"ZA IZMJEŠTANJE FABRIKE DKP POTREBNO 16 MILIONA"

Vujović: Bez investitora se gasi duvanska proizvodnja

Anketni odbor bi sjutra trebalo da uzme izjave od potpredsjednika Vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem, u trenutku uvođenja stečaja u DKP, Vujice Lazovića i ministra finansija u trenutku uvođenja stečaja u DKP, Igora Lukšića
91 pregleda 10 komentar(a)
Milutin Simović, Branko Vujović, Foto: Luka Zeković
Milutin Simović, Branko Vujović, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 20.10.2015. 17:37h

Za izmještanje fabrike Duvanskog kombinata (DKP) potrebno je izdvojiti oko 16 miliona eura, saopštio je nekadašnji ministar ekonomije, Branko Vujović i dodao da će doći do gašenja duvanske proizvodnje ukoliko se na tenderu ne nađe investitor.

Vujović, koji je funkciju ministra ekonomije obalvjao u trenutku uvođenja stečaja u DKP, rekao je da se, ukoliko na tenderu ne uspiju doći do investitora, ne može beskonačno održavati proizvodnja, koja je sa gubicima.

"Izražavam bojazan da ako ovaj tender ne uspije, nećemo imati mogućnost da idemo u nedogled sa investiorima, bojim se da će to biti gašenje proizvodnje“, rekao je Vujović na sjednici Anketnog odbora za prikupljanje informacija i činjenica o postupanju nadležnih državnih organa u zaštiti imovine i javnog interesa prilikom prodaje imovine DKP-a u stečaju.

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS), Branko Čavor, pitao je Vujovića šta je Vlada preduzela za izmještanje fabrike i koja je njena perspektiva.

Vujović je kazao da je preseljenje fabrike jako složen projekat, kao i da podrazumijeva investiciju između 11 i 12 miliona eura. On je dodao da je za izmještanje fabrike potrebno uračunati troškove preseljenja i dio opreme koji se objektima ne može preseliti, kao što su trafostanica i kotlarnica.

"Od 2012. godine raspisano je šest javnih poziva, od kojih prvi po sistemu ključ u ruke, nakon toga tender za prodaju akcija, a pokušali smo i da kroz javni tender damo mogućnost da se kupe dionice i preseli fabrika. Iako smo imali zainteresovanih, pregovori nijusu realizovani zbog toga što ponuđači nijesu imali sredstva za preseljenje fabrike”, objasnio je Vujović.

Prema njegovim riječima, velika je neizvjesnost da li će u ovom pokušaju doći do investitora, prilikom čega su kroz sve te pokušaje iscrpili sve mogućnosti da daju šansu da se očuva duvanska proizvodnja u Crnoj Gori.

Čavor je pitao ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u trenutku uvođenja stečaja u DKP-u, Milutina Simovića koja je bila uloga Vlade za iznalaženje rješenja za situaciju u kojoj je bio DKP.

Simović je kazao da je tražio da se uradi pres kliping medija u vezi sa vijestima o DKP-u iz 2009. i 2010. godine, što je urađeno na 150 strana.

"Za te vijesti zajednički imenitelji su protesti, problemi, štrajk radnika glađu i intenzivna komunikacija sa Vladom”, rekao je Simović.

On je naveo da je danas, kao i tada, ponosan u odnosu na ono što su uradili i obezbijedili perspektivu duvanskoj industriji u Crnoj Gori.

"Iskazali smo više nego pravedan i odgovoran odnos prema zaposlenima kojih je tada bilo oko 800. Ponosan sam i na komunikaciju sa zaposlenima i predstavnicima sindikata, kojima se tada dugovalo, između ostalog, devet plata”, kazao je Simović.

Prema njegovim riječima, od 2010. godine do danas je više do 50 miliona eura direktnih i indirektnih benefita od DKP-a.

Čavor je pitao ministra uređenja prostora i zaštite životne sredine u trenutku uvođenja stečaja u DKP, Branimira Gvozdenovića, koji je bio duh i svrha Sporazuma o uslovima i načinu realizacije urbanističkog lokaliteta DKP-a, koji je potpisao u ime Vlade.

Gvozdenović je rekao da je Vlada definisala aktivnosti koje treba raditi u skladu sa stanjem stečajnog postupka u DKP-u, kao i da je formirala radnu grupu koja je Vladi ponudila određeni sporazum koji je prihvatila.

"Precizno su definisane određene aktivnosti koje se ogledaju u utvrđivanju postojećeg programa uređenja prostora, donošenje odluka o izradi planskog dokumenta, obezjeđenje sredstava za njegovu izradu, kao i donošenje planskog dokumenta u gradskom parlamentu Glavnog grada“, objasnio je Gvozdenović.

Sporazum je, kako je dodao, realizovan, iako ne u roku od 12 mjeseci, kako je bilo predviđeno nego malo kasnije. Realizovane su sve obaveze iz Sporazuma i urađen je planski dokument, usljed čega su stvoreni uslovi za realizaciju te investicije.

Poslanik Socijalističke narodne partije (SNP), Danko Šarančić, pitao je Gvozdenovića kako je taj Sporazum činio preduslov za zaključivnaje Ugovora o kupoprodaji nepokretnosti i kako su nametnuli brojne obaveze Vladi, koje nijesu bile predmet kupoprodajnog ugovora.

Gvozdenović je saopštio da su postojali značajni problemi i moralo se efikasno raditi.

"Program uređenja prostora bio je isplaniran u 2009. godini da bi bio planiran za 2010. Nakon procjene Vlade da taj posao treba da se realizuje, potpisan je Sporazum i prihvaćene određene obaveze u vezi sa realizacijom prostorno planske dokumentacije“, rekao je Gvozdenović.

On, kako je kazao, ne vidi nove obaveze, već je prirodno da onaj ko da značajna sredstva, traži garanciju za realizaciju nekih svari u određenim rokovima.

"U vezi sa vezanošću kupoprodajnog ugovora i Sporazuma, Vlada je analizirala sve elemente, smatrala da je to jedan od preduslova da bi se prevazišla određena situacija, dala pozitivan stav i to je dovedeno do kraja“, objasnio je Gvozdenović.

Poslanik Pozitivne Crne Gore, Goran Tuponja, pitao je Gvozdenovića da li je Zetagradnja bila favorizovana u kupoprodaji DKP-a, jer je ona postavila određene zahtjeve kao preduslov za potpisivanje kupoprodajnog ugovora, koji nijesu bili dostupni mogućim drugim zainteresovanima.

Gvozdenović je odgovorio da su to činjenice sa kojima su raspolagali svi koji su bili zaniteresovani za kupovinu tog zemljišta.

"Pokrenut je postupak da se radi urbanizacija, tada je u pripremi bio i prostorni plan Opštine Podgorica, koji je precizno definisao da urbano jezgro mora biti drugačijeg sadržaja“, kazao je Gvozdenović.

Poslanik Socijaldemokratke paritje (SDP), Izet Bralića, pitao je Vujovića čime se Vlada rukovodila kada je odlučila da proda firmu koja je tada imala monopol.

Vujović je odgovorio da se Vlada vodila činjenicom da nije postojalo tržište za plasiranje njihovih proizvoda, da u DKP od 2002. godine počinju problemi, kao i da kompanija nije stabilno poslovala.

"Bili smo prinuđeni da nađemo sredstva da zbrinemo 600 radnika, a bitno je da nađemo investitora kako bismo sačuvali duvansku proizvodnju u Crnoj Gori“, rekao je Vujović.

Nezavisni poslanik, Velizar Kaluđerović pitao je Simovića da li ga je stečajni upravnik kontaktirao prije odluke o prodaji imovine DKP-a, i da li je znao o najavi plana reorganizacije.

Simović je odgovorio da je kao član Vlade posjedovao određena obavještenja stečajnog upravnika u skladu sa Zakonom o insolvenosti privrednih društava, s obzirom na to da je Vlada bila jedna od povjerilaca.

Poslanik SNP-a i predsjednik Anketnog odbora, Aleksandar Damjanović, pitao je Simovića na bazi kojeg zaključka Vlade je preuzeo na sebe da obeća odricanje Vladinog poreskog potraživanja u korist sprovođenja pretpostavke za sprovođenje socijalnog programa.

Simović je odgovorio da je stav Vlade prema svojim potraživanjima utemeljen u Zakonu o budžetu iz 2008. godine, gdje je rečeno da Ministarstvo finansija može odložiti, a ne otpisati, naplatu poreskih i neporeskih potraživanja i odobriti plaćanje u ratama.

Anketni odbor bi sjutra trebalo da uzme izjave od potpredsjednika Vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem, u trenutku uvođenja stečaja u DKP, Vujice Lazovića i ministra finansija u trenutku uvođenja stečaja u DKP, Igora Lukšića.

Preporučujemo za Vas