Katarina nastavlja školovanje u SAD: Kad su čuli kako svira, poslali ponudu koja se ne odbija

U mnoštvu ponuda koje je dobila iz Italije, Austrije, Rusiji i drugih zemalja, Katarina kaže da je izabrala da treći i četvrti razred završi u poznatoj muzičkoj školi, osnovanoj 1906. u najvećem gradu Sjeverne Dakote
5325 pregleda 6 komentar(a)
Svira i po sedam sati dnevno, Foto: Privatna arhiva
Svira i po sedam sati dnevno, Foto: Privatna arhiva

Sedamnaestogodišnja Katarina Crnogorac iz Pljevalja otputovala je u SAD, gdje će nastaviti školovanje u privatnoj muzičkoj školi u gradu Fargo.

Da je riječ o talentovanoj pijanistkinji, potvrđuje i stipendija koju je, kako tvrdi Katarina, jedina dobila od svih učenika iz inostranstva koji se školuju u toj školi.

U mnoštvu ponuda koje je dobila iz Italije, Austrije, Rusiji i drugih zemalja, Katarina kaže da je izabrala da treći i četvrti razred završi u poznatoj muzičkoj školi, osnovanoj 1906. u najvećem gradu Sjeverne Dakote.

“Nakon što su mi ponudili uslove koji su mi u potpunosti odgovarali, odlučila sam da dalje školovanje nastavim u Americi. U toj mojoj odluci su me podržali i roditelji i grad i škola. Dali su mi punu podršku i ulili mi povjerenje koje mi mnogo znači. Sve to mi je dalo snagu da tamo odem i da nastojim da osvetlam svoj obraz i obraz Pljevljaka, jer tamo predstavljam našu državu. Mnogo teško je pao rastanak sa roditeljima, ali sam svjesna da sam na pravom putu da ostvarim sve svoje snove”, kazala je Katarina “Vijestima”. Nakon završene osnovne muzičke škole u Pljevljima, ona je prvi i drugi razred srednje muzičke škole završila u Lazarevcu.

Dobitnica je brojnih priznanja i osvajač prvih mjesta na međunarodnim takmičenjima.

Za Katarinin odlazak u Ameriku zaslužan je profesor muzike iz Slovenije koji je snimao njen nastup na jednom od međunarodnih takmičenja.

“Imala sam sreću da je na jednom međunarodnom takmičenju u Beogradu moj nastup snima profesor iz muzičke škole iz Slovenije, koji je taj snimak prikazao na brojnim muzičkim internet stranicima. Nakon nekoliko dana, počeli su da pristižu pozivi sa svih strana. Nudili su mi školovanje i stipendije. Škola koju pohađam postoji od 1906. godine i veoma je poznata. Nudi širok spektar obrazovanja, tako da poslije nje može da se upiše bilo koji fakultet, jer imamo, osim muzičkih, i opšte predmete. Ako se neko predomisli po pitanju muzike, može da upiše nešto drugo, što se u mom slučaju neće desiti, jer je moj život muzika”, ističe mlada pijanistkinja koja je u SAD smještena u domaćinsku porodicu koja je, ističe, dobro prihvatila.

Kaže da je u klasi za za klavir kod jedne od najboljih pijanista u SAD.

“Kod nje mi čas traje četiri sata, pritom moram da vježbam još sedam sati. Trenutno moja obaveza u školi jeste da dam svoj maksimum u svemu što radim”.

Nakon završene srednje škole, Katarina kaže da namjerava da upiše neki od najboljih muzičkih koledža u Americi.

“Čast mi je što sam za kratko vrijeme boravka u SAD upoznala neke od najcjenjenijih osoba i profesora na ovom koledžu, a koji su bili zadovoljni mojim sviranjem i pjevanjem, a posebno cijene moju ljubav koju gajim prema muzici”.

Katarina ističe da je sebi zacrtala cilj da jednog dana postane poznata pijanistkinja i muzički producent.

“Naravno, želim da još više usavršavam svoje obrazovanje i da drugim ljudima prenesem ovu ljubav prema muzici i znanje koje ću steći”.

Ona je poručila mladim koji namjeravaju da krenu njenim stopama da je bavljenje muzikom jako teško, ali da nikada ne dozvole da ih nečija “teška riječ” obeshrabri, već da ih ohrabri i da im snagu.

Ističe da je njena pokojna baka zaslužna što je zavoljela muziku, ali je zahvalna i svojim roditeljima koji je podržavaju u školovanju.

Mlada pijanistkinja zahvalna je i profesorima u Pljevljima od kojih je sticala osnovna muzička znanja.

“Profesor Gavro Terzić uveo me je u svijet muzike, a Tanja Bezarević je zaslužna za veliki iskorak u mom muzičkom obrazovanju. Kod profesorice Branke Mirić sam završila sam osnovnu muzičku školu u Pljevljima. U Lazarevcu sam imala sreću što me je učio profesor Aleksandar Stanković, zahvaljujući kojem sam i ja postala perfekcionista u muzici”.

U školi u Lazarevcu Katarina je dnevno imala pet sati časova klavira, a vježbala je po sedam sati.

“Potrebno je odreći se svega, da bi se uspjelo u onome što volite”.

Bonus video: