Ljepote grada magla prekriva

Opština Pljevlja raspolaže velikim potencijalima za razvoj turizma, ali oni ostaju zapostavljeni i u sjenci nagomilanih ekoloških problema sa kojima se decenijama unazad suočava ta sredina
232 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 22.04.2018. 18:24h

Opština Pljevlja raspolaže velikim potencijalima za razvoj turizma, ali oni ostaju zapostavljeni i u sjenci nagomilanih ekoloških problema sa kojima se decenijama unazad suočava ta sredina.

Rijetke su turističke organizacije koje pljevaljske znamenitosti od kojih su najpoznatije Husein pašina džamija i manastir Svete Trojice uvrštavaju u svoju ponudu.

Iako Pljevlja imaju dosta da ponude, gotovo sve turističke posjete sjeveru Crne Gore završavaju na Žabljaku.

Pljevlja u prosjeku svakog dana posjeti svega desetak gostiju, a statistički podaci pokazuju da se oni dugo ne zadržavaju u ovoj sredini.

U toj opštini u prosjeku ostanu dva do tri dana i obično su na proputovanju do drugih turističkih destinacija.

Organizovanih posjeta turista skoro da i nema. Najčešće su posjete đačkih ekskurzija u junu i oktobru.

Direktor turističke organizacije Pljevalja Dragiša Sokić kazao je da su od ekoloških problema veće barijere svijesti, jer malo ljudi želi da se bavi turizmom.

“U susjednim opštinama: Bijelo Polje, Mojkovac, Plužine, postoje etno sela koja uspješno rade. U Pljevljima nema nijedno etno selo, niti planinarski dom. O Ljubišnji samo pričamo decenijama. Naši ljudi spremni su da pričaju šta imaju, da kritikuju, ali ne i da urade nešto. Opština pored industrijskih potencijala ima objektivne potencijale za razvoj poljoprivrede i turizma. Ne koriste se svi resursi koje ima, jedino se maksimalno koristi ugalj koji je ograničen, i kada prestane njegova eksploatacija šta će tada da bude sa ovom sredinom? Lokalna sredina i vlasti moraju se usmjeriti u pravcu drugih djelatnosti i alternativnih privrednih grana. Kao nadgradnja poljoprivredi dolazi turizam zbog direktnog plasmana poljoprivrednih proizvoda”, rekao je Sokić.

Kazao je i da mediji stvaraju negativnu ekološku sliku Pljevalja, tragajući za atraktivnijim naslovima.

Kaže da u Pljevljima ima mnogo lijepih stvari na koje mnogi ne obraćaju pažnju.

Direktor lokalnog Zavičajnog muzeja dr Branko Banović ističe da su Pljevlja grad koji ima slojevitu i bogatu kulturnu baštinu, u kojem se može pratiti život od prije 40.000 godina.

“Predugo traje priča o kulturnom turizmu Pljevalja, trebalo bi tek da pravimo prve korake. Pljevlja su jedan od rijetkih gradova u kojima se može pratiti kontinuitet fizičkog i duhovnog prisustva čovjeka iz jako dugog perioda. Kanjon Ćehotine je sve to vrijeme bio permanentno naseljen osim u jednom kratkom periodu. O tome svjedoče Gospića pećina, Medena i Mališina stijena”, rekao je Banović.

Kaže da Zavičajni muzej u Pljevljima ima zbirku arheologije najbogatiju u Crnoj Gori.

“Diatreta koja je pronađena 1975. u Kominima je jedna od 50 sačuvanih u svijetu. Mi sada pričamo o kulturnim potencijalima Pljevalja, a 42 godine su prošle otkako najznačajniji element kulturne baštine Crne Gore stoji u depou Zavičajnog muzeja”, ističe Banović.

On je konstatovao da Zavičajni muzej treba pripremiti da bude nosilac kulturnog turizma u Pljevljima.

Profesor turističke geografije mr Asim Kuhinja, 20 godina radi na promociji kulturno-istorijskih i prirodno-geografskih potencijala opštine Pljevlja, posebno planine Ljubišnje.

“Očekujemo podršku za inicijativu markiranja kanjona Drage - od Jelovog panja do Zasade, kako bi turisti sa rafting tura mogli da zastanu i da prođu kroz kanjon. Mnoge vidove turizma Ljubišnja može ponuditi, i koji mogu biti komplementarni Durmitoru”, rekao je Kuhinja.

Podsjeća da 40 kilometara atraktivnog kanjona sa desne strane Tare pripada pljevaljskoj opštini.

“Sa punim pravom Pljevljaci moraju da valorizuju dio te svoje teritorije. Mi smo krivi jer ne tražimo ono što je naše”, navodi Kuhinja.

Mujezin Pljevaljske džamije Jakub Durgut ocjenjuje da je udaljenost najveći problem što pljevaljske znamenitosti nijesu dovoljno zastupljene u ponudi turističkih agencija.

Kaže da vrlo malo turista posjeti Husein pašinu džamiju, koja ljepotom plijeni pažnju prolaznika.

Tvrde da su džamija i manastir temelj turističke ponude Pljevalja, s obzirom na to da je gradski muzej već petnaestak godina zatvoren za posjetioce.

Durgut objašnjava da Husein pašina džamija ima šta da ponudi turistima, s obzirom na to da se ubraja u jedan od najljepših spomenika islamske arhitekture na Balkanu.

Džamija - djelo poznatog neimara Hajrudina?

Husein pašina džamija sagrađena je u centru Pljevalja 1569. godine.

Zadužbina je Husein paše Boljanića, porijeklom iz ovih krajeva, a pretpostavlja se da je djelo poznatog neimara Hajrudina koji je projektovao i mostarski most.

U njoj se čuva nekoliko rukopisnih i štampanih knjiga na arapskom i turskom jeziku među kojima se izdvaja rukopisna knjiga Kuran, pisana arapskim pismom u 16. vijeku. Ima 233 lista, veličine 39x28,5 cm, povezana je kožnim omotom. Ukrašen je sa 352 minijature, rađene na zlatnoj podlozi.

U tom vjerskom objektu čuva se originalni ćilim iz 573. godine, veličine 10x10 m, težine oko 400 kg. Ćilim, opšiven kožom, rađen je u Misiru, odakle je dopremljen lađama. Oštećen je na nekoliko mjesta, ali je i danas u upotrebi.

U džamiji se čuvaju i hasure (prostirke) koje su prema kazivanjima, takođe dopremljene iz Egipta. Ovdje se čuva i vječiti kalendar, koji je napisan prije 130 godina, rekao je Durgut. U ovoj džamiji čuva se i dlaka iz brade proroka Muhameda koja se svake godine 27. dana Ramazana izlaže posjetiocima u staklenoj hermetički zatvorenoj bočici. U dvorištu džamije nalazi se sahat kula, još jedna građevina po kojoj su Pljevlja prepoznatljiva.

U manastiru i srebrom okovan štap Svetog Save

I manastir Sveta Trojica uglavnom posjećuju vjernici koji obilaze manastire, kao i đaci koji su na proputovanju kroz ovu sredinu.

Manastir se nalazi na kilometar od centra Pljevalja. Prvi pisani pomen datira iz 1537. godine, kada ktitori zidaju najstariji dio hrama – naos i oltarski prostor, a kasnije je dozidana priprata sa kupolom da bi manastir dobio svoj konačni izgled 1875/76. godine.

U XVI, XVII i XVIII vijeku manastir je bio značajan prepisivački i književni centar. Manastirska biblioteka posjeduje više primjeraka vrijednih rukopisnih iluminiranih knjiga, od kojih su neke nastale u manastirskom skriptoriju, kao i rijetke primjerke štampanih knjiga, među kojima i Šestodnev Jovana Egzarha, Kozma Indikoplov, fragment Trudbenika iz štamparije Crnojevića, nastavak Vrhbrezničkog Hronografa, više Psaltira i dr. Tu se čuvaju i vrijedne knjige na pergamentu i papiru iz XIII i XIV vijeka. U riznici manastira, pored više dragocjenih predmeta od srebra, zlata i drveta koji se koriste pri bogosluženju, čuva se vrijedna zbirka ikona, srebrom okovan štap Svetog Save, jedan od najljepših primjeraka srednjovjekovnog veza – Epitrahilj Teotima iz XV vijeka, zatim predmeti umjetničkog zanatstva: svijećnjaci, putiri, kadionice, minijaturni izrezbareni krstovi.

Galerija

Bonus video: