Sa 200 kilometara markiranih staza, 48 vrhova iznad 2.000 metara nadmorske visine, Durmitor je oduvijek bio meta mnogih, a najčešće turista.
Nikada neće biti utvrđeno koliko se ljudi zaputilo stazama prema vrhovima planine koja geografski pripada Dinarskom sistemu, a za koji mnogi kažu da je dio Alpa premješten u Crnu Goru.
Prema istorijskim podacima, prvi zabilježeni uspon na najviši vrh - Bobotov kuk, dogodio se još u 19. vijeku. U raznim dokumentacijama se navodi da je to učinio austrijski kartograf Oskar Bauman 1883.
Njegov sunarodnik Kurt Hasert prvi od tri uspona na Bobotov kuk obavio je 1891. godine. On je objavio i prve fotografije Durmitora.
Zabilježeno je da je 1926. godine Durmitor pohodila prva organizovana grupa planinara iz Zagreba.
Pet godina kasnije, dvojica Austrijanaca izveli su prvi zimski uspon na Bezimeni vrh...
Ne zna se koliko se ljudi od tada popelo na najviši vrh Durmitora, dva i po kilometra iznad nivoa mora, iako na Bobotovom kuku decenijama postoji sveska u koju se svako od planinara mogao upisati.
“Za jedan period sačuvane su knjige sa podacima onih koji su osvojili Bobotov kuk. Za drugi ih nema i ne zna se gdje su, a u novijem periodu se čuvaju“, kaže Zoran Vojinović, predsjednik Planinarskog kluba “Durmitor“, istaknuti planinar i gorski spasilac.
Nedostatak evidencija uskraćuje i za imena rekordera po broju uspona na Bobotov kuk, ali i na druge vrhove.
Ostrašćeni zaljubljenik Durmitora, Novosađanin Petar Panić, dolaske na Žabljak nije prepuštao sjećanjima i zaboravu. Sve to uredno bilježi u dnevniku, kako se kroz usmeno kazivanje ne bi potkrala koja nepreciznost. Zabilježio je kako je ljeta 2005. godine za 17 dana posjetio sve vrhove Durmitora koji prelaze 2.000 metara.
Nebrojeno pohoda, mežutim, ljudi uglavnom nose u svojim intimama. Nekada je postojala služba u kojoj su evidentirani osvajači pojedinih vrhova i u njihove planinarske knjižice stavljan je pečat vrha koji je osvojio. Realnost je da se na istinu pojedincima ostavlja koliko je ko ostvario izlazaka na vrhove Durmitora, u koje doba godine i po kakvom vremenu. Sigurno je da ih je bilo svih uzrasta. Pouzdano se zna da je prije 15 godina, uz očevu pomoć, na Bobotov kuk izašla dvogodišnja djevojčica i da je prije deset godina na najvišu tačku Durmitora svojih 85 godina iznio Dragiša Kecojević iz Beograda.
Najvjerovatnije je riječ o najmlađem i najstarijem planinar koji je osvojio Bobotov kuk.
Svaka priča o Durmitoru ne može proći bez pominjanja generala Danila Jaukovića koji je 9. jula 1977. preminuo ispod samog Bobotovog kuka. Njemu u čast svake godine se organizuje memorijalni pohod planinara na najviši durmitorski vrh.
Malo je poznato da je još 1934. na Durmitoru prvi put snimljen igrani film - “Vitez sa Durmitora“, jugoslovensko-njemačka koprodukcija sa Itom Rinom u glavnoj ulozi.
Dvije decenije kasnije na Durmitoru je održan prvi planinarski splet u kome je učestvovalo 2.500 planinara.
Prošlog ljeta su na Velikoj previji, podno najvišeg durmitorskog vrha, povodom 130 godina od pohoda učitelja Jovana Lauševića na Bobotov kuk, prvog domaćeg autora koji je pisao o crnogorskim planinama, što se smatra početkom modernog planinarstva, planinari otkrili spomen-ploču.
Predsjednik Planinarskog saveza Dragan Bulatović podsjetio je da je Laušević, u pet nastavaka u “Glasu Crnogorca”, objavio putopisnu reportažu o Durmitoru i drugim crnogorskim planinama, što ga čini pretečom savremenog planinarstva.
O razvoju planinarenja u Crnoj Gori tom prilikom govorio je nekadašnji predsjednik Planinarskog saveza Mijo Kovačević i istakao da su začetnici modernog planinarstva Stojan Cerović, Branislav Cerović i akademik Branimir Gušić.
“Na ideju Stojana Cerovića građeni su planinarski domovi u Durmitoru. Branislav je 1935. godine započeo prva markiranja staza i postavljanje prvih kutija i pečata na durmitorskim vrhovima, a 1938. sa akademikom Gušićem izdaje prvu brošuru o Durmitoru - ‘Durmitorski vođ’. Iza Branislava Cerovića je kapitalno djelo ‘Vodič kroz Durmitor’ koji je u tri izdanja pisan na srpskohrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. Njegovo djelo su nekolika planinarska skloništa i detaljna planinarska karta koja je i danas primjer kvalitetnog edukativnog materijala“, kazao je Kovačević i podsjetio na dokumentarni film Branislava Gušića iz 1930. godine koji je tom prilikom prikazan.
Bonus video:
