KOCKANJE: PO POMOĆ U SAVJETOVALIŠTE DOLAZE IZ CIJELE CG

Zabava vrlo brzo postaje zavisnost

Svi koji se jave imaju slične probleme - promjene u karakteru, postaju lažljivi i manipulativni..., kaže Lješnjak
211 pregleda 19 komentar(a)
Kockanje, kocka
Kockanje, kocka
Ažurirano: 21.05.2019. 13:04h

Preko 200 osoba je tokom protekle tri godine u Savjetovalištu „Entera“, u Podgorici, zatražilo pomoć zbog problema sa kockanjem. Najmlađi, Jovan, u Savjetovalište je došao sa 19, dvije godine pošto je već bio zavisnik.

Priče onih koji se suočavaju sa problemima kockanja su, prema iskustvima zaposlenih u Savjetovalištu, slične. Sve počinje iz zabave, bez ideje da ih kladionica i igre na sreću mogu učiniti zavisnicima. Na kraju, svi završe u dugovima. „Entera“ sa tretmanima sa zavisnicima, odnosno osobama koje kockaju na problematičnom i patološkom nivou, radi od 2013. Lani su njihovu pomoć zatražile 73 osobe. Statistika je slična svih godina, a pomoć uglavnom traže članovi porodica zavisnika.

„Godišnje se Savjetovalištu javi oko 70 osoba, ali ne ulaze svi u tretman. Neki odustaju, neki nisu spremni da se mijenjaju. Razlozi su različiti“, kazala je „Vijestima“ psihološkinja Maja Lješnjak.

Među onima koji zatraže pomoć su uglavnom muškarci, iz svih gradova. Od 2013, kaže Lješnjak, samo je jedna žena bila na tretmanu. „Ali je ona zbog neslaganja supruga, na kraju odustala“.

Svi koji se jave Savjetovalištu imaju slične probleme - promjene u karakteru, postaju lažljivi i manipulativni... Među zavisnicima su, kaže Lješnjak, i obrazovane, te osobe dobrog imovnog stanja.

Pomoć zatraže svi onog momenta kad su u dugovima „do guše“. Lješnjak kaže da je najveći dug koji je neki njihov klijent napravio zbog kocke iznosio više stotina hiljada eura.

„Nažalost, umjesto da to urade čim se pojave prvi problemi, oni se javljaju onda kad naprave dugove od po nekoliko hiljada“, objašnjava Lješnjak.

Kao najveći problem, u Savjetovalištu vide to što sve više mladih odlazi u kladionice i igra igre na sreću, i to nerijetko čine uz direktnu ili indirektnu podršku punoljetnih lica - članova porodice, zaposlenih u objektima u kojima se organizuju igre na sreću...

„Neki klijenti pričaju da su prvi put ušli u kladionicu upravo sa roditeljima,” kaže Lješnjak.

U Savjetovalištu problematičnim smatraju i jer terminali za igre na sreću danas postoje u skoro svim kafićima. „Poker aparati i aparati za igre na sreću bi trebalo da postoje samo u objektima za priređivanje igara na sreću, nikako u kafićima, gdje mladi provode mnogo vremena i gdje su oni najčešći igrači“, kažu u Savjetovalištu.

Iako su tokom tremana od više klijenata čuli da zbog kocke uzimaju novac na kamatu, da su im neki kamataši prijetili, neke čak pokušavali uvući u posao sa drogom, iz Savjetovališta nisu o tom problemu komunicirali sa nadležnim institucijama.

„Klijenti najčešće iz straha ne prijavljuju kamataše, nekima od njih je prijećeno i smrću“, kaže Lješnjak, dodajući da je u problem zavisnosti svakako neophodno uključiti i druge institucije.

„Kockanje je problem pojedinica, porodice i društva u cjelini. Kad dođe do patološkog nivoa, osoba je sklona krivičnim djelima. A samo se mi zasad bavimo prevencijom- primarnom i sekundarnom”.

Zavisnost od kockanja je recividirajuća i smatra se da je potrebno da prođe pet godina kako bi osoba bila potpuno izliječena. Klijenti koji u Savjetovalištu zatraže pomoć sami snose troškove liječenja.

Iz Uprave za igre na sreću su 2014. kazali da više od 50 odsto stanovnika u Crnoj Gori učestvuje u raznim igrama na sreću, a da se aktivno kocka 35 do 40 odsto punoljetnih...

MF obećava: Posebna pažnja će se posvetiti zaštiti maloljetnika

Iz ADP Zid, u okviru kojeg radi Savjetovalište „Entera“, su još 2014. Ministarstvu finansija uputili predlog Pravilnika odgovornog priređivanja igara na sreću. Odgovor nisu dobili do danas. Iz Ministarstva finansija su „Vijestima“ kazali da odgovorno priređivanje igara na sreću nije bilo prepoznato važećim Zakonom o igrama na sreću, te, kako navode, „nije ni ostavljenja mogućnost, odnosno pravni osnov za donošenje podzakonskog akta kojim bi se regulisalo ovo pitanje“. Iz Ministarstva podsjećaju da je, u Predlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o igrama na sreću iz 2011, propisana odredba o odgovornom igranju za sve priređivače igara na sreću, te da Predlog zakona nije usvojen u skupštinskoj proceduri. Iz tog resora navode da će, svjesni značaja pitanja, prilikom izrade novog Zakona, „pažljivo razmotriti sve dostavljene predloge, a posebna pažnja će se posvetiti zaštiti maloljetnika i odraslih od negativnih posljedica igara na sreću“.