Oficiri bez stanova zbog tenderskih akrobacija - Vijesti.me
KAKO SU PROPALE NADE VOJNIH PODSTANARA

Oficiri bez stanova zbog tenderskih akrobacija

Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju istražuje tendersku proceduru za gradnju stanova za vojsku u kojoj je nestalo 1.500 kvadrata, a desetine porodica ostalo bez krova nad glavom

Zgrada Vojska Tološi
Zgrada Vojska Tološi (Foto: Milan Sekulović)

U toku samo tri dana, koliko je trebalo da se obori jedan, a raspiše drugi tender za izgradnju vojnih stanova, Ministarstvo odbrane Crne Gore je ostalo bez 1.500 kvadrata stambenog prostora na ekskluzivnoj lokaciji Tološi u Podgorici.

Vrijednost izgubljenih kvadrata se procjenjuje na najmanje 1, 6 miliona eura, jer je u trenutku raspisivanja tendera, prosječna cijena kvadrata u izgradnji u tom dijelu Podgorice iznosila 1.100 eura.

Istraživanje CIN-CG/BIRN je pokazalo da je Ministarstvo odbrane 26. decembra 2008. godine poništilo tender, jer izabrana firma nije mogla da ponudi bankarsku garanciju, da bi istoj firmi, na tenderu raspisanom 29.decembra iste godine, dodijelilo posao izgradnje stanova, kao jedinom ponuđaču.

Dobitnik u ovom tenderskom poduhvatu je kompanija “Cijevna komerc” iz Podgorice, u vlasništvu Danila Petrovića, koji je u tom trenutku bio pod krivičnom istragom zbog sumnje u izazivanje opšte opasnosti. Ova građevinska firma je umjesto 4.999 kvadrata, koliko je ponudila Ministarstvu da izgradi na prvom tenderu, isporučila 3.500, koliko se obavezala na drugom.

Cijenu ove tenderske akrobatike koju ispituje od jula prošle godine Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju, platili su brojni oficiri i podofiiciri, još podstanari. Ministarstvo odbrane je dobilo 46 stanova, umjesto mogućih 70, ali je samo 31 zaposleni dobio stan na konkursu, dok su ostali stanovi podijeljeni po drugim osnovama, pa i licima izvan odbrambenog resora.

Veliki broj zaposlenih u Vojsci nema riješeno stambeno pitanje, a procjenjuje se u Sindikatu vojske da je najmanje 20 porodica ostalo bez stana.

U Ministarstvu odbrane ne vide ništa sporno u poslu sa građevinskom firmom “Cijevna komerc”. U pisanom odgovoru stoji da Ministarstvo nije moglo da utiče na nepredvidive uslove na bankarskom i tržištu nekretnina, koje krive za gubitak 1.500 kvadrata.

Predsjednik Sindikata odbrane i vojske Crne Gore, Nenad Čobeljić misli drugačije. On je poslao prijavu u maju prošle godine Specijalnom tužilaštvu sumnjajući na korupciju i zloupotrebu službenog položaja. (LINK NA PRIJAVU)

Nenad Čobeljić
Nenad Čobeljić(Foto: Savo Prelević)

“Ko su učesnici u svemu tome i ko je koliki kolač dobio ja ne znam i nije moje da znam, to treba da provjeri Specijalno i Vrhovno tužilaštvo kojima sam podnio krivičnu prijavu i tražio da utvrde činjenično stanje”, kaže on u razgovoru za CIN-CG/BIRN.

Specijalno tužilaštvo, na čelu sa Milivojem Katnićem, potvrdilo je za CIN-CG/BIRN da su primili prijavu Sindikata odbrane i vojske, zatražili i dobili potrebnu dokumentaciju, te da je u toku analiza. Detalje izviđaja, kako se u tužilaštvu nazivaju predistražne radnje, nije bilo moguće dobiti.

Od tendera do tendera

Koliko je dramatičan problem stambenog zbrinjavanja u Vojsci Crne Gore, pokazuju podaci Ministarstva odbrane za 2016. godinu. Od ukupno 2.000 zaposlenih u Ministarstvu i vojsci, 1.159 uopšte nema stan, a 244 nema odgovarajući stambeni prostor. Na krov nad glavom čeka još najmanje 250 vojnih penzionera koji su karijeru završili kao podstanari.

Da bi problem vojnih podstanara bar djelimično riješila, crnogorska Vlada je 3. jula 2008, dvije godine nakon što je Vojska osnovana, zadužila Ministarstvo odbrane da na javnom konkursu izabere najpovoljnijeg suinvestitora za izgradnju stambeno-poslovnih objekata u Bloku 15 u Tološima. Po toj odluci, Vlada je precizirala da suinvestitor mora da obezbjedi da najmanje 3.200 kvadrata pripadne Ministarstvu odbrane.

Nisu rijetki primjeri da država uđe u partnerski odnos sa građevinskom firmom, koju izabere na javnom konkursu, da bi obezbijedila stanove za svoje uposlenike. U tom partnerstvu, država obezbijedi lokaciju za izgradnju, dok se ugovorom između državne institucije i prvorangirane kompanije precizira koliko stambenih kvadrata dobija svaka strana u partnerstvu.

Na tenderu se uglavnom izabere građevinska firma koja ponudi državi najveći broj kvadrata.

U slučaju Tološa Ministarstvo odbrane je priložilo parcelu na kojoj je nekad bilo vojno skladište.

Tadašnji ministar odbrane Boro Vučinić je 30. jula 2008. godine potpisao rješenje o imenovanju Komisije za otvaranje i vrednovanje ponuda na čijem čelu je bio viceadmiral i tadašnji načelnik Generalštaba Dragan Samardžić. Dan nakon formiranja komisije raspisan je javni poziv za suinvestitora.

Prema pozivu za tender, svaki suinvestitor-ponuđač je bio dužan da uz ponudu dostavi i garanciju banke, naplativu na prvi poziv, na iznos od 100.000 eura.

Izabrana kompanija na tenderu bila je dužna da pri zaključenju ugovora o suinvestiranju dostavi bankarsku garanciju naplativu na prvi poziv na iznos od 5.120.000 eura – navodi se u pozivu za tender. LINK

Ponude su se predavale do 1. septembra 2008. i na tender su se javile tri kompanije, i to „Zetagradnja“ i „Gradnja promet“ za koje je u zapisniku o javnom otvaranju ponuda navedeno da „nemaju nedostataka“, dok je treća bila „Cijevna komerc“ za koju je navedeno da „nema bitnih nedostataka, osim što je jedan broj atesta dostavljen u jednom primjerku, odnosno nema dvije kopije pored dostavljenog originala“.

Na otvaranju ponuda je konstatovano da „Zetagradnja “državi nudi 4.410 kvadrata stambenog prostora i da posao završi za 14 mjeseci, „Gradnja promet“ nudila je 4.000 kvadratnih metara i procijenila da zgradu može sagraditi za godinu i po dana. Treći ponuđač, odnosno jedini koji nije imao kompletnu dokumentaciju na tenderu, „Cijevna komerc“, ponudila je čak 4.999 kvadrata stambenog i rok od 13 mjeseci u kom bi bila zgrada sagrađena. (LINK NA DOKUMENT OD 18. SEPTEMBRA, ZAPISNIK…)

Tenderska komisija Ministarstva odbrane utvrđuje 18. septembra da su sve tri ponude ispravne, iako je tokom otvaranja ponuda „Zetagradnja“ upozorila da “Cijevna komerc” nije dostavila kopije nekih originalnih dokumenata, ali ni potvrdu iz Osnovnog suda u Podgorici da se protiv odgovornog lica ne vodi krivični postupak.

“Zetagradnja” ipak nije uložila formalni prigovor Komisiji za kontrolu postupaka javnih nabavki, koja ima ovlaštenje i da poništi tender ukoliko utvrdi nezakonitosti.

Danas, Ministarstvo odbrane u pisanom odgovoru kaže da je Komisija za otvaranje i vrednovanje ponuda ocijenila da je ponuda „Cijevna komerc“ sadržala “manja odstupanja, odnosno nedostatke koji nijesu od bitnog uticaja na ponudu.”

Takođe, Ministarstvo kaže da nije bila od značaja činjenica da se u tom trenutku vodio krivični postupak protiv Petrovića pošto je uslov za tender bio da odgovorno lice nije osuđivano. Petrović je 2012, kako je potvrdio Opštinski sud u Podgorici, oslobođen optužbe.

Bankarske garancije nema…pa ima

Odluka da se izabere “Cijevna komerc” donijeta je 22. septembra, ali već u novembru 2008. godine dolazi do obrta. Prema tvrdnjama Ministarstva odbrane, “Cijevna komerc” je 28. novembra obavijestila ministarstvo da Podgorička banka, zbog uslova nastalih na bankarsko-finansijskom tržištu nije u mogućnosti da joj izda činidbenu garanciju na 5.120.000 eura.

Ministarstvo odbrane 26. decembra 2008. godine donosi odluku o poništavanju javnog nadmetanja, a „Cijevna komerc” je kažnjena sa 100.000 eura, zbog dostavljanja ponude koja nije bila u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. (LINK NA ODLUKU O PONIŠTAVANJU)

Na novom konkursu rapisanom tri dana kasnije “Zetagradnja” i “Gradnja komerc” se ne prijavljuju na tender, pa se “Cijevna komerc” pojavljuje kao jedini ponuđač i nudi da izgradi 1.500 kvadrata manje.

Odluka o dodjeli ugovora Cijevni komerc donijeta je 6. februara 2009.godine. LINK NA UGOVOR

Ines Mrdović, iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora ( MANS), kaže da je višegodišnje iskustvo ove organizacije u praćenju javnih nabavki pokazalo da se “nerijetko dešava da se više povezanih ponuđača pojavi na tenderu, od kojih pojedini tu figuriraju bez stvarne namjere da dobiju posao”.

Kako pojašnjava, firma koja je već određena za neki posao daje ponudu koju je teško odbiti, dok ostali je samo prate i kasnije odustanu.

Da li se i u ovom slučaju desilo nešto slično, nije bilo moguće nezavisno potvrditi, jer vlasnik “Cijevne komerc”, nije odgovarao na brojne telefonske pozive novinara, kao ni na pitanja poslata u mejlu početkom i krajem decembra prošle godine.

Ni “Zetagradnja” ni “Gradnja komerc”, nisu odgovorili na pitanje zašto nisu konkurisali na novom tenderu, iako su pitanja upućena mejlom na adrese ovih kompanija takođe u decembru.

Čobeljić iz Sindikata vojske kaže: “Nevjerovatno je i neprihvatljivo da građevinska kompanija pobijedi na tenderu sa ponudom od 4.999 kvadrata stambene površine…a da se taj tender poništi jer nije bilo garancija banke. Poslije toga, na drugom tenderu učestvuje samo ta kompanija i nudi 3.500 kvadrata i pobjeđuje. Pitanje je kako je banka dala činidbene garancije na drugom tenderu, ali nije na prvom”, navodi Čobeljić.

“Nije problem plaćati kaznu 100.000 eura, ako kroz naredni tender dobijate oko 1,5 milion vrijednosti”, komentariše Čobeljić. On smatra da je Dragan Samardžić trebalo da spriječi zloupotrebu, kao načelnik Generalštaba i predsjednik tenderske komisije.

Dragan Samardžić i ministar odbrane u vrijeme raspisivanja tendera Boro Vučinić, odbili su da daju odgovore na pitanja CIN-CG/BIRN, upućujući na Ministarstvo odbrane koje raspolaže sa svim podacima.

Istrage bez epiloga

Zgrada u Tološima je umesto za 13 meseci, kako je početno obećala “Cijevna komerc”, završena je tek 2012. godine. Ima ukupno 18.000 kvadrata, od kojih je 14,5 hiljada pripalo “Cijevni komerc”, što uključuje stanove, poslovni prostor i garaže. Kvadrat stana u zgradi sada dostiže cijenu od 1.400 eura.

Čobeljiću su oči sada uprte u Specijalno tužilaštvo za koje se nada da će brzo riješiti ovaj slučaj, ali ovu nadu ne dijele predstavnici civilnog društva, pozivajući se na brojne istrage koje rijetko rezultiraju optužnicama.

Isto tužilaštvo je u junu 2013. otvorilo istragu sumnjivih ugovora države i “Cijevne komerc” za rekontruckiju i gradnju u Zavodu za izvršenje kaznenih sankcija (ZIKS). Policija je u svom saopštenju od 18. juna 2013. godine, obavjestila da su inspektori za privredni kriminal po nalogu tužioca izuzeli dokumentaciju o poslovanju uprave ZIKS-a sa “Cijevnom komerc”. Epilog te istrage nije poznat.

MANS je do sada državnim tužilaštvima podnio oko 600 krivičnih prijava, a predmet jedne prijave je bio i posao u koji je uključena “Cijevna komerc”. Ta prijava nije rezultirala optužnicom.

MANS je redovni kritičar rada tužilaštava koja, po njihovim nalazima, imaju 80 odsto neriješenih slučajeva, a pojedine prijave koje im je podnijela ova organizacija stoje u fiokama deset godina.

U međuvremenu, sekretar Udruženja vojnih penzionera Radivoje Zdravković žali se da je 2012. kada je zgrada u Tološima napokon završena, Ministarstvo potpuno isključilo njihove članove iz raspodjele, iako su ranije imali nezvanična usmena obećanja da će i oni biti uključeni.

“Mi imamo mnogo ljudi koji čekaju 20 godina na stan, neki i 30. Dodatna je tuga kada vojnog penzionera ispraćamo na vječni počinak iz tuđe kuće,” rekao je Zdravković.

Milionski poslovi države sa firmom “Cijevna komerc

„Cijevna komerc“ često dobija milionske poslove od države. Gradila je Sportsku halu Zeta, prilazne puteve za tunel Sozinu, most Milenijum, lokalni parlament u Podgorici, Gradsku biblioteku Podgorice.

Rekonstruisala je Dom vojske i sanirala jalovište u Mojkovcu.

Prema MANS-ovoj publikaciji “Urbanizam zarobljen korupcijom”, objavljenoj u januaru 2013, posao države sa “Cijevnom komerc” za gradnju gradske biblioteke u Podgorici je označen kao jedan od primjera izirgravanja propisa (link na publikaciju).

Kompanija se nalazi na crnoj listi Poreske uprave. Ona duguje 1.375.116 miliona eura državi prema listi iz oktobra 2017, od čega 203.679 eura na ime poreza i doprinosa zaposlenima.

Šta se desilo sa raspodjelom stanova?

Prema ugovoru između Ministarstva odbrane i “Cijevne komerc” vojni resor je trebalo da dobije 46 stana, od čega 14 trosobnih, 25 dvosobnih i sedam jednosobnih.

Sindikat vojske se žali da je na kraju za raspodjelu bio na raspologanju samo 31 stan. Preostalih petanest su dodijeljeni bez javnog konkursa, a neki su dati i drugim vladinim resorima.

Ministarstvo je u odgovorima za CIN-CG/BIRN, pojasnilo da je petnaest stanova dodelio na sledeći način:

Četitiri stana bez oglašavanja, u skladu sa pravilnikom i to tri porodicama poginulih pripadnika Vazduhoplovstva Vojske Crne Gore i jedan stan profesionalnom vojnom licu na komandnoj dužnosti položaja najmanje komandanta brigade.

Četiri stana dodijeljena su odlukama Komisije za stambena pitanja Vlade Crne Gore: dva stana rukovodećim licima u Ministarstvu odbrane, jedan stan Direkciji za zaštitu tajnih podataka i jedan Ministarstvu finansija.

Dva stana, kaže Ministarstvo odbrane, dodijeljena su u postupku izvršenja pravosnažnih presuda Osnovnog suda u Podgorici.

Pet jednosobnih stanova dodeljena su naslednicima Petra Boljevića, na ime pravične naknade za oduzeta svojinska prava na zemljištu koje je bilo u njegovom vlasništvo, prije nego što je pripalo vojsci u postupku nacionalizacije.

CIN BIRN
CIN BIRN(Foto: CIN-CG)