Porodica nepokretnog bolesnika je pozvala Hitnu pomoć oko 23 časa. Ambulanta kola stigla su ispred zgrade, ljekar je pregledao bolesnika i ustanovio da ga treba transportovati u Klinički centar.
Pošto nijesu imali nosila, rodbina bolesnika je iskoristila ćebe. Osamdesetogodišnji pacijent koji je desetak dana prije doživio težak moždani udar u ćebetu je snesen niz stepenište zgrade.
Nakon pregleda u urgentnom, pacijentu je otpušten kući, ali za njega više nije bilo ambulantnog vozila. Medicinske sestre su oko 1.20 minuta poslije ponoći dale vizit kartu privatnog preduzeća koje vozi bolesnike.
Privatni kombi je došao i po cijeni od 15 eura povezao bolesnika kući, u laganim aluminijumskim nosilima koja se uz “klik” odvajaju i vraćaju u ležište.
To je samo jedna od priča o troškovima koje pacijenti imaju iako im se za zdravstveno osiguranje godinama izdvaja 12,3 odsto od bruto zarade.
Neprijatnost će doživjeti i pacijenti kada im medicinsko osoblje saopšti da je ustanova "trenutno" ostala bez nekog preparata ili potrošnog materijala.
Više pacijenata "Vijestima" je kazalo da su u jednom trenutku liječenja od medicinskog osoblja dobili spisak stvari koje sami treba da obezbijede.
Sagovorniku “Vijesti” pred operaciju su tražili da donese zavoje, tufere, pelene za odrasle.
"Kada je član porodice bio u Kliničkom centru Crne Gore, najprije je zahtijevano da donesemo pelene za odrasle, bilo je potrebno da obezbijeditmo i vitamine, ali i skupe lijekove "albumine" koji koštaju oko 35 eura", kazala je sagovornica.
Problem nije zaobišao ni primarni sektor, pa prilikom liječenja reumatskih oboljenja, neki pacijenti moraju da donesu lijek "metotreksat"
Na ortopediji, prema kazivanju pacijenata, bilo je situacija da su pacijenti bili obavezni da nabavljaju okovratnike, jer ih na odjeljenju nije bilo.
Bilo je i onih koji su se žalili i na higijenske uslove u Kliničkom centru, navodeći da se često dešava da sami moraju da donesu sredstva za pranje ruku, jer ih u toaletima nema.
Jedna pacijentkinja ranije se požalila "Vijestima" da je na sestrinskom pultu sačekao spisak na kome je čak bio i toplomjer, dok je u porodilištu potrebno da roditelji i rodbina porodilje donesu pelene.
Problem nije zaobišao ni primarni sektor, pa prilikom liječenja reumatskih oboljenja, neki pacijenti moraju da donesu lijek "metotreksat".
Nije novost da u ustanovama, a najčešće u Kliničkom centru Crne Gore nedostaju određni reagensi, stentovi, pejsmejkeri, a nadležni uglavnom "upiru prstom" na komplikovanu proceduru njihove nabavke.
Predsjednik NVO “Krug života” Dejan Cvijanović kaže da je ta organizacija upoznata sa ovim problemom u zdravstvenim ustanovama.
"Treba pitati nadležne zbog čega nedostaju osnovni preparati i materijali, pa se članovi porodica šalju u kupovinu gaza i tufera, kada je ustanova dužna to da posjeduje", kazao je Cvijanović.
Sa njim su djelimično saglasni i iz Kliničkog centra Crne Gore, koji nezvanično objašnjavaju da je riječ o "trenutnim" nedostacima samo pojedinih preprarata i materijala, koji su uzrokovani komplikovanom tenderskom procedurom.
Zvaničano iz Kliničkog centra nijesu odgovorili na pitanje šta će uprava preduzeti povodom sličnih problema.
Odgovor nije stigao ni iz Ministarstva zdravlja, koje je na čelu zdravstvene piramide i dužno je da sprovodi politike koje propisuje. Među tim politikama je i obezbjeđenje dostupne i besplatne usluge za osiguranike.
Ovogodišnji budžet za zdravstvo je oko 165 miliona eura. U toku prošle godine za doprinose za obavezno zdravstveno osiguranje izvojeno je više od 124.680.302,50 eura.Prihodi od doprinosa od zaposlenih u privredi bili su 122.442.331.75 eura, od zaposlenih u vanprivredi 213.089,10 eura, dok su doprinosi radnika u samostalnoj djelatnosti bili 2.024.881,65 eura.
Prema ranije saopštenim podacima, u Crnoj Gori se po stanovniku za zdravstvo izdvaja 260 eura, dok je u Hrvatskoj taj iznos oko 700. U Sloveniji se troši oko 1.400 eura, u Srbiji oko 250, dok je u Makedoniji ta cifra oko 180 eura.
Refundacija komplikovanaGrađanima se obično, u slučajevima kada je neohodno da sami nabave neke lijekove ili materijal, objašnjava da mogućnost refundacije uvijek postoji, ali im rijetko objašnjavaju da je riječ o prilično komplikovanoj proceduri.
Da bi iskoristili svoje pravo na refundaciju troškova za lijekove ili usluge koje obave kod privatnika, ukoliko je iste nemoguće ostvariti u javnom sektoru, pacijenti su suočeni sa veoma komplikovanom procedurom koja ih nerijetko odvraća od bilo kakvog skupljanja papirologije.
Recepti, najčešće, malo znače
Dokumentacija je obimna, tako da u poduhvat njenog prikupljanja kreću samo dobro upućeni i uporni, jer nedostatak samo jednog dokumenta može koštati uzaludno utrošenog vremena i truda.
Na administrativne prepreke građani nailaze odmah na početku prikupljanja dokumentacije, jer se redovno dešava da im ustanova ne može odmah izdati traženi izvještaj.Potvrdu da je nemoguće dobiti uslugu u državnoj ustanovi šalju poštom, a pitanje je da li će ista stići na vrijeme.
Ukoliko je riječ o lijeku, potrebno je da se ista potvrda dobije i u apoteci, a među obaveznom dokumentacijom je i račun iz privatne prakse.
Ukoliko ste svu dokumentaciju prikupili i poslali Fondu, na uplatu novca čekaćete minimum dva mjeseca.
Bitna činjenica, koja se često pacijentima prećuti, jeste da Fond refundira nabavnu cijenu preparata
Ramusović: Fond nije kriv za nestašice
Portparol Fonda za zdravstveno osiguranje Amer Ramusović kazao je da listu lijekova, koje pokriva obavezno osiguranje, čine najsvrsishodniji medikamenti. To su lijekovi koji pokrivaju najveći broj patoloških stanja i obezbjeđuju kvalitetnu i savremenu terapiju osiguranicima na svim nivoima zdravstvene zaštite, dakle i tokom bolničkog liječenja.
“Godišnjim tenderom za nabavku lijekova, koji raspisuje Apotekarska ustanova Montefarm, uz saglasnost Ministarstva zdravlja i Fonda za zdravstveno osiguranje, planira se nabavka i ostalih medicinsko-potrošnih materijala (gaze, zavoji, pelene, tuferi...). Fond je uvijek blagovremeno davao finansijsku saglasnost na predloženi bilans potrebnih lijekova, ali ograničeni postupci i obavezujuće aktivnosti prilikom odabira lijekova, vrlo često dovode u neprijatne situacije zbog povremenih nestašica lijekova – proisteklih, upravo, dugom procedurom tenderske nabavke i zahtjevima osiguranika za refundacijom istih”, priznaje Ramusović.
On je rekao da su takve situacije neprijatne najprije zbog opravdanih zahtjeva pacijenata, ali i zbog angažovanja dodatnih finansija za refundiranje kupljenih lijekova.
Galerija
Bonus video:
