INTERVJU, ILIJA VUKČEVIĆ, SAVJETNIK U MINISTARSTVU FINANSIJA:

Poreski dug od više stotina hiljada eura nije moguć, a da neko ne zažmuri

"Riječ je o iznuđenom rješenju, dakle pokušaju da se spasi što se spasiti može, odnosno, da se naplati što se naplatiti može"
326 pregleda 4 komentar(a)
Ilija Vukčević, Foto: TV Vijesti (arhiva)
Ilija Vukčević, Foto: TV Vijesti (arhiva)
Ažurirano: 08.02.2019. 10:34h

Ilija Vukčević je savjetnik ministra finansija za pravna pitanja u Vladi izbornog povjerenja, na osnovu lex specialisa. Vukčević, inače bivši direktor Uprave za igre na sreću i nekadašnji asistent na Pravnom fakultetu u Podgorici, doktor je poreskog prava i jedan od autora nedavno izrađenog Nacrta Zakona o mjerama poreske podrške kojim se pokušava urediti haotično stanje u oblasti poreza, odnosno poreskih dugovanja.

U julu 2016. godine poreski dug je iznosio 777 miliona eura, od čega je bilo naplativo tek 236 miliona eura. Kako je moguće da neke kompanije nagomilaju stotine milona poreskog duga, a svo vrijeme uredno posluju, pa i sa državom?

- Jasno je da je problem u dugogodišnjem lošem radu i kalkulacijama u sprovođenju propisa nadležnih institucija, prije svega, Poreske uprave i Ministarstva finansija. Nije moguće napraviti poreski dug od više stotina hiljada eura a da Poreska uprava ne zažmuri makar na jedno oko. Blokada računa, prinudna naplata, naplata iz potraživanja dužnika, naplata iz imovine i stečaj su samo neki od mehanizama koji stoje na raspolaganju Poreskoj upravi. Očigledno da nisu adekvatno korišćeni - rekao je Vukčević za Monitor.

Hoće li zakonske mjere koje ste predložili pomoći?

- Riječ je o iznuđenom rješenju, dakle pokušaju da se spasi što se spasiti može, odnosno, da se naplati što se naplatiti može. Zakon predstavlja posljednju šansu za oporavak kompanija koje imaju poreski dug ako žele da izbjegnu uvođenje stečaja koji podrazumijeva otpuštanje velikog broja radnika. Neophodno podvući crtu i očistiti tržište od onih koji nisu u stanju da rade i plaćaju obaveze državi.

Sa druge strane, odlaganje plaćanja poreza se konačno uređuje zakonom. Ova materija je uvijek bila regulisana podzakonskim aktima što je u suprotnosti sa Ustavom jer je Parlament jedini koji može da ustanovljava predmetne kriterijume. Nacrtom Zakona je predviđeno ukidanje uredbi na osnovu kojih su odlagane poreske obaveze i odobravano plaćanje poreskog duga imovinom. Ističem uredbu o plaćanju poreskog duga imovinom, čiji je osnov izmišljen na neustavan način odredbama jednogodišnjeg Zakona o budžetu za 2013. godinu. Ova mogućnost je išla isključivo na štetu države a u korist kompanija koje bi se na taj način oslobađale nekretnina koje ne mogu da valorizuju na tržištu, ili bi kupovale nekretnine po znatno nižoj cijeni od one koja bi kasnije bila procijenjena u vezi sa plaćanjem poreskog duga.

Zakon predviđa da se poreskim dužnicima omogući plaćanje na rate poreskih dugovanja, s tim da plaćaju redovno tekuća potraživanja. Da li to rješenje već korišćeno negdje u regionu ili šire i kakva su iskustva?

- U načelu je korisćeno letonsko rješenje o reprogramu poreskog duga, pošto je ono od strane Komisije EU ocijenjeno kao usklađeno sa pravilima o državnoj pomoći o čemu EU jako vodi računa u ovom momentu, npr. slučaj Appl. Dakle, ovaj propis omogućava poreskim dužnicima odlaganje plaćanja poreskih potraživanja ukoliko jednokratno plate 10% glavnog poreskog duga, u najviše 60 jednakih mjesečnih rata. Poreskom obvezniku koji izmiri glavno poresko potraživanje u rokovima i na način predviđen rješenjem o reprogramu otpisuje se cjelokupna kamata i troškovi postupka u vezi sa glavnim poreskim potraživanjem.

Redovni poreski obveznici će na osnovu zakona biti stimulisani poreskim kreditom. Da li je to pokušaj da se oni stimulišu da nastave da plaćaju poreze, pošto novim zakonom mogu biti obeshrabreni?

- Nacrt zakona sadrži i mjeru koja predstavlja dodatni kvalitet a ista nije sadržana u letonskom modelu. Riječ je o poreskom kreditu za redovne platiše. Razlog za to je činjenica da ova vrsta mjera uvijek u javnosti bude ispraćena komentarom da oni koji nisu plaćali dobijaju pogodnosti, a šta je sa onima koji su redovno izmirivali obaveze? Zato je predviđeno da redovne platiše imaju pravo na poreski kredit ukoliko su izmirili sve poreske obaveze u iznosu od 5% plaćenih poreskih obaveza u prethodnoj budžetskoj godini. Takođe je vođeno računa o pravilima o državnoj pomoći pa je poreski kredit upravo koncipiran da ispunjava uslove tzv. de minimis državne pomoći.

Šta mislite o sanacionom planu bivšeg ministra finansija Radoja Žugica, sada guvernera Centralne banke, kojim se smanjenje javnog duga planiralo realizovati uglavnom smanjenjem plata i socijalnih davanja, te uvođenja dodatnih akciza?

- Interesantno je podsjetiti da je upravo Žugić u martu 2015. godine izjavio da javni dug neće preći kriterijum iz Mastrihta pa neće ni biti potrebe za izradom sanacionog plana, a već je u junu 2016. godine javni dug iznosio preko 60% BDP-a, sa tendencijom rasta na oko 80% BDP-a u 2018. godini. Načelno, upitno je da li je neko ko je vodio javne finansije do ovakvog skoka javnog duga uopšte pozvan da koncipira rješenja. 

Npr. interesantno je analizirati predloženu mjeru zamrzavanje penzija, kao i uvođenje poreza na određene kategorije penzija. Dakle, u predizbornoj 2016. godini dolazi do odmrzavanja i povećanja penzija, a onda kada izbori prođu, „genijalni“ plan je da se iste zamrznu do 2021. godine, plus da se penzije preko 500 eura podvrgnu oporezivanju.

Riječ je o politikantskom odnosu prema sistemskim problemima.

Bili ste prisutni na sastanku u Vladi kada je, proizilazi iz stenograma sastanka koji su objavljeni u medijima, na Vas od strane Žugića i drugih predstavnika Vlade vršen pritisak da potpišete ugovor suprotno zakonu i odluci Vlade. Međutim, Vi ste to odbili nakon čega ste ubrzo i razriješeni dužnosti. Da li Žugić ima kapaciteta da nezavisno i stručno obavlja funkciju guvernera?

- Navešću samo jedan primjer. Krajem prošle godine na predlog Ministarstva finansija Vlada je utvrdila izmjene i dopune normi u vezi sa porezom na dobitke na osnovu kojih bi se ovaj poreski oblik primjenjivao i u toku 2016. godine. Ministar finansija je čak pred skupštinskim odborom branio ta rješenja, ali je na kraju Skupština umjesto predloga ministra usvojila amandman dva poslanika iste partije iz koje je Žugić da se porez na dobitke ukida.

Čovjek koji je ozbiljan u poslu ne smije da dozvoli tako nešto. Stoga, smatram srećnom okolnost da Centralna banka nema mogućnost štampanja novca.

U avgustu je Ministarstvo finansija podnijelo predlog za ocjenu ustavnosti niže stope PDV-a na usluge koje pružaju luksuzni hoteli. Na čemu se temelji ovaj predlog?

- Sporne norme krše, kako ustavno načelo jednakosti pred zakonom, tako i princip neutralnosti PDV-a iz prakse Suda pravde EU. Takođe, suprotne su tzv. “Šestoj direktivi” o PDV-u. Princip neutralnosti PDV-a, kao posebna dimenzija ustavnog načela jednakosti u ovoj oblasti, predviđa da identične robe i usluge moraju biti pod istim režimom PDV-a bez diskriminacije. Dakle, da bi niža stopa PDV-a bila u skladu sa pomenutim principima ona mora biti jednako primjenjiva na sve hotele bez obzira na broj zvjezdica. Sa druge strane, “Šesta direktiva” poznaje nižu stopu u pogledu pružanja usluga u restoranima. Stoga, da bi sporne norme bile u skladu sa EU pravilima, niža stopa bi morala da se primjenjuje, ne u odnosu na sve usluge u hotelima, već samo na one u restoranima hotela, kao i svim restoranima na teritoriji Crne Gore koji se nalaze van hotela.

Još jedan problem sa kojim se Ministarstvo suočilo je tzv. slučaj Telenor. Naime, sumnja se da je ova kompanija iznijela iz Crne Gore više miliona eura na štetu budžeta. Sličnih slučajeva je bilo i proteklih godina. U čemu je problem?

- Razlog za to je nepostojanje efikasnog antievazionog zakonodavstva kojim bi se zakrpile rupe u poreskom sistemu koje omogućavaju izbjegavanje plaćanja poreza, kao i odliv kapitala iz Crne Gore a da nije oporezivan. To je problem sa kojim se suočavaju sve države na tlu Evrope, npr. slučaj „panamski papiri“. U tom cilju EU je u poodmakloj fazi donošenja direktive koja će nametnuti obavezu da države članice moraju uvesti minimum antievazinog zakonodavstva.

Tužno je da crnogorski poreski sistem ima niske stope oporezivanja kompanija ali da i pored toga zbog nepostojanja valjanog zakonodavstva komapnije lako iznose neoporezovani kapital van naših granica. Transferne cijene, utanjena kapitalizacija, test rezidentstva, norme o kontrolisanoj inostranoj kompaniji, plaćanja prema poreskim rajevima i offshore jurisdikcijama, kao i politika zaključivanja ugovora o dvostrukom oporezivanju su samo neka od pitanja koja moraju biti detaljno uređena u cilju stvaranja “zakonodavnog prstena” oko crnogorske fiskalne jurisdikcije u cilju sprječavanja iznošenja neoporezovanog kapitala.