovim ljudima manifestovala liječenjem tijela, a rekao bih i duše. Ne samo što je liječio svaki dio tijela, od slijepog crijeva, meningitisa i preloma, nego je svojom dobrotom ostavio neizbrisiv trag. Lijepo je čuti priče ljudi koji poslije više od pet decenija govore o njegovoj blagotvornoj dobroti, kao da se to juče dogodilo. Ovaj film treba gledaocu da pruži osjećaj o nečemu dobrom, što je važno”.
Belegišanin ističe da se, upoznavši na Žabljaku Teodorovog sina Dragana Stevovića, uvjerio da dr Poš i dalje traje.
On kaže da dobra djela ne razlikuju brda i ravnice, jer ma gdje da se vide - bude nadu, naročito ljudima na turbulentnom Balkanu.
Predviđeno je da snimanje filma bude završeno tokom aprila, kada će i biti prikazan u Vojvodini.
Plan je da se tokom ljeta prikaže i na Žabljaku.
Specijalizirao na ruskom frontu, najbolja komisija - izliječeni ljudi
Poš je rođen u austrijskom podalpskom gradiću Tamsvek, sedamdesetak kilometara od Beča. Drugi svjetski rat ga je zatekao kao studenta medicine.
Mobilisan je na Istočni front, a nepoznanica je kako se, pred kraj rata, obreo na Balkanu.
“Vijesti” su ranije pisale da je Poš, uz zarobljenike, dospio u Šavnik, gdje je liječio narod.
Na Žabljak je došao 1957. i kao ljekar radio do 1963.
Sa svojim timom je u skromnim uslovima improvizovao i operacionu salu.
Brojna su svjedočenja o nesvakidašnjem ljekaru i humanisti. Tih godina je na Žabljaku obavljena i prva operacija slijepog crijeva, a rađeni su i drugi zahvati, liječen i infektivni meningitis.
Postoji i priča da je, ko zna iz kojih razloga, oformljena i komisija od uglednih profesora iz Beograda koja je trebalo da provjeri stručnost Poša.
On im je odgovorio da je praksu i specijalizaciju najbolje položio kao hirurg na ruskom frontu, a da su mu na Durmitoru i lična i stručna satisfakcija i najbolja komisija izliječeni ljudi.
Priča se da je Poš bio zaljubljenik u prirodu - ljeti je lovio pastrmke, a zimi se skijao.
Galerija
Bonus video:
