Pet generacija Brnovića pravi čunove: Bor najbolje pliva po jezeru

Najbolje godine za porodicu Brnović bile su devedesetih godina kada je u red za svoj čun čekalo i do 30 ljudi, jer se tada najviše švercovalo preko jezera
1032 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 07.11.2011. 09:03h

Čunovi napravljeni u radionici porodice Brnović su pojedinačni unikati, jer se tokom izrade ne koriste šabloni, već se majstor oslanja na svoje oko i iskustvo.

Janko Brnović kaže da je njegov sin Marko peta generacija u porodici koja se bavi izgradom čunova i podsjeća da je od svojeg oca Blaža naučio sve o zanatu.

" Nije bilo lako sačuvati znanje i tajne zanata. Otac Blažo imao je mnogo problema poslije Drugog svjetskog rata, jer su vlasti tražile od njega da postane član zadruge.

Naša porodica je tada bila dobrostojeća i on nije mogao prihvatiti, i pored dobrih uslova, da kao zanatlija uđe u zadrugu.

Zbog toga je jednom godišnje odlazio na prinudne radove. Čunovi izrađeni u ovom obliku postoje samo na Skadarskom jezeru. Jedan francuski putopisac, pročitao sam nedavno, zapisao je da su Crnogorci u svojim lakim čunovima nanosili velike gubitke teško pokretnim turskim brodovima.

Naši čunovi su zaista takvi, veoma pokretni, stabilni na talasima i gotovo ih je nemoguće prevrnuti" rekao je Janko.

Ostali nemaju tradiciju

Čunovi se grade od borovog drveta munike, ali kako kaže Janko mogu se takođe napraviti i od drveta murve ili kestena. U Crnoj Gori čunove izrađuju još dva majstora ali nemaju tradiciju porodice Brnović.

" Borovo drvo sadrži smolu. Čunovi od borove munike su dugotrajniji. Građa od kestena i murve takođe je kvalitetna, nema smole, ali je zato teško naći odgovarajuće stablo" rekao je Janko.

Građu za čunove Janko nabavlja iz okoline Nikšića na planinama Štit, Ponikvica, ali se istovremeno sjeća da je njegov otac Blažo svojevremeno kupovao građu u Bjelopavlićima.

" Sjećam se kao dijete da su ljudi iz Bjelopavlića i Župe Nikšićke dogonili građu. Najbolje je drvo ubrati u zimskom periodu, kada vegetacija miruje.

Ukoliko se to uradi u ljetnjem periodu drvo lakše napada crv i ono prije propada " rekao je Janko.

90-ih kupovali šverceri

On je napomenuo da se građa reže specijalno za čunove i da ne postoje standardi. Debljina daske zavisi od dužine i širine čuna.

Najbolje godine za porodicu Brnović bile su 90-tih godina kada je u red za svoj čun čekalo i do 30 ljudi.

" To je bilo ono dobro poznato vrijeme šverca kada se na velikim čunovima, nosivosti i do osam tona, mogli prevesti bačve sa naftom. Radilo se ubitačno dvije-tri godine dan i noć"sjeća se Janko napomenuvši da je najveći čun napravljen u njegovoj radionici bio deset metara dužine a 2,5 metara širine.

Šverca nema, ali sada su mušterije lovci i turističke organizacije.

" Pravimo posljednjih godina gondole, čunove sa labudovima, brodiće za prevoz turista, barke za planinska jezera. Prije izrade nove vrste čuna sa neobičnim aplikacijama i dodacima, svakako po želji kupca, čitavu ideju do posljednjeg eksera prvo razradim u glavi, a onda krećem u posao.

Uslovljeno porodičnim zavjetom

Naši čunovi se voze na jezeru Bled u Sloveniji, ali i na Bilećkom i Čapljinskom jezeru. Smatram da ih je preporučila sigurnost. Drveni čunovi su bolji od plastičnih ili limenih brodova, koji ne podnose talase. Iako je dubok svega pola metra naš čun ne „osjeća“ talas od jednog metra a isto se ponaša i na moru" rekao je Janko.

Vijek čuna je u prosjeku deset godina. Janko kaže da garancija važi ako se čun preko zime čuva u zavjetrini, a poželjno je i farbanje ako se ne vozi često.

" Nije dobro čamac ostaviti na 40 stepeni Celzijusa, a u ljetnom periodu najsigurnije mu je u vodi" rekao je Janko.

Tradicaja izrade čunova, pored zanata, uslovljena je i porodičnim zavjetom.

Marko i Janko Brnović

" Otac Blažo je radio čunove do svoje 72. godine. Radili smo čunove za Nacionalni park „Skadarsko jezero“ a otac je tada rekao da poslije tog posla više neće zakucati nijedan ekser.

Tako je i bilo. Živio je dugo poslije toga a upokojio se u 86. godini. Rekao je da sam naučio kako čun napraviti, ali da ne počinjem sa poslom prije nego dobro razmislim.

Bolje ti je, rekao je tada, da ljudi govore da si loš majstor a dobar čovjek nego loš čovjek a dobar majstor. Njegovih riječi još se dobro sjećam i one me rukovode u poslu" rekao je Janko.

Nerođeno tele za čun

" Jednom prilikom nazove na telefon čovjek iz Spuža i kaže da želi da mu napravim čun. U razgovoru shvatim da je nagluv ali se razumijemo da će platiti kada proda tele.

Čun napravim a on se pojavi sa traktorom a ja priupitam kada će donijeti pare. On kaže da će krava da se oteli za dvadeset dana, pa će dva mjeseca tele da drži i onda će da ga proda i donese pare.

Nasmijao me dobro, iako je on bio savršeno ozbiljan. Rekao sam neka mu je čun srećan i da ga zdravo vozi a on je donio novac kada je i obećao" rekao je Janko.

Marko još uči zanat

Marko Brnović kaže da je nedavno napravio svoj prvi čun, ali ističe da još uči o zanatu.

" Napravio sam ga uz očevu asistenciju. Izrada čuna nimalo nije jednostavan posao, nema šablona a dovoljno je da se jedna daska pogrešno ugradi i čun se može iskriviti.

Šarafe ne koristimo jer se oni prilikom vibracija lako odviju. Ekseri se zakivaju sa dvije strane.

Čun mora biti simetričan, voda je u stvari vaga, a daske moraju biti iste krutosti i težine.

Mora se znati za svaku dasku na koju se stranu savija. O svemu se mora voditi računa a da nije tako svi bi se bavili izradom čunova" rekao je Marko.

Bonus video: