POGON KOŽNE GALANTERIJE U ANDRIJEVICI

Primjer katastrofalne privatizacije: Ni stražara nema, jer nema šta da čuva

Potencijalni investitor je otišao i više se nije vraćao, a pogoni kožne galanterije u gradiću na sjeveru države ostaće da propadaju, praktično bez nade da će se proizvodnja opet pokrenuti
487 pregleda 5 komentar(a)
Fabrika kožne galanterije, Andrijevica, Foto: Tufik Softić
Fabrika kožne galanterije, Andrijevica, Foto: Tufik Softić
Ažurirano: 02.12.2018. 19:50h

Kada se nedavno potencijalni investitor zainteresovao za pokretanje pogona kožne galanterije u Andrijevici, bilo mu je teško objasniti da su hale prazne i da u njima nema baš ništa.

Jedan Andrijevčanin, koji je bio u društvu investitora, priča da su pošli do pogona koji je nekada radio pri beranskoj fabrici kože “Polimka“ i da ih je dočekala zatvorena kapija.

“Lako povezanu žicom, otvorili smo je i ušli bez problema unutra. Tamo nema više ništa da se čuva, niti ima čuvara“.

On je objasnio da je investitor namjeravao da pokrene proizvodnju sitnih predmeta od kože, koji se danas vrlo traže na tržištu, a po kojim je pogon u Andrijevici bio nadaleko poznat.

“Kožne torbe, muške i ženske, novčanici, kaiševi i mnogo toga drugog od kože, odavde iz Andrijevice, stizalo je na sve kontinente pod firmom ’Polimka’ i osvajalo sve moguće nagrade na svjetskim sajmovima“, kaže Andrijevčanin.

Čovjek koji je došao sa strane navodno je postavio logično pitanje – šta je sa mašinama i opremom?

“Nismo znali kako da mu objasnimo. Sve što smo pokušavali da kažemo, nije shvatao. Kako nekom ko dolazi iz neke uređene države objasniti da je to netragom nestalo, kao da su u pitanju čačkalice“.

Potencijalni investitor je otišao i više se nije vraćao, a pogoni kožne galanterije u gradiću na sjeveru države ostaće da propadaju, praktično bez nade da će se proizvodnja opet pokrenuti.

Mogao je taj, ili bilo koji drugi investitor, obići čitavu Andrijevicu, susjedno Berane, pa i sjever Crne Gore, u potrazi za makar jednom fabrikom u kojoj su sačuvane mašine i oprema i u kojoj bi bilo moguće obnavljanje proizvodnje.

“Za razliku od Srbije, gdje su fabrike odlazile u stečaj ali su sačuvane, i sada se obnavlja proizvodnja, kod nas su sve privatizovane i opljačkane“, tvrdi sagovornik “Vijesti“.

U Beranama, na mjestu nekadašnje fabrike kože “Polimka“, sada se nalazi trgovački centar KIPS. U drugom, većem dijelu zgrade i fabričkog kruga, sve propada.

Ta fabrika, matična firma andrijevičke kožne galanterije, tipičan je primjer pljačke bez kazne, tvrde bivši radnici. Vrijednim kožarskim mašinama ni poslije mnogo godina nema traga.

Bivši radnici su podnijeli više krivičnih prijava tragajući za mašinama i opremom, bezuspješno preispitujući privatizaciju.

Industrija kože AD “Polimka Berane“, pod kojim nazivom se kompanija još uvijek vodi u registru Centralne depozitarne agencije, prodata je KIPS-u 2008. godine za 1.000 eura, a samo dvije glavne mašine za preradu kože koje su ostale u fabrici bile su, kako radnici tvrde, vrijedne dva miliona.

U magacinu “Polimke“ je u trenutku privatizacije bilo još milion eura vrijednosti robe u zalihama, za koju se ne zna gdje je nestala, ističu radnici.

Nedaleko odatle, iz bivše fabrike za protektiranje guma „Gumig“, izvlačeni su čak i bakarni kablovi iz zidova.

“Sve što je bilo vrijedno iznutra, odneseno je. Iz hale nije odnesena jedino presa teška pet tona. Vjerovatno nijesu mogli da joj priđu i da je podignu, inače bi i ona završila u starom gvožđu. Nestali su svi rezervni djelovi i tri tone aluminijuma“, kaže jedan od radnika.

“Euroturist“, na čijem čelu je zvanično bio Borislav Dvoržak iz Berana, i Monteadria slovenačkog berzanskog mešetara Damjana Hoste, kupili su većinski paket akcija “Gumiga“ za 30.000 eura, iako je nominalna vrijednost bila više od milion.

Tada je počela propast malene i nekada vrlo perspektivne firme koja je prije ratova na prostoru bivše Jugoslavije radila u sistemu “Tigra“ iz Pirota.

Sudbina fabrike papira “Beranka“ zapečaćena je prodajom mašina koje su “otputovale“ na Bosfor. Nepoznatom kupcu iz Turske prodate su obje, zatim razmontirane do posljednjeg šrafa i izvučene iz fabričkih hala, gdje su stajale punih pet decenija.

Beogradski biznismen, porijeklom iz Pljevalja, Radoje Gomilanović fabruku je kupio kroz stečaj 2004. godine. Trebalo je da uplati milion eura, ali ni upola toliko novca navodno nije prošlo preko računa kompanije.

Šta se dešavalo, objašnjeno je u “Izvještaju o privatizaciji kroz stečaj nosilaca privrede u Beranama“, koji je MANS objavio prije više godina.

MANS ističe da novim vlasnicima obnavljanje proizvodnje od samog početka nije bilo u planu, te da su djelove imovine prodali i unovčili dok su na ostatak stavili hipoteke za kredite koje ne vraćaju.

Umjesto armije radnika, kojih je samo u Beranama bilo 10.000, na sjeveru armija sirotinje od prvog do prvog čeka poštara i socijalno davanje i raseljava se.

Ostale samo prazne hale u Rožajama i Plavu

U Rožajama ne radi praktično nijedno privatizovano preduzeće.

Zatvoreni i opljačkani su drvno-industrijski gigant „Gornji Ibar“, trgovinsko i zemljoradničko preduzeće „Bisernica“, fabrika dekorativnog papira “Dekor“, fabrika mašinskih elemenata “Famod“, autoprevozno preduzeće “Transervis“, fabrika “Kristal“ koja je poslovala u okviru velikog zaječarskog sistema staklene industrije.

Uništeno je i opljačkano i nekoliko tekstilnih fabrika.

U Andrijevici je, pored pogona kožne galanterije, zatvorena fabrika izolacionih materijala “Termovent“, fabrika konditorskih proizvoda “Soko štark“, “Mermer“, “Štamparija“ i fabrika tapeta.

Slikovit primjer pljačke u Plavu je “Titeks“, čiji pogoni su se nalazili u mjesnom centru Murino. I tamo su, kao i svuda, ostale samo prazne hale.

Preporučujemo za Vas