Skadarskom jezeru prijeti trajna devastacija zbog neplanske gradnje i neodrživog hidroenergetskog razvoja, smatraju u nevladinoj organizaciji (NVO) Grin houm /Green home/
Direktorica te NVO, Nataša Kovačević, ukazala je da je Skadarsko jezero ramsarsko područje i jedno od najljepših jezera Balkana, dom za 280 vrsta ptica i brojne endemske vrste biljaka i životinja.
„Zabrinjavajući su trendovi neodrživog razvojnog planiranja na području Skadarskog jezera“, navela je Kovačević u saopštenju povodom Svjetskog dana močvarnih staništa.
Prema njenim riječima, plan izgradnje hidroelektrana na Morači podrazumijeva osam hidroelektrana, što Vlada "drži pod velom tajnosti".
Kovačević je navela da je trenutno u izradi Prostorni plan posebne namjene za Nacionalni park Skadarsko jezero koji do 2025. godine podrazumijeva izgradnju mega turističkih struktura, komercijalnih vila i apartmana, čiji kapacitet premašuje za oko 200 odsto broj turističkih smještajnih jedinica u odnosu na 2015. godinu.
„U zonama netaknute prirode se otvaraju građevinski prostori, grade pristaništa, narušava pejzaž, zbog čega postoji realna opasnost da bi Skadarsko jezero moglo biti izbrisano s Liste ramsarskih močvarnih područja, o čemu je Crna Gora već upozorena iz Sekretarijata Ramsara“, saopštila je Kovačević.
Ona je poručila da crnogorska Vlada mora, da bi se spriječio ovaj devastacijski haos, proglasiti moratorijum na gradnju na području jezera i definisati stroža ograničenja u pogledu zaštite biodiverziteta, pejzaža i ekonomije lokalnog stanovništva, koji najvećim dijelom žive od ribarstva i tradicionalnog turizma.
Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF) upozorila je da je potrebno promijeniti stav o važnosti močvara i zaboraviti na nekadašnje teze gdje su ljudi močvarna područja smatrali prljavima i izvorima različitih bolesti.
„Upravo takva razmišljanja dovela su do devastacije tih vlažnih staništa koja se ubrajaju među najproduktivnije ekosisteme na planeti“, kaže se u zajedničkom saopštenju WWF-a i Grin houma.
Podsjeća se da su zemlje ove regije među 169 država svijeta koje su potpisale Ramsarsku konvenciju koja obavezuje na očuvanje močvara.
„Tako se na Ramsarskoj listi močvara od međunarodne važnosti nalaze hrvatski parkovi prirode Lonjsko polje, Kopački rit i Vransko jezero, ribnjaci Crna Mlaka, te delta Neretve“, navodi se u saopštenju.
Irma Popović Dujmović iz WWF Adrije rekla je da su, zahvaljujući dobrom upravljanju parkovima prirode, Lonjsko polje i Kopački rit močvarna područja u kojima se može prepoznati sva njihova ljepota i vrijednost.
Popović Dujmović je objasnila da oni, osim što su središta biološke raznolikosti, i ljudima pružaju brojne usluge - zaštitu od poplava i pročišćavanja voda, prirodne resurse poput drva i ribe i skladištenje ugljen-dioksida i brojnih socio-ekonomskih usluga za turizam i rekreaciju.
Međutim, kako je navela, na primjeru delte Neretve vidi se kako se zbog neodrživog korištenja močvarno stanište može dovesti do ivice opstanka.
„Već nekoliko godina postoji inicijativa da se i delta Neretve proglasi parkom prirode, što bi dovelo do boljeg upravljanja i oporavka tog područja“, kazala je Popović Dujmović, dodajući da bi bolje upravljanje vratilo veći broj riba i ptica na to prelijepo područje.
Ona je naglasila da očuvana delta Neretve predstavlja potencijal za budući dobar život lokalne zajednice, koji bi trebalo prepoznati kao mogućnost za razvoj, a ne kao prijetnja razvoju.
„Mandarina iz parka prirode imala bi puno veću vrijednost nego ova današnja, a lokalnim vlastima upravo je to prijetnja, jer se boje da će biti ograničeni zakonom. Istina je da bi nekih ograničenja bilo, no dobrobiti bi bile puno veće i dugoročnije“, ističe Popović Dujmović.
U saopštenju se podjeća da u Bosni i Hercegovini (BiH) postoje tri međunarodno zaštićene močvare koje štiti Ramsarska konvencija – Livanjsko polje, Hutovo blato i Bardača.
To su, kako se navodi, područja koja su u posljednjih 20 godina značajno degradirana zbog loših praksi, nepoštovanja vladavine prava i domaćih i međunarodno preuzetih obveza.
Predstavnik WWF-a u BiH Zoran Mateljak naveo je da danas u BiH postoji pravni okvir koji omogućava da njihove močvare od međunarodnog značaja budu očuvane.
Međutim, smatra on, direktive Evropske unije (EU) prenose se samo deklarativno dok istovremeno postji praksa iz 1970-tih.
Mateljak je ocijenio da se procjene uticaja na životnu sredinu rade nestručno i površno.
On smatra da su ekološke dozvole za izgradnju objektata koji ugrožavaju međunarodno važne močvare, svedene na puku formalnost i izdaju se bez ikakvih stručnih razmatranja.
„Rezultat lošeg sprovođenja domaćih zakona i zastarjelih praksi i pogleda, koji su u Evropi odavno odbačeni, sadašnje je katastrofalno stanje močvarnih ekosistema Hutovo blato, Livanjsko polja i Bardače“, ističe Mateljak.
Kako se navodi u saopštenju, Slovenija se ponosi sa tri ramsarska područja koja se protežu kroz 8.205 hektara - Solane Sečovelje, Škocjanske jame i Cerkniško jezero.
„Uprkos velikim ulaganjima posljednjih godina, močvarna staništa su ipak i dalje na glasu kao ona u najgorem stanju“, kaže se u saopštenju.
Neža Posnjak iz programa alpskih rijeka u WWF Adriji smatra da je u Sloveniji u prošlosti izgubljeno previše močvarnih staništa.
Ona je ocijenila da je zbog toga situacija daleko od najbolje, što pokazuje i izvještaj o stanju biološke raznovrsnosti u Sloveniji gdje se navodi da je taj tip staništa među onima u najgorem stanju.
Posnjak je ukazala da su sva tri ramsarskapodručja u Sloveniji uključena i u ekološku mrežu Natura 2000.
„Polako se vidi pozitivan pomak, zahvaljujući aktivnostima finansiranim kroz EU programa LIFE, putem kojeg se u prošlostiobnovilo dosta močvara u Sloveniji“, ističe ona.
Kako je saopšteno, deset zaštićenih područja u Srbiji označena su kao ramsarska područja, a u fokusu rada WWF-a posebno se ističu vlažna i plavna područja uz Dunav i njihova zaštita i obnova.
Navodi se da je više od 80 odsto vlažnih staništa nestalo u proteklih 150 godina regulacijom Dunava radi riječne plovidbe, poljoprivrede i izgradnje hidrocentrala, a s njima i brojne vrste biljaka i životinja.
Predstavnica WWF-a u Srbiji Duška Dimović saopštila je da je nestankom plavnih područja znatno smanjen potencijal za ublažavanje poplava.
„Neophodno je obnoviti što više vlažnih staništa kako bi rijeke dobile više prostora za svoju prirodnu dinamiku koja najbolje reguliše velike plavne talase”, zaključila je Dimović.
Bonus video:
