"NIJE BILO BOLJEG RJEŠENJA"

Lazović: Stečaj i prodaja imovine DKP bila realna rješenja

"Na pet tendera nijesmo uspjeli da nađemo partnera, šesti tender je u toku. Partnera do sada nijesmo našli, što ne znači da nećemo. U toku je šesti tender i ima interesovanja tri, četiri kompanije", rekao je Lazović
70 pregleda 8 komentar(a)
Igor Lukšić, Vujica Lazović, Foto: Zoran Đurić
Igor Lukšić, Vujica Lazović, Foto: Zoran Đurić
Ažurirano: 21.10.2015. 17:52h

Stečaj i prodaja imovine Duvanskog kombinata Podgorica (DKP) bila su jedina realna i moguća rješenja u momentu u kojem se tada nalazila kompanija, saopštio je potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem, Vujica Lazović.

On je kazao da DKP od 2002. godine poslovao s gubicima, sve do 2009. ili 2010. godine kada je došlo do problematične situacije za samu kompaniju.

"Tada smo imali radikalizaciju protesta i u toj situaciji, ipak, je trebalo trezveno da razmišljamo. Interes je bio da napravimo maksimalnan iskorak u cilju očuvanja duvanske industrije", rekao je Lazović na sjednici Anketnog odbora za prikupljanje informacija i činjenica o postupanju nadležnih državnih organa u zaštiti imovine i javnog interesa prilikom prodaje imovine DKP-a u stečaju.

On je, odgovarajući na pitanje poslanika Demokratske partije socijalista (DPS), Predraga Sekulića, kazao da je namjera Vlade bila da se sačuvaju radnici, a za neke i da se obezbijede nova radna mjesta.

"Nije bilo boljeg rješenja od onog što smo tada uradili, a to je prodaja imovine, isplata socijalnog programa i preseljenje na novu lokaciju", smatra Lazović.

On je rekao da je stečaj, koliko god bio nezahvalno rješenje, bio realan korak, s obzirom da su obaveze DKP-a nekoliko puta premašivale procijenjenu vrijednost kompanije.

Poslanik Socijaldemokratke paritje (SDP), Izet Bralić, pitao je Lazovića da li je Vlada, u momentu uvođenja stečaja, imala plan za izmiještanje DKP-a na novu lokaciju.

"Zašto se punih osam godina čekalo sa uvođenjem stečaja, znači od 2002. godine do 2010. godine, ako su uporno rasli gubici koju su na kraju premašili vrijednost kompanije«, pitao je Bralić.

On je ocijenio da je to bilo nedomaćinsko ponašanje.

Bralić je rekao da je od odluke Vlade da li da ugasi DKP ili da nastavi proizvodnju, zavisilo da li Vlada namjerava da proda DKP I pretvori ga u gradsko-građevinsko zemljište ili da premjesti kompaniju.

Lazović je saopštio da je Vlada za DKP tražila partnera i da nije bila potrebna samo lokacija.

"Na pet tendera nijesmo uspjeli da nađemo partnera, šesti tender je u toku. Partnera do sada nijesmo našli, što ne znači da nećemo. U toku je šesti tender i ima interesovanja tri, četiri kompanije", naveo je Lazović.

Vlada je, kako je objasnio, bila ispred velikog izazova – da li da odmah zatvori duvansku industriju ili uradi sve da se ona očuva.

"Sačuvali smo dobar dio imovine i opreme i obezbijedili lokaciju, samo je potreban partner", tvrdi Lazović.

Komentarišući zašto se čekalo sa uvođenjem stečaja, Lazović je rekao da sami klasični stečaj znači da radnici idu kući.

"Imali smo plan za razmještanje, ali problem je bio da se nađe partner", poručio je Lazović.

Anketni odbor danas je uzeo izjave i od ministra finansija u trenutku uvođenja stečaja u DKP, Igora Lukšića.

Poslanik Socijalističke narodne partije (SNP), Danko Šarančić, pitao je Lukšića da li smatra da je cijena od 13,2 miliona eura, za koliko je imovina DKP-a prodata kompaniji Zetagradnja, bila realna i jedina moguća u tom trenutku.

Lukšić je odgovorio da ne vidi da je cijena puno odstupala od onog što je moglo biti.

"Interes je bio da dođemo do investitora, što se nije desilo i da se sačuva duvanska proizvodnja", kazao je Lukšić.

Šarančić je objasnio da je za izmještanje fabrike DKP-a potrebno izdvojiti oko 16 miliona eura, a da je za prodaju imovine dobijeno 13 miliona, od čega je Zetagradnja uplatila samo 7,2 miliona.

On je pitao Lazovića da li smatra da su Ugovog o kupoprodaji i Sporazum o uređenju lokacije, koji su potpisali predstavnici Vlade, Zetagradnje i Glavnog grada Podgorica, potpisani u skladu sa zakonom.

Lazović je saopštio da je taj Sporazum potpisan iz više razloga, među kojima je i da je to bio preduslov za potpisivanje ugovora.

"Sa stanovišta Vlade, ta dokumenta su bila u skladu sa zakonom i propisima", kazao je Lazović.

Poslanika Pozitivne, Gorana Tuponju, zanimalo je koje je mjere Vlada preduzela da bi spiječila da DKP dođe u situaciju u kojoj se našao.

Lazović je objasnio da se u uslovima otvorenog tržišta i konkurencije dešavaju promjene na tržištu.

"Nijesam mogao tada da vodim poslovnu politiku kompanije. Naša obaveza kao Vlade je bila da se stvore uslovi za razvoj duvanske industrije i da se sačuvaju zaposleni", dodao je Lazović.

Tuponja je kazao da je iz Lazovićevog odgovora shvatio da Vlada nije preduzela ništa da opstane duvanska industrija.

"Navikli smo na opravdanja od Vlade, da su tu bili istorijski konteksti, nasljeđe, svjetska kriza. Mene interesuje samo Crna Gora i odnos Vlade prema stvaranju ekonomskog ambijenta za razvoj duvanske industrije", kazao je Tuponja.

Predsjednik Anketnog odbora i poslanik Socijalističke narodne partije (SNP), Aleksandar Damjanović, pitao je predstavnike Vlade kojim su se argumentima vodili kada su odličili da potpišu Sporazum, s obzirom da je jedan od njegovih elemenata bio da je to preduslov za zaključivanje ugovora.

"Sporazum je međutim došao tek nakon što je potpisan ugovor. Čime ste se vodili prilikom zaključivanja Sporazuma s obzirom da je njime država unaprijed preuzela brojne obaveze koje su na kraju postale realne", pitao je Damjanović.

Lukšić je objasnio da je iz ove vremenske perspektive i tadašnjih okolnosti i opcija koje su bile na stolu, to bio najbolji aranžman.

Anketni odbor je, saslušanjem Lazovića i Lukšića, završio sa uzimanjem izjava od osoba koje su prvobitno određene. Članovi odbora nijesu danas imali nove predloge za uzimanje izjava od još nekih osoba

"Nijesam siguran da smo imali bolja rješenja", tvrdi Lukšić.

Damjanović je podsjetio da je predlog za pokretanje stečaja Privrednom sudu u Podgorici za Duvanski kombinat podnijela Elektroprivreda 26. aprila 2010. godine, zbog duga od 99,5 hiljada eura i da je to možda mogla da uradi i Poreska uprava (PU) s obzirom na ogromni dug koji je ta kompanija imala.

On je pitao Lukšića da li smatra da je tada, kao ministar finansija, imao objektivnu odgovornost, s obzirom da se poreski dug konstantno povećavao i da je dostigao oko 30 miliona.

Lukšić je objasnio da se od tog iznosa, šest miliona odnosi na kamate i da je u periodu od 2002. do 2010. godine dug iznosio u prosjeku između dva i tri miliona godišnje.

"To je bila jedna vrsta subvencije", kazao je Lukšić.

On je dodao da je Poreska uprava (PU) preduzimala određene mjere po pitanju naplate poreskog duga i naplaćivala određene poreske obaveze.

"Suština je da imate preduzeće koje nema prihoda da bi moglo da plati sve obaveze. Ne vidim da je bilo moguće drugačije pristupiti", smatra Lukšić.

Damjanović smatra da je Ministarstvo finansija moralo da reaguje, umjesto što je čekalo da poreski dug naraste.

Lukšić je odgovorio da rješenje nije moglo da ide pravolinijski i da je situaciju trebalo sagledati iz više uglova.

Damjanović je pitao Lazovića zašto je otpisano 4,3 miliona eura Duvankomerca prema DKP-u i kako je moguće da i nakon četiri ili pet godina Plana reorganizacije dolazi do klasičnog stečaja.

Lazović je rekao da je za tih pet godina bilo oko 50 miliona eura direktnih i indirektnih koristi za državu.

"Nakon stečaja i prodaje imovine za oko sedam miliona eura, što je skoro identično samo otpisu duga prema Duvankomercu, nemamo ni imovinu ni lokaciju gdje je bio DKP, a nemamo ni novu lokaciju", zaključio je Damjnaović.

Anketni odbor je, saslušanjem Lazovića i Lukšića, završio sa uzimanjem izjava od osoba koje su prvobitno određene.

Članovi odbora nijesu danas imali nove predloge za uzimanje izjava od još nekih osoba.

Preporučujemo za Vas